Na uvodnim stranicama Informatora, broj 6226 od 6. studenoga 2013. objavili smo prvi dio ovog članka u kojem smo, osim uvodnog dijela, pisali o pravu osobnosti i neimovinskoj šteti. U Informatoru, broj 6228 od 13. studenoga 2013. nastavili smo s obradom te teme pišući o pitanju odgovornosti nakladnika medija i odgovornosti novinara (autora) za naknadu štete, o tome kad nakladnik ne odgovara za štetu, tužbi za naknadu štete i tko ima pravo na nju, postupovnim pretpostavkama za tužbu, pravu na objavljivanje presude i pravu na naknadu neimovinske i imovinske štete te načinu i oblicima popravljanja štete. U ovom, posljednjem nastavku, pišemo o iznosu (visini) pravične novčane naknade koju bi trebalo dosuditi osobi oštećenoj medijskim neetičnim i neprofesionalnim djelovanjem. Novčana odšteta žrtvi medijskog nasilja trebala bi imati dvostruku funkciju. Ona bi morala biti novčana naknada (satisfakcija) neposredno oštećenoj osobi i važan društveni korektiv koji bi trebao djelovati preventivno, tako da nakladnici u strahu od visoke odštete ne dopuštaju objavljivanje uvredljivih, klevetničkih i sličnih informacija. Razmatraju pitanje određivanja iznosa odštete upućujemo i na okolnosti o kojima bi valjalo voditi računa te okolnostima koje, prema mišljenju autora, upućuju na neke moguće razloge zbog kojih oštećenik u Republici Hrvatskoj, u pravilu, ne dobiva pravično zadovoljenje za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog medijskog nasilja.