Savjetodavno vijeće sudaca Europe (SVES - CCJE, Consultative Council of European judges)^[1]savjetodavno je tijelo pri Odboru ministara Vijeća Europe. Osnovano je 2000. godine i uloga mu je davati mišljenja i preporuke o različitim pitanjima koja se tiču sudstva, te položaja sudbene vlasti u zemljama članicama Vijeća Europe, koja su onda predmet razmatranja najvišeg političkog tijela Vijeća Europe - Odbora ministara. Vladavina prava jedna je od glavnih vrijednosti podržana od Vijeća Europe i sudstvo je njezin kamen temeljac. Razlog zbog kojega je Odbor ministara osnovao CCJE jest jačanje uloge sudaca u Europi. To je prvo tijelo unutar međunarodne organizacije koje je sastavljeno isključivo od sudaca, i u tom je smislu jedinstveno u Europi. Osnivajući CCJE, Vijeće Europe naglasilo je ključnu ulogu sudstva u istraživanju koncepta demokracije i pravilima prema kojima ona djeluje. Država članica može zatražiti od CCJE-a da se pozabavi specifičnim problemima koji se tiču statusa i/ili situacije sudaca. CCJE razmatra tematska pitanja i prema potrebi posjećuje države radi diskusije o načinima poboljšanja postojeće situacije kroz unaprjeđenje zakonodavstva, institucionalnog okvira i sudske prakse. 

U dosadašnjem radu CCJE dao je više mišljenja, i to ukupno 18^[2].

U skladu s nadležnosti koja mu je povjerena od strane Odbora ministara Vijeća Europe, CCJE odlučio je pripremiti Mišljenje o ulozi predsjednika sudova, posebno se fokusirajući na područja koja se odnose na neovisnost, kvalitetu i učinkovitost pravosuđa. 

Svrha Mišljenja je istražiti pitanja i probleme koji se odnose na ulogu predsjednika sudova, s obzirom na prevladavajuću potrebu da se osigura učinkovitije funkcioniranje neovisnog sudstva i unaprijedi kvaliteta pravosuđa.

Mišljenje je pripremljeno na temelju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Magne carte sudaca (2010.), i prijašnjih mišljenja CCJE-a, kao i drugih relevantnih dokumenata Vijeća Europe, posebice Europskoj povelji o zakonima za suce (1998.) i Preporuci CM/Rec (2010)12Odbora ministara o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornost (u nastavku teksta: Preporuka CM/Rec (2010)12). To Mišljenje također uzima u obzir Akcijski plan Vijeća Europe o jačanju sudske neovisnosti i nepristranosti (CM(2016)36final), Izvješće Europske mreže sudbenih vijeća (ENCJ) za 2013.-2014.: Minimum sudskih načela IV - dodjela predmeta, temeljna načela Ujedinjenih naroda o neovisnosti sudbene vlasti (1985.) i Kijevske Preporuke OESS-a o neovisnosti sudbene vlasti u istočnoj Europi, južnom Kavkazu i središnjoj Aziji (2010.) - sudska uprava, odabir sudaca i odgovornost.

Različita pravila, struktura i organizacija u sudskim sustavima država članica utječu na ulogu predsjednika sudova. Na tu ulogu u velikoj mjeri utječe upravljački okvir svakog nacionalnog sudskog sustava kao i pravne, društvene i političke tradicije i prakse koje prevladavaju u svakom od tih sustava. 

Uloga predsjednika sudova je sljedeća:

- predstavljati sud i kolege suce

- osigurati učinkovito funkcioniranje suda i na taj način unaprijediti ulogu i službu koju sudovi imaju u društvu

- izvršavati zadaće iz svoje nadležnosti.

U obavljanju svojih zadaća predsjednici sudova štite neovisnost i nepristranost suda i sudaca kao pojedinaca.

Predsjednici sudova ispunjavaju ključnu ulogu u predstavljanju sudova. Prema informacijama pribavljenim od članica CCJE-a u odnosu na situaciju u njihovim državama, opseg te konkretne uloge je u porastu. Kroz taj proces predsjednici sudova pridonose razvoju cijelog sudbenog sustava kao i osiguranju održavanja i donošenja visokokvalitetnog neovisnog pravosuđa putem pojedinačnih sudova. Općenito, predsjednici sudova mogu imati ulogu u održavanju i razvijanju odnosa s drugim tijelima i ustanovama, kao primjerice:

- sa sudbenim vijećima ili drugim sličnim tijelima gdje postoje

- s drugim sudovima

- s državnim odvjetništvom^[3]

- s odvjetničkim komorama^[4]

- s ministarstvom pravosuđa

- s medijima

- s javnošću.

Glavna zadaća predsjednika sudova mora biti da u svakom trenutku nastupaju kao čuvari neovisnosti i nepristranosti sudaca i suda u cjelini. 

Predsjednici sudova i suci, stoga, dio su sudstva. Stupanj, intenzitet i opseg sudjelovanja predsjednika sudova u radu relevantnih tijela sudbene samouprave i autonomije, kao što su Sudbena vijeća, Kongres sudaca, Generalna skupština sudaca, profesionalne organizacije sudaca ovisi o nacionalnom pravnom sustavu. Važno je da predsjednici, sa svojim širokim iskustvima, daju svoj doprinos u tim tijelima. Međutim, koncentraciju funkcija i ovlasti u rukama samo ograničenog broja osoba treba izbjegavati.

Kroz suradnju i interakciju s drugim sudovima predsjednici mogu dijeliti iskustva i identificirati najbolje prakse sudske uprave i pružanja usluga korisnicima suda. Bilo bi poželjno da se takva suradnja proširi na međunarodnu razinu i protegne na sva dostupna sredstva komunikacije. 

Obrazovanje i usavršavanje sudaca često organizira i njime upravlja središnje pravosudno tijelo i kao rezultat toga, predsjednici sudova u tom području često imaju ograničenu ulogu. Predsjednici bi trebali savjetovati središnju ustanovu koja se bavi usavršavanjem o potrebama za specifičnim oblicima obuke kroz tečajeve. Trebali bi iskoristiti stručnosti i znanja ustanova za obuku u odnosu na obuku i razvoj. Štoviše, predsjednici imaju važnu ulogu u ohrabrivanju sudaca da sudjeluju u relevantnim stručnim tečajevima i da za to stvore uvjete. To se također treba primijeniti u odnosu na obrazovanje i obuku zaposlenika suda koji nisu suci. 

Odnosi predsjednika sudova s drugim državnim tijelima trebali bi biti zasnovani na temeljnom načelu jednakosti i podjele državne vlasti. U nekim državama izvršna vlast provodi, kroz ministarstvo pravosuđa, značajan utjecaj na upravljanje sudova putem voditelja sudova i sudske inspekcije. CCJE zauzima stajalište da prisutnost predstavnika izvršne vlasti u organizacijskim tijelima sudova treba izbjegavati. Takva prisutnost može dovesti do miješanja sa sudbenim ovlastima, i na taj način ugroziti sudsku neovisnost^[5]. U svakom slučaju, u takvim situacijama, predsjednici sudova imaju važnu ulogu da spriječe moguće utjecaje predstavnika izvršne vlasti u aktivnostima suda. 

U odnosima s medijima, predsjednici sudova trebaju imati na umu kako društveni interesi zahtijevaju da medijima trebaju biti dostupne potrebne informacije u cilju informiranja javnosti o funkcioniranju sudskog sustava. Međutim, takve informacije trebaju biti pružene uzimajući u obzir presumpciju nevinosti, pravo na pošteno suđenje i pravo da poštovanje privatnog i obiteljskog života svih osoba uključenih u postupak^[6], kao i očuvanju povjerljivosti rasprava.

Nekoliko je osnovnih načela koja su esencijalna u odnosima između predsjednika suda i drugih sudaca na sudu i rada predsjednika suda u tom kontekstu. Vanjska sudska neovisnost zahtijeva da pojedini sudac bude slobodan od uputa i pritisaka predsjednika suda kada rješava predmete^[7]. Predsjednici sudova, djelujući kao zaštitnici sudske neovisnosti, nepristranosti i učinkovitosti, sami moraju poštovati vanjsku neovisnost sudaca unutar svojih sudova^[8]. 

Od osnovne je važnosti da predsjednici sudova upravljaju sudovima strogo u skladu s temeljenim načelima sudbene vlasti. Općenito, to zahtijeva da oni koji su imenovani kao predsjednici sudova imaju veliko iskustvo u rješavanju predmeta. 

CCJE smatra vrlo važnim da predsjednici sudova, nakon imenovanja, nastave obnašati sudačku dužnost. Nastavljanje obnašanja temeljne sudačke dužnosti važno je ne samo da omogući predsjednicima kontinuitet sudačke prakse i održavanje odnosa s drugim sucima u skladu s načelom primus inter pares, već i da najbolje ispune svoju organizacijsku ulogu kroz izravnu spoznaju o pitanjima koja se pojavljuju u svakodnevnoj praksi. Opterećenje predmetima predsjednika sudova može biti smanjeno u skladu s njihovim zadaćama u svezi s upravljanjem sudom. 

Dosljedna i konzistentna sudska praksa važan je dio pravne sigurnosti. Predsjednici sudova imaju ulogu u osiguravanju kvalitete, dosljednosti i konzistentnosti sudskih odluka. Ta zadaća može biti ispunjena samo ako predsjednici sudova promoviraju konzistentnost u interpretaciji i citiranju sudske prakse toga suda, viših sudova, vrhovnog suda i međunarodnih sudova (primjerice, olakšavajući usavršavanje i obuku uključujući seminare, sastanke, osiguravajući pristup relevantnim bazama podataka, kao i promovirajući dijalog i razmjenu informacija između različitih tijela, itd.). CCJE naglašava da, tijekom ispunjavanja tih zadaća, predsjednici sudova moraju poštovati načelo sudske neovisnosti. 

Predsjednici sudova bi trebali imali ovlast nadgledati duljinu sudskih postupaka. To je usko povezano s klauzulom razumne duljine postupaka iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i zahtjevima nacionalnog zakonodavstva. Nadgledanje duljine postupaka i radnje koje poduzimaju predsjednici sudova na ubrzanju rješavanja predmeta, moraju biti u ravnoteži s nepristranošću i neovisnošću sudaca i sudske povjerljivosti^[9].

Predsjednici sudova trebaju se voditi primjerom i kreirati klimu u kojoj se suci mogu njima obratiti kada trebaju podršku i pomoć u svezi s obavljanjem svojih dužnosti, uključujući i pitanja etike i deontologije.

Sudovi su u osnovi kolegijalna tijela. CCJE potiče uspostavljanje tijela sastavljenih od sudaca u sudu koja imaju savjetodavnu ulogu i koja surađuju s predsjednikom suda i daju savjete o ključnim pitanjima^[10].

Suci mogu iskusiti određeni »jaz« između sebe i predsjednika. Važno je da se taj »jaz« premosti. To može biti postignuto ako su predsjednicima sudova bliske sudačke dužnosti i ako su suci zainteresirani snositi određenu odgovornost za funkcioniranje suda kao cjeline, kao i za pitanja upravljanja sudom koja su s time povezana.

Predmeti se moraju dodjeljivati sucima u skladu s objektivnim i prethodno utvrđenim kriterijima. Predmeti se ne smiju oduzimati određenom sucu bez valjanih razloga. Odluka o oduzimanju predmeta morala bi biti donesena na temelju prethodno ustanovljenih kriterija, koje prati transparentni postupak^[11]. Kada predsjednici sudova imaju ulogu u dodjeljivanju predmeta sucima, ta načela trebala bi se poštovati.

Odgovori dostavljeni od članica CCJE-a pokazuju da predsjednici izvršavaju funkcije prikupljanja podataka i procjene učinaka suda u cjelini. U nekim državama članicama jedna od funkcija predsjednika suda je ocijeniti učinak pojedinačnih sudaca. Zabrinutosti su bile izražene u svezi s analizom učinka pojedinačnih sudaca. U nekim državama članicama to je shvaćeno kao stvaranje moguće opasnosti za sudsku neovisnost. Gdje predsjednici imaju takvu ulogu, trebaju postojati primjerena pravna i transparentna jamstva u cilju osiguranja nepristranosti i objektivnosti takve provjere^[12].

Gdje predsjednici sudova imaju ulogu u primanju i odgovaranju na pritužbe stranaka glede predmeta koji su u tijeku na sudu, trebali bi uzeti u obzir načelo neovisnosti sudaca, kao i legitimna očekivanja stranaka u postupku i društva u cjelini^[13].

CCJE prepoznaje da se upravljačke uloge predsjednika sudova u državama članicama razlikuju[15]. Međutim, postoji opći trend prema široj upravljačkoj ulozi predsjednika sudova. To je rezultat zahtjeva da se pruži bolja usluga strankama i korisnicima usluga suda i društvu i odražava opće viđenje da predsjednici koji imaju tu ulogu mogu unaprijediti učinkovitost suda. U tom pogledu, CCJE naglašava da su mogući različiti modeli koji se fokusiraju na upravljačke funkcije. Svaki upravljački model mora biti u funkciji boljeg upravljanja sudstvom i ne smije biti cilj sam po sebi. CCJE smatra da bilo koje središnje tijelo odgovorno za upravljanje pravosuđem treba izvršavati one zadaće koje ne mogu biti učinkovito izvršene na razini sudova. 

Dok se sudbeni sustavi mogu razlikovati, upravljačke uloge moraju biti uokvirene i prilagođene posebnom okruženju državnog sudbenog tijela poštujući neovisnost samog tijela, kao i neovisnost i nepristranost pojedinih sudaca. Kao što je slučaj u odnosima između predsjednika suda i drugih sudaca, upravljačka uloga predsjednika također se zasniva na tim temeljnim vrijednostima. Predsjednici se nikad ne bi trebali baviti bilo kakvim radnjama ili aktivnostima koje bi mogle umanjiti sudsku neovisnost i nepristranost^[16].

Odgovori članica CCJE-a ukazuju da u nekim slučajevima predsjednici sudova imaju izričitu funkciju strategijskog planiranja. CCJE zauzima stajalište da obveza predsjednika suda da osigura pošteno i nepristrano suđenje, neizbježno zahtijeva da su ti ciljevi definirani i strateški razvijeni s ciljem dati odgovore na različite izazove i pitanja koja utječu na pravosuđe. 

Uloga koju predsjednici maju u upravljanju zaposlenicima suda značajno se razlikuje između država članica. Odgovori na upitnik pokazuju da u nekim državama članicama ovlasti predsjednika suda mogu biti vrlo široke. Oni se bave odabirom i zapošljavanjem, određuju platne razrede, premještaje, stegovnu odgovornost, ocjenjivanje pa i otkaze. U drugim državama članicama ovlasti predsjednika suda vrlo su ograničene i većinu upravljačkih zadaća izvršavaju vanjska tijela ili osobe.

Odgovori država članica CCJE-a također pokazuju da predsjednici sudova imaju ulogu u svezi s održavanjem i sigurnošću infrastrukture suda. Ako sve te ovlasti izvršavaju tijela imenovana, i time odgovorna za provedbu tijelima izvršne vlasti, primjerice ministarstvu pravosuđa ili drugom nadležnom tijelu, stajalište je CCJE-a da bi predsjednici sudova trebali biti uključeni i trebali bi imati značajan utjecaj na to kako se te usluge pružaju. 

Te se ovlasti trebaju izvršavati na profesionalan i transparentan način. Postoje jasne prednosti ako je ta odgovornost podijeljena s »upraviteljem suda« ili »administrativnim direktorom« koji može imati različit stupanj ovlasti u upravljačkoj strukturi sudskog osoblja. U takvim situacijama ti službenici trebali bi biti imenovani od predsjednika i njemu odgovorni. 

Predsjednici sudova trebali bi imati ovlasti ustrojiti organizacijske jedinice ili odjele suda, kao i pojedinačna mjesta i pozicije s ciljem da se odgovori na različite potrebe funkcioniranja suda. Kada predsjednici sudova namjeravaju poduzeti značajne promjene u sudskoj organizaciji, potrebno je da se savjetuju sa sucima. 

U nekim državama članicama predsjednici sudova imaju neke funkcija u dodjeli proračunskih sredstava. Primjerice, analiziraju sredstva potrebna za rješavanje sudskih predmeta unutar razumnog vremena, i tada pregovaraju s nadležnim tijelom u dodjeli proračunskih sredstava. To je važno pitanje: ono u potpunosti ovisi o upravljačkom okviru sudbenog sustava, opsegu njegove autonomije i o podjeli odgovornosti unutar sustava. Kriteriji korišteni u procesu dodjele financijskih i ljudskih sredstava različitim sudovima ključan je čimbenik za definiranje uloge predsjednika suda. Ta uloga, ako već nije odlučujuća, trebala bi biti značajna. To je posebno važno imajući na umu da u nekim državama članicama postoje sustavi gdje je dodjela sredstava strogo centralizirana, a sloboda odlučivanja predsjednika suda vrlo je ograničena. 

Međutim, predsjednici bi trebali imati ovlast upravljati proračunom unutar svojih sudova. Ta ovlast uključuje i odgovornost predsjednika sudova. U cilju izvršavanja te zadaće, predsjednici bi trebali imati osiguranu pomoć od osposobljenih stručnjaka iz redova zaposlenika suda koji nisu suci.

Minimum kvalifikacija potrebnih za postavljanje na mjesto predsjednika suda jest da kandidat ima sve potrebne kvalifikacije i iskustvo potrebno za imenovanje za dužnost suca na tom sudu.

Dodatno, predsjednici sudova trebali bi imati upravljačke sposobnosti i vještine. CCJE već je primijetio da kada je sucima dana odgovornost upravljanja sudovima, oni bi trebali imati prikladnu obuku i potrebu podršku za obavljanje tih poslova^[17]. 

Stoga, kvalifikacije za imenovanje kao predsjednika suda trebale bi odražavati funkcije i zadaće koje će oni obavljati. Više upravljačkih funkcija zahtijeva više upravljačkih sposobnosti i vještina. 

Odgovori na upitnik ukazuju da se način na koji su predsjednici sudova u državama članicama birani, imenovani ili izabrani razlikuje. Na te postupke utječe postojeći sustav sudske administracije i uloga predsjednika sudova. U nekim sustavima predsjednici su imenovani između sudaca u sudu, dok drugi sustavi dopuštaju da se imenovanje ili izbor provodi izvan suda. U potonjem sposobnost kandidata kao i njegovo/njezino sudsko iskustvo uzimaju se u obzir.

CCJE smatra da postupci za imenovanje predsjednika sudova trebaju slijediti isti put kao i za izbor i imenovanje sudaca. To uključuje proces procjene kandidata kao i tijelo koje ima ovlasti odabrati i/ili imenovati suce u skladu sa standardima ustanovljenim Preporukom CM/Rec(2010)12 i prijašnjih Mišljenja CCJE-a^[18]. U svakom slučaju, sustav odabira i imenovanja predsjednika sudova treba uključivati, kao pravilo, proces odabira putem natječaja, temeljen na otvorenom pozivu na podnošenje prijava kandidata koji ispunjavaju prethodno utvrđene uvjete predviđene zakonom.

CCJE također želi naglasiti da, bez obzira na postojeća postupovna pravila i koje je tijelo ovlašteno odlučiti koji će kandidat preuzeti položaj predsjednika suda, ono što je osnovno jest da najbolji kandidat bude odabran i imenovan kako je navedeno u Preporuci CM/Rec(2010)12^[19] i u Mišljenju CCJE-a broj 1(2001): »…tijela koja su u državama članicama odgovorna za provedbu ili savjetovanje glede imenovanja i napredovanja trebala bi uvesti, objaviti i provoditi imenovanja na temelju objektivnih kriterija, kako bi se osiguralo da izbor i karijera sudaca budu zasnovani na njihovim vrijednostima, imajući u vidu kvalifikacije, integritet, sposobnost i učinkovitost.«^[20]. CCJE mišljenja je da suci suda o kojem se radi mogu biti uključeni u taj proces. To može imati oblik obvezujućeg ili savjetodavnog glasovanja.

U nekim državama članicama predsjednici sudova nisu odabrani i/ili imenovani, već su izabrani od strane svojih kolega - sudaca suda. CCJE mišljenja je da u takvom sustavu objektivni kriteriji kao što su sposobnost i spremnost moraju prevladati. 

Općenito, obnašanje dužnosti predsjednika sudova podložno je vrednovanju na isti način kao i rad redovitih sudaca, uz poštovanje svih nužnih osigurača zaštite sudaca^[21].

Dodatno, s obzirom na specifičnu ulogu predsjednika sudova, procjena se može odvijati tako da se ocijeni cjelokupan učinjeni rad, uključujući upravljačke funkcije, s ciljem da se utvrdi gdje je moguće poboljšati rad i učinke i s ciljem da se iz iskustva nešto nauči. Takva procjena treba biti primjerena zadaćama i odgovornostima predsjednika sudova.

Države članice odabrale su različite opcije glede mandata predsjednika sudova, što se može kretati od dvije do sedam godina, s obnavljanjem mandata jednom ili više puta. U nekim državama predsjednici suda, jednom kad su odabrani/izabrani, mogu obnašati tu funkciju do njihova umirovljenja. S druge strane, mandat bi trebao biti dovoljno dug da se stekne dostatno iskustvo i da se dopusti ostvarenje ideja za pružanje boljih usluga korisnicima suda. 

Mjere zaštite sudaca i smjenjivanja sudaca s dužnosti na isti se način primjenjuju i za predsjednike sudova. CCJE slaže se da »sigurnost stalnosti i uvjeta obavljanja dužnosti sudaca apsolutno su potrebni elementi za održanje sudske neovisnosti, prema svim međunarodnim pravnim standardima, uključujući i one Vijeća Europe^[23]. Prema tim standardima, nema ničega što bi sugeriralo da se načelo nesmjenjivosti sudaca ne primjenjuje na mandat predsjednika sudova, bez obzira na to izvršavaju li oni, uz svoje sudske dužnosti, administrativne ili upravljačke funkcije.«^[24]

Ti standardi nisu u nesuglasju s vremenski ograničenim mandatom predsjednika sudova.

Kada su suci imenovani kao predsjednici suda na određeno vrijeme, trebaju svoj mandat odraditi u potpunosti. Predsjednik može biti smijenjen (npr. u stegovnom postupku) uz primjenu - kao minimum - onih mjera zaštite i postupaka koji bi se primijenili uzimajući u obzir da se radi o razrješenju suca^[25]. Ozbiljne organizacijske pogreške ili nesposobnost za ispunjenje funkcija predsjednika suda može voditi k postupku razrješenja. Svako prijevremeno razrješenje trebalo bi biti provedeno prema jasno ustanovljenoj proceduri i mjerama zaštite, s jasnim i objektivnim kriterijima.

Osim toga, postupak u slučaju prijevremenog razrješenja treba biti transparentan, a svaki rizik od političkog utjecaja treba jasno isključiti. Posljedično, utjecaj izvršne vlasti u ovom procesu, npr. ministarstva pravosuđa, treba izbjegavati. Štoviše, postupci ne trebaju odstupati od onih koji se primjenjuju u slučaju drugih sudaca.

Završetak mandata predsjednika suda, bilo da je rezultat proteka mandata, bilo da se radi o prijevremenom razrješenju, ne smije, u načelu, utjecati na njegovu/njezinu poziciju kao suca. 

Predsjednici najviših sudova imaju različite uloge i zadaće koje proizlaze iz specifične uloge tih sudova i njihove uloge koja je na neki način personifikacija cijelog sudbenog sustava, posebno u onim državama članicama gdje postoji samo jedan vrhovni sud. Štoviše, CCJE mišljenja je da, osim već spomenutih važnih uloga, predsjednici vrhovnih sudova također su predsjednici svojih sudova i u tom smislu, sve zadaće i načela iznesena u ovom Mišljenju također se uglavnom primjenjuju i na predsjednike vrhovnih sudova. 

• predstavljanje sudstva

• davanje mišljenja koja odražavaju stajališta pravosuđa o strateškom razvoju i razradu zakonodavstva koje ima utjecaja na funkcioniranje pravosuđa

• savjetovanje u procesu pripreme državnog proračuna i dodjele sredstava u odnosu na proračune sudbene vlasti^[26]

• pripremanje godišnjih izvještaja parlamentu o postojećem stanju unutar sudstva^[27].

U nekim državama članicama predsjednici vrhovnih sudova su ex officio članovi Sudbenih vijeća i u tom svojstvu oni su izravno uključeni u sva pitanja koja se odnose na upravljanje sudstvom, imenovanja, napredovanja, premještaj i razrješenje sudaca, stegovne postupke protiv sudaca, rješavanje raznovrsnih sporova i slično.

S obzirom na posebne zadaće predsjednika vrhovnih sudova, CCJE upozorava na rizik pretjeranog gomilanja različitih ovlasti unutar njihove nadležnosti, koji može imati negativan učinak na neovisnost sudbene vlasti i povjerenja javnosti u njezinu nepristranost. 

Gotovo u svim državama članicama postupak izbora/odabira predsjednika vrhovnih sudova različit je od onoga predviđenog za druge predsjednike sudova. CCJE naglašava da postupak izbora/odabira predsjednika vrhovnih sudova treba udovoljavati određenim kriterijima i osigurati jamstva s ciljem očuvanja temeljnih načela neovisnosti sudbene vlasti i nepristranosti sudaca. Postupke izbora/odabira treba definirati zakonom i trebaju biti zasnovani na sposobnostima. Postupci trebaju formalno isključiti svaku mogućnost političkog utjecaja. Svaki takav rizik može biti prevladan usvajanjem modela prema kojem predsjednika vrhovnog suda biraju suci toga suda. CCJE vidi vrijednost u takvom modelu.

Pravila koja se odnose na mandat predsjednika vrhovnih sudova, značajno se razlikuju između država članica: od, s jedne strane, spektra, imenovanja na dvije godine s mogućnošću jednog reizbora, do neograničenog imenovanja do umirovljenja. 

CCJE ne pokušava propisati koja je duljina trajanja i vrsta mandata najprikladnija za predsjednike vrhovnih sudova. To ovisi o nacionalnim pravnim sustavima i ulozi i funkcijama predsjednika. Međutim, predsjednici bi trebali imati dovoljno vremena da ispune svoje zadaće na neovisan i nepristran način, slobodan od svakog političkog ili drugog vanjskog utjecaja. 

Iz svih iznesenih razloga, različitih stajališta i promišljanja članova CCJE-a doneseni su sljedeći zaključci i preporuke.

1. Uloga predsjednika suda je predstavljati sud i kolege suce te osigurati učinkovito funkcioniranje suda, čime se povećava razina služenja društvu te opća razina obavljanja sudske funkcije u okviru njihove nadležnosti. U obavljanju svojih zadaća, predsjednici sudova štite neovisnost i nepristranost suda i pojedinačnih sudaca i oni moraju u svakom trenutku djelovati kao čuvari tih vrijednosti i načela.

2. Predsjednici sudova imaju svoju ulogu u doprinosu radu tijela sudske samouprave. Međutim, koncentraciju funkcija i ovlasti u rukama samo ograničene grupe osoba treba izbjegavati.

3. U svojim odnosima s medijima predsjednici sudova trebaju imati na umu interes društva da bude obaviješteno, također imajući na umu presumpciju nevinosti, pravo na pošteno suđenje i pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života svih osoba uključenih u postupke, kao i čuvanje povjerljivosti rasprava. Predsjednici sudova, djelujući kao čuvari sudske neovisnosti, nepristranosti i učinkovitosti, trebaju sami poštovati unutarnju neovisnost sudaca unutar svojih sudova. 

4. Tamo gdje predsjednici sudova imaju ulogu u prikupljanju podataka i procjeni rada suda i pojedinačnih sudaca, odgovarajuća procesna jamstva zaštite moraju biti predviđena u cilju osiguranja nepristranosti i objektivnosti.

5. Svaki upravljački model u sudu mora omogućiti bolje upravljanje sudstvom i ne smije biti svrha sam sebi. Predsjednici sudova ne trebaju se baviti bilo kojim radnjama ili djelovanjima koja bi mogla umanjiti sudsku neovisnost i nepristranost. 

6. Uloga predsjednika sudova u dodjeli proračunskih sredstava sudu treba biti značajna, ako ne i odlučujuća, i oni trebaju imati ovlasti upravljati proračunom unutar svojih sudova.

7. Minimum kvalifikacija za imenovanje za predsjednika suda je da kandidat treba imati sve potrebne kvalifikacije i iskustvo za imenovanje na sudačku dužnost u tom sudu. Vještine i sposobnosti za imenovanje kao predsjednika suda trebaju odražavati funkcije i zadaće koje on mora obavljati.

8. CCJE smatra da postupci za imenovanje predsjednika sudova moraju slijediti isti put kao i oni za izbor i imenovanje sudaca u skladu s načelima ustanovljenim u Preporuci CM/Rec(2010)12 i prethodnih Mišljenja CCJE-a. Suci suda o kojem se radi mogu biti uključeni u proces izbora, odabira i imenovanja predsjednika sudova. Moguć model je savjetodavno ili čak obvezujuće glasovanje o kandidatima.

9. Općenito, rad i djelovanje predsjednika sudova podložno je vrednovanju na isti način kao i rad redovitih sudaca, uz poštovanje svih potrebnih proceduralnih jamstava zaštite.

10. Načelo nesmjenjivosti sudaca treba primijeniti na mandate predsjednika sudova, bez obzira na to izvršavaju li oni, uz svoje sudske dužnosti, administrativne ili upravljačke funkcije. Razrješenje predsjednika suda prije isteka njegova/njezina mandata treba, kao minimum, biti podvrgnuto istim procesnim jamstvima zaštite kao i u postupku razrješenja redovitih sudaca. 

11. Okončanje mandata predsjednika suda ne bi trebalo, u načelu, utjecati na njegovu/njezinu poziciju kao suca.

12. Predsjednici vrhovnih sudova također su predsjednici svojih sudova i, u tom smislu, sve zadaće i načela iznesena u ovom Mišljenju uglavnom se također odnose i na njih.

13. Postupke za izbor/odabir predsjednika vrhovnih sudova treba definirati zakonom i temeljiti na sposobnostima i uz formalno isključenje svake mogućnosti političkog utjecaja.

[1] U nastavku teksta koristit ćemo kraticu CCJE. Sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, Đuro Sessa, dopredsjednik je CCJE-a.
[2] Mišljenje br. 1 o standardima koje se tiču neovisnosti sudbene vlasti (dokument pod oznakom CCJE 2001. OP No. 1.), Mišljenje br. 2 o financiranju sudova i učinkovitosti sudbene vlasti (dokument pod oznakom CCJE 2001. OP No. 2.), Mišljenje br. 3 o načelima profesionalnog ponašanja sudaca i pitanjima etike (dokument pod oznakom CCJE 2002. OP No. 3.), Mišljenje br. 4 o izobrazbi i treningu sudaca na nacionalnoj i europskoj razini (dokument pod oznakom CCJE 2003. OP No. 4.), Mišljenje br. 5 o pravu i praksi imenovanja sudaca na Europski sud za ljudska prava (dokument pod oznakom CCJE 2003. OP No. 5.), Mišljenje br. 6 o pravičnom suđenju u razumnom roku (dokument pod oznakom CCJE 2004. OP. No. 6.), Mišljenje br. 7 o odnosu sudstva i društva (dokument pod oznakom CCJE 2005, OP. No. 7.), Mišljenje br. 8 o ulozi sudaca i zaštiti vladavine prava i ljudskih prava u kontekstu borbe protiv terorizma (dokument s oznakom CCJE 2006. Op. No. 8.), Mišljenje br. 9 o ulozi nacionalnih sudaca u primjeni međunarodnog i europskog prava (dokument pod oznakom CCJE 2006. Op. No. 9.), Mišljenje br. 10 u sudbenim vijećima (državnim sudbenim vijećima[2]) i njihovoj ulozi u društvu (dokument pod oznakom CCJE 2007. Op. No. 10.), Mišljenje br. 11 o kvaliteti sudskih odluka (dokument pod oznakom CCJE 2008. Op. No. 11.), Mišljenje br. 12 o odnosu sudaca i državnih odvjetnika u demokratskom društvu (dokument pod oznakom CCJE 2009. Op. No. 12.), Mišljenje br. 13 o ulozi sudaca u izvršavanju sudskih odluka (dokument pod oznakom CCJE 2010. OP No. 13.), Mišljenje br. 14 o sudstvu i informatičkim tehnologijama (dokument pod oznakom CCJE 2011. OP No. 14.), Mišljenje br. 15 o specijalizaciji sudaca (dokument pod oznakom CCJE 2012. OP No. 15.), Mišljenje br. 16 o odnosima između sudaca i odvjetnika (dokument pod oznakom CCJE 2013. OP No. 16.), Mišljenje br. 17 o vrednovanju sudačkog rada, kvaliteti sudbenog sustava i poštovanju sudačke neovisnosti (dokument pod oznakom CCJE 2014. OP No. 17.) i Mišljenje br. 18 o položaju sudbene vlasti i njezinu odnosu s drugim državnim vlastima u modernoj demokraciji (dokument pod oznakom CCJE 2015. OP No. 18.).
[3] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 12(2009), Deklaracija iz Bordeauxa, par. 3.
[4] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 16(2013), par. 10.
[5] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 18(2015) par. 48 i 49.
[6] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 12(2009) Deklaracija iz Bordeauxa, par. 11; vidi Mišljenje CCJE br. 7(2005) o pravdi i društvu.
[7] Vidi presude Europskog suda za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP): Baka protiv Mađarske, Veliko vijeće br. 20261/12, 23. lipanj 2016., par. 4 suglasnog mišljenja suca Sicilianosa; Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, br. 24810/06, 22. prosinca 2009., par. 86; Agrokompleks protiv Ukrajine , br. 23465/03, 6. listopada 2011., par. 137; Moiseyev protiv Rusije, br. 62936/00, 9. listopada 2008., par. 182. »Izostanak dostatnih jamstava koja osiguravaju sudsku neovisnost unutar sudbene vlasti, i posebno vis-a-vis njihovih nadređenih unutar sudske hijerarhije, Sud može dovesti do zaključka da su podnositeljeve dvojbe glede neovisnosti i nepristranosti suda moguće objektivno opravdane«, citirani predmet Baka protiv Mađarske, par. 4 suglasnog mišljenja suca Sicilianosa; citirani predmet Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, par. 86; citirani predmet Agrokompleks protiv Ukrajine, par. 137; citirani predmet Moiseyev protiv Rusije, par. 184; i Daktaras protiv Litve, br. 42095/98, par. 36 i 38, ESLJP 2000-X.
[8] Sudac ESLJP-a Siciliano postavio je pitanje može li se čl. 6(1) EKLJP-a tumačiti na način da se priznaje, paralelno s pravom osoba uključenih u sudski postupak da se njihov predmet iznese pred nepristrani sud, subjektivno pravo sudaca da se njihova vlastita neovisnost čuva i poštuje od strane države, vidi odluku ESLJP-a: Baka protiv Mađarske, Veliko vijeće br. 20261/12, 23. lipnja 2016., par. 5-6 i 13-15 suglasnog mišljenja suca Siciliana.
[9] U obavljanju te dužnosti predsjednici sudova mogu koristiti alate i instrumente razvijene od Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ), kao što su revidirane smjernice Saturn za upravljanje sudskim vremenom (CEPEJ(2014)16), Popis upravljanja vremenom (CEPEJ(2005)12REV) i drugo.
[10] U nekim državama članicama takva savjetodavna tijela su zakonski propisana. Vidjeti rad GRECO-a u četvrtom krugu procjene koji se bavi prevencijom korupcije između zastupnika, sudaca i državnih odvjetnika: GRECO je objavio preporuke mnogim državama članicama u smjeru uspostavljanja mehanizma koji bi osigurao povjerljivo savjetovanje o etici i pitanjima integriteta za suce tijekom obavljanja njihove dužnosti. http://www.coe.int/t/dghl/monitorin/greco/evaluations/index_en.asp.
[11] Vidi Akcijski plan Vijeća Europe o jačanju sudske neovisnosti i nepristranosti, br. 2.1.
[12] Vidi Mišljenje CCJE-a broj 17(2014), zaključak 11, vidi također Mišljenje CCJE-a br. 10(2007), paragrafi 42 i 53.
[13] Vidi Mišljenje CCJE-a broj 10(2007), par. 42 i 64.
[14] Vidi Mišljenje CCJE-a broj 6(2004), par. 52-55.
[15] Vidi Mišljenje CCJE-a broj 18(2015), par. 48.
[16] Vidi Akcijski plan Vijeća Europe o jačanju sudske neovisnosti i nepristranosti, (CM(2016)36final), br. 1.5 (prva dva paragrafa).
[17] Vidi Mišljenje CCJE-a broj 2(2001), par. 13; vidi također dokument »Obuka za vodstvo« EJTN-a iz lipnja 2016.
[18] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 10(2007), par. 51.
[19] Vidi Preporuku CM/Rec(2010)12, Poglavlje VI, par. 44 i 45.
[20] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 1(2001) o mjerilima koja se odnose na neovisnost pravosuđa i nesmjenjivost sudaca, par. 25 i 29.
[21] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 17(2014) o vrednovanju sudačkog rada.
[22] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 17(2014), par. 13.
[23] Vidi između ostalog Preporuku CM/Rec(2010)12, Poglavlje 6, par. 49 i 50.
[24] Vidi presudu ESLJP-a: Baka protiv Mađarske, Veliko vijeće br. 20261/12, 23. lipnja 2016., par. 17 i zajedničko suglasno mišljenje sudaca Pinto de Albuquerque i Dedov.
[25] Vidi Mišljenje CCJE-a br. 1(2001) o mjerilima koja se odnose na neovisnost pravosuđa i nesmjenjivost sudaca.
[26] Vidi mišljenje CCJE-a br. 2(2001), par. 10.
[27] Vidi Akcijski plan Vijeća Europe o jačanju sudske neovisnosti i nepristranosti, (CM(2016)36final), br. 1.5 (treći paragraf).