U članku autorica obrađuje institut minimalnih osiguranih svota za tjelesne ozljede trećih osoba nastalih kao posljedica upotrebe motornih vozila. Riječ je o institutu kojim se ograničava odgovornost osiguratelja za nastale štete pa je njegova primjena važna kako za oštećenika, tako i za samog osiguratelja. Također, daje prikaz početaka primjene tog instituta u europskim pravnim izvorima, analizira njegovu ulogu i problematike usklađivanja iznosa minimalnih osiguranih svota u državama članicama EU-a i rješenja sadržana u Direktivi 2009/103/EU te daje usporednopravni prikaz prijedloga izmjene rješenja u Prijedlogu izmjene Direktive 2009/103/EU iz 2018., s naglaskom na potrebu ujednačavanja iznosa minimalnih osiguranih svota u svim državama članicama EU-a u cilju pružanja veće zaštite oštećenim osobama u cestovnom prometu.