05.02.2018.

Mjere aktivne politike zapošljavanja u 2018. godini

Na 73. sjednici održanoj 28. prosinca 2017. Vlada Republike Hrvatske usvojila je Smjernice za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2018. do 2020. godine, koje su stupile na snagu 1. siječnja 2018. Mjere aktivne politike zapošljavanja u 2018. godini usmjerene su na poticanje zapošljavanja, aktivaciju i obrazovanja nezaposlenih te očuvanja radnih mjesta, a temelje se na člancima 34.-36. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Nar. nov., br. 57/12, 120/12 i 16/17).

1. UVOD
Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem studenoga 2017. godine na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (u nastavku teksta: Zavod) bilo je 31.269 osoba koje nemaju radno iskustvo te 24.474 osobe s radnim iskustvom u trajanju do godine dana, što čini ukupno skupinu od gotovo 56.000 osoba bez radnog iskustva kraćeg od godinu dana. 
Prema dobnoj strukturi, najveći dio osoba bez radnog iskustva mlade su osobe do navršene 30. godine. Isto tako, velik je problem stručnog osposobljavanja za rad osoba starijih od 30 godina, koje ne ulaze u  opseg odredbe Zakona o poticanju zapošljavanja (Nar. nov., br. 57/12, 120/12 i 16/17) te nemaju zakonsko uporište za steći uvjete za polaganje stručnog ispita, dobivanje licencije i početak samostalnog rada. 
Na osobe bez radnog iskustva stavljen je poseban fokus kada je riječ o mjerama aktivne politike zapošljavanja, s obzirom na činjenicu da je to ciljana skupina koja se otežano zapošljava. Isto tako, fokus je i na dugotrajno nezaposlenim osobama kojima se treba pomoći da uklone uzroke zbog kojih su ostali u dugotrajnoj nezaposlenosti (neadekvatno obrazovanje, gubljenje potrebnih znanja i vještina).

2. PREGLED MJERA
2.1. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE
Radi se o državnim potporama koje se dodjeljuju poslodavcima koji zapošljavaju osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada, a dostupne su poduzetnicima kroz subvenciju dijela troška plaće (50 % godišnjeg troška bruto II plaće radnika ili 75 % za osobe s invaliditetom).
Podmjere su: potpore za zapošljavanje osoba bez staža osiguranja, potpore za zapošljavanje osoba s radnim stažem, potpore za zapošljavanje osoba s invaliditetom te potpore za zapošljavanje bivših polaznika stručnog osposobljavanja za rad.
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: Povećan je postotak sufinanciranja – 50 % godišnjeg troška bruto II plaće, a za osobe s invaliditetom 75 %. 

2.2. POTPORA ZA ZAPOŠLJAVANJE ZA STJECANJE PRVOG RADNOG ISKUSTVA (PRIPRAVNIŠTVO)
Ova potpora dodjeljuje se u obliku subvencija dijela troška plaće poslodavcima koji zapošljavaju osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Kada je riječ o potporama za prvo zapošljavanje/pripravništvo, a razlikujemo dvije podmjere s obzirom na vrstu poslodavca: 
a) u realnom sektoru - poticanje zapošljavanja nezaposlenih osoba bez staža osiguranja sufinanciranjem troška plaće poslodavcima (50 % godišnjeg troška bruto II plaće radnika ili 75 % za osobe s invaliditetom) i troška prijevoza
b) u javnim službama - poticanje zapošljavanja uz ugovor o radu osoba bez staža osiguranja u javnom sektoru.Sufinancira se 100 % iznosa pripravničke plaće, koja iznosi 85 % plaće radnog mjesta, i trošak prijevoza.
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: omogućen je veći iznos plaće osobama u realnom sektoru, omogućeno je pokrivanje troška plaće pripravnika u javnom sektoru te je pokriven trošak prijevoza.

2.3. POTPORA ZA USAVRŠAVANJE
Radi se o potporama za programe općeg i posebnog usavršavanja poslodavcima koji djeluju profitno i koji imaju potrebu za usavršavanjem novozaposlenih radnika. Programi se mogu provoditi u obrazovnoj ustanovi ili interno kod poslodavca. 
- Trošak usavršavanja radnika kod poznatog poslodavca sufinancira se do 70 % troškova: 50 % za sva usavršavanja, 60 % za radnike s invaliditetom ili radnike u nepovoljnom položaju, 60 % za srednja poduzeća i 70 % za mala poduzeća
Ciljane skupine:
1. novozaposlene osobe bez obzira na radni staž, zanimanje i kvalifikaciju iz evidencije nezaposlenih ako se zapošljavaju na razdoblje od najmanje 12 mjeseci
2. zaposlene osobe s ciljem podizanja konkurentnosti postojeće radne snage, prema odabiru poslodavca, uz uvjet da su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme (podizanje konkurentnosti podrazumijeva da se radnici obučavaju za rad na više različitih radnih mjesta i poslovnih procesa, a ne podrazumijevaju se: matični tečajevi kroz praćenje promjena i trendova na tržištu rada, edukacija nužna za usklađivanje sa zakonskom normama i propisima (npr. stjecanje licencije javne nabave, uvođenje standarda), tečajevi knjigovodstva, jezika, računalni tečajevi, edukacije za podizanje razine generičkih vještina i sl.)
3. zaposlene osobe kojima prijeti gubitak radnog mjesta zbog promjene proizvodnog programa, uvođenja novih tehnologija i viših standarda.

2.4. POTPORA ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE
Od 2018. godine razlikuju se dvije podvrste potpore za samozapošljavanje: 
a)potpora za samozapošljavanje koja se dodjeljuje nezaposlenim osobama za pokrivanje troškova otvaranja i rada poslovnog subjekta. Osobe mogu potporu koristiti za udruživanje. Potpora za samozapošljavanje iznosi do 55.000,00 kn, odnosno do 70.000,00 kn u slučaju da se kombinira sa stručnim osposobljavanjem za rad. Također, kod potpora za samozapošljavanje u slučaju udruživanja u trgovačka društva ili zadruge moguće je dodijeliti potporu u iznosu od 55.000,00 kn za više članova zasebno. U slučaju osnivanja zadruge i zapošljavanja u zadruzi, gornja granica iznosa potpore za samozapošljavanje koju korisnici koji se udružuju mogu ostvariti iznosi 275.000,00 kn (za najviše pet osoba). U slučaju osnivanja i zapošljavanja u trgovačkom društvu, gornja granica iznosa potpore za samozapošljavanje iznosi 220.000,00 kn (za najviše četiri osobe). U slučaju otvaranja obrta ili slobodne profesije, gornja granica iznosa potpore za samozapošljavanje je 110.000,00 kn (za dvije osobe).
b) potpora za samozapošljavanje za proširenje djelatnosti dodjeljuje se nezaposlenim osobama u svrhu udruživanja s poslovnim subjektom koji je već ostvario potporu za samozapošljavanje i čije su ugovorne obveze istekle, ako navedeno udruživanje predstavlja proširenje djelatnosti postojećeg poslovnog subjekta. Potpora za samozapošljavanje za proširenje djelatnosti iznosi do 55.000,00 kn odnosno do 70.000,00 kn u slučaju da se kombinira sa stručnim osposobljavanjem za rad.
U odnosu na 2017. godinu povećan je iznos potpore za samozapošljavanje, a omogućeno je i udruživanje u svrhu proširenja djelatnosti.

2.5. OBRAZOVANJE NEZAPOSLENIH
Osobe kod kojih je uočen nedostatak znanja i vještina, odnosno koje imaju neadekvatnu razinu i vrstu obrazovanja upućuju se u programe stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije ili usavršavanja u obrazovnim ustanovama prema planu obrazovanja za svaki regionalni/područni ured Zavoda.Financira se100 % troškova obrazovanja (trošak nastave i materijalni troškovi praktične nastave) obrazovnoj ustanovi, a polaznik dobiva novčanu pomoć u visini od 50 % minimalne plaće umanjene za doprinose za obvezna osiguranja, stvarne troškove prijevoza za dane provedene na obrazovanju, troškove osiguranja prema propisima HZMO-a te posebni doprinos za zaštitu zdravlja na radu po stopi 0,5 %.
Izmjene u odnosu na 2017. su da se priznaje selekcija potencijalnih kandidata šest mjeseci prije uključenja u mjeru tetrošak prijevoza (1 kn po kilometru). 

2.6. OSPOSOBLJAVANJE NA RADNOM MJESTU 
a) Osposobljavanje na radnom mjestu s ciljem stjecanja potvrde poslodavca 
Osposobljavanje nezaposlenih osoba kod poslodavca provodi se radi stjecanje praktičnih znanja i vještina potrebnih za obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Osposobljavanje se provodi u radnom okruženju, uz osigurano mentorstvo čiji trošak pokriva Zavod, s ciljem povećanja zapošljivosti koje rezultira preporukom/potvrdom poslodavca o usvojenim znanjima i vještinama. Osposobljavanje može trajati do šest mjeseci, no ako se radi o obnovi znanja i vještina, traje do tri mjeseca. 
Ciljane skupine: 
- nezaposlene osobe s isključivo završenom srednjom školomkoje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova za koja će se osposobljavati
- nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih dulje od 12 mjeseci koje su izgubile znanja i vještine potrebne za rad u zvanju za koje su se obrazovale.
Financira se poslodavcu trošak mentorstva - do 700,00 kn mjesečno po osobi.
b) Osposobljavanje na radnom mjestu s ciljem stjecanja javne isprave o osposobljenosti
Osposobljavanje nezaposlenih osoba kod poslodavca za stjecanje praktičnih znanja i vještina potrebnih za obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Osposobljavanje se provodi u suradnji s obrazovnim ustanovama tako da se teorijski dio nastave odvija u ustanovama, a što rezultira javnom ispravom o osposobljenosti polaznika. Osposobljavanje traje do šest mjeseci. 
Ciljane skupine:
- nezaposlene osobe bez kvalifikacija, sa završenom osnovnom ili sa završenom najviše srednjom školom prijavljene u evidenciju nezaposlenih osoba.
Financira se:
• poslodavcu: 
- trošak mentorstva do 700,00 kn mjesečno po osobi, trošak teorijske nastave u obrazovnoj ustanovi, trošak polaganja ispita o osposobljenosti, trošak liječničkog pregleda
• polazniku: 
- novčana pomoć u iznosu jednakom iznosu neto minimalne plaće u godini provedbe
- stvarni troškovi prijevoza za dane provedene na obrazovanju
- troškovi osiguranja prema propisima HZMO-a
- posebni doprinos za zaštitu zdravlja na radu po stopi 0,5 %.
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: dodana je nova ciljana skupina - nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih dulje od 12 mjeseci koje su izgubile znanja i vještine potrebna za rad u zvanju za koje su se obrazovale. Trošak prijevoza iznosi 1 kn po kilometru.

2.7. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA
Uključivanje osoba do 29 godina života u programe stručnog osposobljavanja kod poslodavca koji ima osiguranog mentora i razrađen program osposobljavanja (od 12 do 24 mjeseca). U državnoj i javnoj upravi te jedinicama lokalne i regionalne samouprave moguće je koristiti tu mjeru za najviše do 3 %, odnosno 5 % broja osoba od broja ukupno zaposlenih u prethodnoj godini na dan 31. prosinca.
Kod poslodavaca koji djeluju profitno moguće je koristiti tu mjeru za onaj broj osoba koliko su imali u prethodnoj godini, isključivo ako su zadržali u radnom odnosu sve polaznike iz prethodne godine o svom trošku. Ako su polaznike zadržali uz potporu Zavoda za zapošljavanje, moguće je odobriti stručno osposobljavanje za 50 % od broja polaznika koji su imali u prethodnoj godini. 
Kod poslodavaca iz neprofitnog sektora ne postoje ograničenja s obzirom na prethodno korištenje mjere, međutim kod njih se u stručno osposobljavanje mogu uključiti isključivo suficitarna zanimanja. 
Ciljane osobe su nezaposlene osobe do 29 godina koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovale te prijavljene u evidenciju najmanje 30 dana, i to:
- Radi stjecanja iskustva 
1. nezaposlene osobe sa završenim visokoškolskim obrazovanjem i nezaposlene osobe sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem 
- Radi stjecanja iskustva i polaganja majstorskogili stručnog ispita pri komorama 
1. nezaposlene osobe sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u obrtničkim zanimanjima u vezanom obrtu i zanimanjima u kojima je obavljanje poslova uvjetovano članstvom u strukovnim udrugama osnovanim sukladno posebnim propisima
- Radi stjecanja iskustva i polaganja stručnog i državnog ispita
1. nezaposlene osobe sa završenim visokoškolskim obrazovanjem i nezaposlene osobe sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u četverogodišnjem trajanju zvanja, koje, prema članku 59. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14 i 127/17), imaju zakonom ili drugim zakonskim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja stručni ispit ili radno iskustvo
2. nezaposlene osobe koje su u obvezi polagati stručni ispit, a već su bile uključene u mjeru stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa u punom trajanju, ali u nižoj razini obrazovanja (resor obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi)
3. nezaposlene osobe koje su u obvezi polagati stručni ispit, sa stažem u zvanju za koje su se obrazovali, većem od propisanog, a poslodavac im nije omogućio polaganje stručnog ispita.
U okviru ove mjere isplaćuje se:
• poslodavcu: 
- uplata obveznih doprinosa mirovinskom osiguranju (HZMO)
- uplata obveznih doprinosa zdravstvenom osiguranju (HZZO)
- trošak obrazovanja ako postoji, a najviše do 7.000,00 kn
• polazniku:
a) isplaćuje Zavod: 
- novčana pomoć u visini definiranoj Odlukom nadležnog tijela[1]
- trošak polaganja stručnog/majstorskog ispita za obveznike njegova polaganja, osim ako zakonskim i podzakonskim propisima nije drukčije regulirano
b) isplaćuje poslodavac:
- trošak prijevoza za polaznike stručnog osposobljavanja (neoporezivo davanje) u visini i iznosu koji je jednak trošku prijevoza prema uvjetima isplate troška prijevoza u svim mjerama aktivne politike zapošljavanja, koje na jedinstven način za sve korisnike mjera financira Zavod
- sankcije: za svaki mjesec za koji nije isplatio trošak prijevoza poslodavac je obvezan vratiti cjelokupan iznos mjere isplaćen za taj mjesec (trošak doprinosa, trošak novčane pomoći, trošak obrazovanja).
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: postroženi kriteriji za odobravanje u slučaju kada polaznici stručnog osposobljavanja nisu obvezni stažisti, poglavito u javnom i privatnom sektoru. 
2.8. OSPOSOBLJAVANJE ZA STJECANJE ODGOVARAJUĆEG RADNOG ISKUSTVA – 30+
Ovom mjerom uključuju se osobe od 30 i starijih od 30 godina u programe stručnog osposobljavanja kod poslodavca koji ima osiguranog mentora i razrađen program osposobljavanja sukladno članku 59. Zakona o radu. Cilj je stjecanje radnog iskustva potrebno za pristupanje stručnom ispitu za osobe starije od 30 godina, sa završenim srednjoškolskim ili visokoškolskim obrazovanjem, u profesijama iz obrazovnog područja obrazovanja te zdravstva i socijalne skrbi. 
Ciljane skupine:
1. nezaposlene osobe starije od 30 godina koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovale te nemaju formalni kriterij za pristupanje stručnom ispitu prijavljene u evidenciju najmanje 30 dana
2. obvezni stažisti sa stažem u zvanju za koje su se obrazovali, većem od propisanog, a kojima poslodavac nije omogućio polaganje stručnog ispita
3. nezaposlene osobe koje su u obvezi polagati stručni ispit, a već su bile uključene u mjeru stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa u punom trajanju, ali u nižoj razini obrazovanja
4. nezaposlene osobe koje su u obvezi polagati stručni ispit, sa stažem u zvanju za koje su se obrazovali, većem od propisanog, a poslodavac im nije omogućio polaganje stručnog ispita.
Vrsta troška: 
• poslodavcu:
- uplata obveznih doprinosa mirovinskom osiguranju (HZMO) - za 12 mjeseci 7.314,24 kn
- uplata obveznih doprinosa zdravstvenom osiguranju (HZZO) - za 12 mjeseci 5.668,56 kn
- trošak obrazovanja ako postoji, a najviše do 7.000,00 kn
• polazniku:
isplaćuje Zavod:
- novčana isplata u visini definiranoj odlukom nadležnog tijela (o ovom slučaju nije novčana pomoć) u iznosu 2.751,84 kn
- trošak polaganja stručnog/majstorskog ispita za obveznike njegova polaganja, osim ako zakonskim i podzakonskim propisima nije drukčije regulirano
- trošak prijevoza za polaznike osposobljavanja u visini 1 kn po kilometru.
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: uvođenjem ove mjere osobama starijim od 30 godina, a koje sukladno Zakonu o radu imaju obvezu polaganja stručnog ispita, omogućeno je stjecanje formalnih uvjeta za njegovo polaganje. Pokriven je trošak prijevoza (1 kn po kilometru). 

2.9. JAVNI RAD
Radi se o mjeri aktivacije nezaposlenih osoba na društveno korisnim poslovima nekonkurentnima postojećem gospodarstvu, s ciljem njihove motivacije za daljnje uključivanje na tržište rada (dugotrajno nezaposlene osobe, osobe s invaliditetom, osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada, mlade osobe, osobe starije od 50 godina, korisnici zajamčene minimalne naknade prijavljene u evidenciju nezaposlenih osoba.
Trošak mjere:
- 100 % ili 50 % troška minimalne bruto plaće 
- stvarni troškovi prijevoza za dane provedene na javnom radu.
Izmjene u odnosu na 2017. godinu: priznat je trošak prijevoza (1 kn po km). 

2.10. POTPORA ZA OČUVANJE RADNIH MJESTA 
Radi se o mjeri kojom se nadoknađuje dio troška plaće osoba koje rade u skraćenom radnom vremenu kod poslodavaca koji imaju smanjen obujam posla. Poslodavci mogu skratiti radno vrijeme za 40 % u odnosu na puno radno vrijeme radi smanjenog obujma posla ili radi dobi radnika koji otežano rade na poslovima koje obavljaju te ne mogu u potpunosti ispunjavati zahtjeve radnog mjesta kako bi se izbjeglo otpuštanje. Potpora se također može dodijeliti za obrazovanje ili osposobljavanje radnika zaposlenih kod poslodavaca u teškoćama kako bi bili zapošljivi u slučaju gubitka radnog mjesta. 
Cilj mjere je očuvanje radnih mjesta kod poslodavaca kod kojih je došlo do privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju te stjecanje potrebnih znanja i vještina radnika koje je potrebno pripremiti za tržište s obzirom na potencijalni gubitak radnog mjesta zbog teškoća u poslovanju poslodavca.
Ciljane skupine su radnici zaposleni kod poslodavca koji je zbog privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju izradio program za očuvanje radnih mjesta te radnici stariji od 50 godina zaposleni kod poslodavaca u teškoćama ili koji zbog svojih osobnih radnih i drugih karakteristika ne mogu u potpunosti ispunjavati zahtjeve radnog mjesta
Trošak mjere je:
a) potpora za skraćivanje radnog vremena - snosi se razmjeran dio iznosa plaće za broj radnih sati za koje je radniku skraćeno radno vrijeme (maksimalno do 40 % skraćenja radnog vremena i maksimalno do 40 % iznosa bruto I plaće), a najviše do iznosa minimalne plaće prema posebnom propisu
b) potpora za obrazovanje ili osposobljavanje radnika - snosi se ukupan trošak obrazovanja ili osposobljavanja radnika. 

2.11. STALNI SEZONAC
Ovo je mjera kojom se radnicima - sezoncima isplaćuje novčana pomoć, a poslodavcima dio troška produljenog mirovinskog osiguranja u razdoblju kada radnici ne rade te su prijavljeni na produljeno mirovinsko osiguranje, u najduljem trajanju od šest mjeseci između dvije sezone. 
Ciljane skupine su osobe koje su kontinuirano radile najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod poslodavca raditi još najmanje jednu sezonu (najmanje šest mjeseci).
Trošak mjere je:
- poslodavcu: 100 % troška produljenog osiguranja za prva tri mjeseca, a sljedeće razdoblje u najduljem trajanju od tri mjeseca 50 % produljenog osiguranja
- stalnom sezoncu: novčana pomoć isplaćuje se za najviše šest mjeseci produljenog mirovinskog osiguranja u iznosu koji se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, a najviše u visini 70 % iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske za prvih 90 dana, a 35 % za preostalo razdoblje. 
Mjere aktivne politike zapošljavanja u 2018. godini jesu:
- potpore za zapošljavanje
- potpora za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva (pripravništvo)
- potpora za usavršavanje
- potpora za samozapošljavanje
- obrazovanje nezaposlenih
- osposobljavanje na radnom mjestu 
- stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
- osposobljavanje za stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva - 30+
- javni rad
- potpora za očuvanje radnih mjesta
- stalni sezonac.


[1] Mjesečni iznos novčane pomoći temeljen je na iznosu neto minimalne plaće u 2018. godini.