1. UVOD
Člankom 87. stavkom 18. Kaznenog zakona¹ propisano je da je računalni sustav „svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.“ Glavom XV. KZ-a regulirana su kaznena djela protiv časti i ugleda, što se primarno odnosi na kaznena djela uvrede² i klevete³. Oba kaznena djela imaju kvalificirani oblik pa je tako člankom 147. stavkom 2. KZ-a i člankom 149. stavkom 2. KZ-a propisano: „Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do petsto dnevnih iznosa.“ Kao što je vidljivo, u definiciji kvalificiranog oblika obaju kaznenih djela koristi se i termin „računalne mreže“, iako sam KZ ne sadržava definiciju spomenutog termina. Smatramo da bi u odnosu na definiciju računalne mreže u obzir mogla doći primjena odredbe članka 4. stavka 1. točke 25. Zakona o kibernetičkoj sigurnosti⁴ kojom je propisano da mrežni i informacijski sustav čine: „a) »elektronička komunikacijska mreža« odnosno prijenosni sustavi koji se temelje na stalnoj infrastrukturi ili centraliziranom upravljačkom kapacitetu i, ako je primjenjivo, oprema za prospajanje (komutaciju) ili usmjeravanje i druga sredstva, uključujući dijelove mreže koji nisu aktivni, a koji omogućuju prijenos signala žičanim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, što obuhvaća satelitske mreže, nepokretne zemaljske mreže (s prospajanjem kanala i prospajanjem paketa, uključujući internet), zemaljske mreže pokretnih komunikacija, elektroenergetske kabelske sustave u mjeri u kojoj se upotrebljavaju za prijenos signala, radiodifuzijske mreže i mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu podataka koji se prenose; b) svaki uređaj ili skupina povezanih ili srodnih uređaja od kojih jedan ili više njih programski izvršava automatsku obradu digitalnih podataka ili c) digitalni podaci koji se pohranjuju, obrađuju, dobivaju ili prenose elementima opisanima u podtočkama a) i b) ove točke, u svrhu njihova rada, uporabe, zaštite i održavanja.“

Temeljem navedenog proizlazi da se pojam računalne mreže, primjerice kod primjene kvalificiranog oblika kaznenih djela uvrede i klevete, može odnositi na internet, društvene mreže (primjerice, Facebook, Twitter, Instagram…), e-mail komunikaciju, forume, portale i blogove, kao i mobilne aplikacije (primjerice, WhatsApp, Messenger, Viber…) koje se oslanjaju na prijenos podataka.

U praksi se često pojavljuju slučajevi kada pojedine osobe (bilo pravna, bilo fizička) smatraju da je na njihovu štetu počinjeno kazneno djelo uvrede i/ili klevete, i to putem računalne mreže (najčešće putem pojedine društvene mreže). U takvoj situaciji, ako osoba odluči da će podnijeti privatnu tužbu kojom se pokreće kazneni postupak, vrlo je važno pravilno odrediti mjesnu nadležnost suda kako bi se izbjegli prigovori okrivljenika, što može utjecati na produljenje trajanja cjelokupnog postupka⁵. Česte nedoumice izaziva činjenica da privatni tužitelj ponekad nema saznanja o točnom mjestu na čijem je području počinjeno kazneno djelo putem računalne mreže.

2. ZAKONSKE ODREDBE GLEDE MJESNE NADLEŽNOSTI SUDA
Mjesna nadležnost suda u kaznenom postupku propisana je člancima 20. - 23. Zakona o kaznenom postupku⁶. Člankom 20. ZKP-a propisano je da je u pravilu mjesno nadležan sud na čijem je području kazneno djelo počinjeno i pokušano⁷. Što se tiče privatne tužbe⁸ propisano je da se može podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište⁹. Stavak 3. članka 20. ZKP-a propisuje da „ako je kazneno djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet, sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.“ Stavkom 4. članka 20. ZKP-a regulirana je nadležnost u postupku izvršenja kazne zatvora; stavkom 5. istog članka propisana je nadležnost suda u slučaju kada je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu, dok je stavkom 6. regulirana mjesna nadležnost suda za slučaj kada je kazneno djelo počinjeno u prostoru mora u kojemu Republika Hrvatska ima suverena prava. Člankom 22. stavkom 1. i 2. ZKP-a propisano je da ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je to mjesto izvan teritorija Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište, a ako je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan i ako se saznalo za mjesto počinjenja kaznenog djela. Člankom 22. stavkom 3. ZKP-a propisano je da ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela, kao ni prebivalište ili boravište okrivljenika, ili su oba izvan teritorija Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području okrivljenik uhiti ili se sam prijavi.¹⁰

Ako je neka osoba počinila kaznena djela u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, nadležan je sud koji je nadležan za kazneno djelo počinjeno u Republici Hrvatskoj, što je propisano člankom 23. ZKP-a. Konačno, člankom 24. ZKP-a propisano je da ako se prema odredbama ZKP-a ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

Važno je naglasiti i da je člankom 9. st. 1. KZ-a propisano da je kazneno djelo počinjeno u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti. Stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano je da je u slučajevima sudioništva kazneno djelo počinjeno u mjestu određenom u stavku 1. istog članka i u mjestu gdje je bilo koji od sudionika radio ili bio dužan raditi ili gdje je prema njegovoj zamisli posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela trebala nastupiti.

Dakle, iz prikazanog zaključujemo da bi u odnosu na kazneno djelo uvrede i klevete, počinjeno putem računalne mreže, u obzir mogla doći primjena više zakonskih odredaba o mjesnoj nadležnosti suda, uključujući i mjesnu nadležnost prema prebivalištu, odnosno boravištu privatnog tužitelja.¹¹

Cilj je ovog članka ukazati na pojedine zaključke sudova koji mogu biti smjernice za postupanje u budućim slučajevima.

3. INTERNETSKI PORTAL KAO MJESTO POČINJENJA KAZNENOG DJELA
Kad je kazneno djelo počinjeno putem računalne mreže, uključujući i pojedinog internetskog portala, u praksi ponekad postoje nedoumice kako u činjeničnom opisu kaznenog djela jasno navesti mjesto počinjenja kaznenog djela. Odgovor na ovo pitanje pronalazimo u sudskoj praksi, rješenju Županijskog suda u Zagrebu, Kž-176/15 od 10. 3. 2015., koji navodi […]„Člankom 9. KZ/11 propisano je da je kazneno djelo počinjeno u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti. Zaključak prvostupanjskog suda da u privatnoj tužbi nije naznačeno mjesto počinjenja kaznenog djela je pogrešan. Naime, kada je privatna tužiteljica označila kao mjesto počinjenja kaznenog djela internetski portal te označila njegov naziv www…, tada je označila i mjesto počinjenja kaznenog djela. Ovo iz razloga jer je internetski portal dostupan svakom čitatelju u svakom gradu Republike Hrvatske, kao i izvan Republike Hrvatske, pa u takvom slučaju kada je tekst objavljen na internetu nije potrebno označavati grad gdje je pročitan, a niti grad gdje ga je okrivljenik dostavio konkretnom portalu.“[…]

Slijedom navedenog, nespornim proizlazi da kada je kazneno djelo počinjeno preko internetskog portala, tada je internetski portal dostupan svakome čitatelju u svakom gradu Republike Hrvatske, kao i izvan Republike Hrvatske, što svakako privatnom tužitelju daje širok spektar mogućnosti za određivanje mjesno nadležnog suda kojem će podnijeti privatnu tužbu. Zaključujemo da je time posljedica počinjenih kaznenih djela nastupila de facto u svim mjestima gdje su sporne objave, koje sadrže klevetničke ili uvredljive navode, postale dostupne, što može biti i cijeli teritorij Republike Hrvatske. Dakako, kazneno djelo smatra se dovršenim saznanjem privatnog tužitelja za uvredljiv/klevetnički sadržaj.

4. MJESNA NADLEŽNOST SUDA NA ČIJEM JE PODRUČJU NASTUPILA POSLJEDICA IZ ZAKONSKOG OPISA KAZNENOG DJELA
S obzirom na, u praksi, čestu prostornu udaljenost između mjesta za koje se smatra da je počinitelj radio ili bio dužan raditi, te mjesta prebivališta ili boravišta privatnog tužitelja, u kojem je mjestu saznao za počinjenje kaznenog djela, odnosno mjestu u kojem je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela, za privatnog tužitelja često je pogodnije podnošenje privatne tužbe na području njegove mjesne nadležnosti¹². Sudska praksa potvrdila je da je to u skladu sa zakonskim odredbama jer podatak o mjestu nastupa posljedice kaznenog djela predstavlja konkurirajuće pravilo opće mjesnoj nadležnosti prema prebivalištu ili boravištu okrivljenika.

Tako, među ostalim, iz presude Županijskog suda u Puli Pž-197/2020 od 4. 6. 2020., proizlazi: […] „Međutim, osnovano ističe žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalne odredbe zakona o mjesnoj nadležnosti. U pravu je tako žalitelj kada ističe da je temeljem odredbe čl. 20. st. 1. ZKP/08 mjesno nadležan za suđenje sud na čijem je području kazneno djelo počinjeno ili pokušano, a da je odredbom čl. 9. st. 1. KZ/11 određeno da je kazneno djelo počinjeno u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi kao i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili gdje je prema njegovoj zamisli posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela trebala nastupiti.

Obzirom da se privatnom tužbom okrivljenika E. Z. s prebivalištem u Z. tereti da je kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 počinio na način da je iz Z. dostavio Općinskom sudu u Puli-Pola podnesak nazvan “nadopuna žalbe” u kojem je iznosio neistinite tvrdnje kojima je značajno naštetio ugledu i časti privatnog tužitelja, odvjetnika iz P., jasno je da je počinitelj poduzeo radnju počinjenja kaznenog djela u mjestu prebivališta gdje je sastavio podnesak, a da je posljedica nastupila u P., gdje se privatni tužitelj i druge osobe saznale za sadržaj tog podneska.

Dakle, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovo kazneno djelo, kako je opisano u privatnoj tužbi, počinjeno samo u Z. Naime, to kazneno djelo je počinjeno i u P., a gdje je nastupila posljedica u vidu saznanja za iznesene navode u tom podnesku okrivljenika.“[…]

Stoga zaključujemo da, vezano uz odredbu članka 9. stavka 1. KZ-a te prikazanu sudsku praksu (iz te zakonske odredbe Kaznenog zakona i sudske prakse proizlazi da je kazneno djelo počinjeno u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti), postoji korelacija s odredbom članka 20. stavkom 3. ZKP-a kojom je propisano: „3) Ako je kazneno djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet, sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.“

Stoga, uzevši u obzir sadržaj normi članka 9. stavka 1. KZ-a te članka 20. stavka 3. ZKP-a, privatni tužitelj često ne može sa „stopostotnom sigurnošću“ znati za točno mjesto u kojem je počinjeno kazneno djelo putem računalne mreže¹³, zbog čega u obzir može doći primjena drugog dijela odredbe iz članka 9. stavka 1. KZ-a - mjesto gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema počiniteljevoj zamisli trebala nastupiti, što često može biti prebivalište ili boravište privatnog tužitelja. Stoga, ako bi upravo sud prema mjesnoj nadležnosti privatnog tužitelja prvi započeo kazneni postupak, tada bi primjenom odredbe članka 20. stavka 3. ZKP-a taj sud mogao biti mjesno nadležan za vođenje kaznenog postupka zbog počinjenja kaznenog djela uvrede i/ili klevete na štetu privatnog tužitelja.

5. ZAKLJUČAK
Pitanje određivanja mjesne nadležnosti suda potrebno je sagledati s aspekta konkretnog činjeničnog supstrata slučaja, uzevši u obzir način i sredstvo kojim je kazneno djelo počinjeno. Kako je člankom 524. stavkom 2. ZKP-a propisano da privatna tužba mora imati sadržaj iz članka 342. stavka 1. točke 1. - 4. ZKP-a (što uključuje, među ostalim, i podatke o vremenu i mjestu počinjenja kaznenog djela), kao i podatke o dokazima koje se predlaže izvesti na raspravi, tako je važno da se u privatnoj tužbi ispravno naznači mjesto počinjenja kaznenog djela. Ako je riječ o kaznenim djelima protiv časti i ugleda počinjenih putem računalne mreže, prethodno prikazana sudska praksa može olakšati privatnom tužitelju određivanje mjesne nadležnosti suda i argumentiranje razloga za primjenu konkretne zakonske odredbe o mjesnoj nadležnosti suda.

* Odvjetnica s priznatom specijalnosti u području europskog prava, starija partnerica u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina. Stajališta u članku isključivo su osobna stajališta autorice i ne predstavljaju nužno stajališta Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o.
1 Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - u nastavku teksta: KZ.
2 Članak 147. KZ-a.
3 Članak 149. KZ-a.
4 Nar. nov., br. 14/24.
5 Primjerice, zbog žalbe protiv odluke kojom nije usvojen prigovor mjesne nenadležnosti od okrivljenika.
6 Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - u nastavku teksta: ZKP.
7 Članak 20. st. 1. ZKP-a.
8 Privatna tužba podnosi se, među ostalim, u odnosu na kaznena djela uvrede i klevete temeljem članka 150. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u nastavku teksta: KZ).
9 Članak 20. st. 2. ZKP-a.
10 Članak 21. ZKP-a nije posebno razmatran jer se odnosi na kaznena djela počinjena putem tiska, u što ne može potpadati računalna mreža.
11 Primjenom članka 9. st. 1. ZKP-a, primjerice kada se može dokazati da je posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela u cijelosti ili djelomično nastupila u mjestu prebivališta ili boravišta privatnog tužitelja, što često može biti slučaj kod posljedice kaznenog djela počinjenog putem računalne mreže (primjerice, mjesto gdje privatni tužitelj putem računalne mreže pročita upućenu mu uvredu).
12 Najčešće zbog duljine i troškova putovanja.
13 Može, primjerice, biti u bilo kojem mjestu gdje je okrivljenik imao dostupan internet te je koristio društvenu mrežu.