Značajno mjesto u prikupljanju dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza u postupku revizije ima metoda uzorka. To je postupak izabiranja skupine stavaka (uzorka) iz skupa stavaka (statistička masa) da bi se donio zaključak o obilježjima uzorka, iz čega se izvodi zaključak o cijelom skupu iz kojeg je uzorak uzet. Iz toga slijedi zahtjev da revizijski uzorak mora biti reprezentativan. Postoje dva pristupa u oblikovanju revizijskog uzorka i to statistički revizijski uzorak i nestatistički revizijski uzorak, i svaki ima neke prednosti i nedostatke. Osmišljavanje cjelokupne strategije revizije na temelju uzorka, što uključuje planiranje uzorka, izbor uzorka, testiranje uzorka i vrednovanje rezultata, tema je ovog članka.