U rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava shvaćanje da je zabranjeno izvršavati svoje pravo samo da bi se drugome naštetilo (abusus cum animo nocendi). Navedeno shvaćanje, koje je izvorno formulirao klasični pravnik Gaj (Gaius) (Institutiones 1, 53), uzdignuto je u suvremenom zakonodavstvu iz područja građanskog prava i građanskog procesnog prava na razinu temeljnog pravnog načela.