Međunarodni standardi prava na zaštitu u slučaju otkaza sadržani su u pojedinim konvencijama i preporukama Međunarodne organizacije rada te predstavljaju i pozadinski temelj europskom određenju toga prava izraženog u Europskoj socijalnoj povelji, a priznavanje prava na zaštitu od neopravdanog otkaza utvrđeno je i kao jedno od temeljnih prava u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Iako u svakoj državi postoje vlastiti izvori prava za to područje, od zakona i kolektivnih ugovora, preko pojedinačnih ugovora o radu i sudske prakse do običaja, uočljiva je tendencija harmoniziranja nacionalnih zakonodavstava i prakse od strane država članica Europske unije i Vijeća Europe prema okvirima postavljenim u odredbama Europske socijalne povelje.