1. UVODNE NAPOMENE
Parnični postupak sadržava temeljna pravila o postupanju pred sudom u građanskopravnim predmetima.^[3]

Cilj i svrha tih pravila je stvaranje okvira za zakonito i pravilno vođenje postupka koji jamči postupovnu ravnopravnost parničnih stranaka. Za ostvarenje tog cilja nužno je spriječiti negativne posljedice koje su rezultat određenih nepravilnosti nastalih tijekom postupka.

Sankcija za eventualno kršenje neke od postupovnih odredaba parničnog postupka ovisi o naravi povrede koju sud učini. U skladu s time, razlikujemo dvije vrste takvih povreda.

Prva od njih naziva se i relativno bitnom povredom, i to iz razloga što ona postoji samo ako je narav povrede neke od odredaba parničnog postupka takva da izravno utječe na zakonitost i pravilnost donesene odluke. U drugoj kategoriji javljaju se tzv. apsolutno bitne povrede, koje se od relativno bitnih razlikuju po tome što njihovo postojanju po automatizmu utječe na zakonitost i pravilnost parničnog postupka.

U članku 354. st. 2. ZPP-a sadržana je taksativna lista takvih povreda.

Već na prvi pogled moguće je uočiti da je upravo bitna povreda iz 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a najopsežnija te da se sastoji od čitavog niza segmenata koji je mogu uzrokovati. Svim tim segmentima zajedničko je da se odnose na određene nedostatke koji su nastali prilikom izrade pisane odluke.

Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2019. došlo je do zakonodavne intervencije u sadržaj predmetne bitne povrede, pa u nastavku kritički analiziramo učinjene normativne promjene, uz posebno isticanje uočenih nejasnoća i nepravilnosti.

2. ODREDBA ČLANKA 354. ST. 2. TOČ. 11. DO DONOŠENJA ZIDZPP-a/19
Do donošenja ZIDZPP-a/19 odredba članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a glasila je kako slijedi:

»ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.«

Iz navedenog slijedi da se nedostaci u izradi presude obuhvaćeni ovom odredbom mogu označiti trojako i tiču se izreke presude, razloga presude i međusobne veze izreke i razloga presude.^[4]

Tekst ove odredbe bio je vrlo konzistentan te u razdoblju od donošenja Zakona o parničnom postupku 1977.^[5] pa sve do stupanja na snagu ZIDZPP-a/19 nije bilo zakonodavnih intervencija u njezin sadržaj.

Do donošenja ZIDZPP-a/19 bilo je u članku 365. st. 2. ZPP-a propisano da o navedenoj bitnoj povredi drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti.

Sve do 2003. drugostupanjski sud je u povodu žalbe po službenoj dužnosti vodio računa o svim bitnim povredama parničnog postupka. Tada je, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2003.^[6], smanjen broj bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u povodu žalbe pazi ex offo, no ta redukcija nije se ticala predmetne bitne povrede.[7]

3. ODREDBA ČLANKA 354. ST. 2. TOČ. 11. ZPP-a NAKON DONOŠENJA ZIDZPP-a/19
ZIDZPP-om/19 došlo je do zakonodavne intervencije u tekst odredbe članka 354. st. 2. toč.11. ZPP-a. Na prvi pogled može se steći pogrešan dojam da je riječ o razmjerno nevažnoj izmjeni poduzetoj s ciljem gramatičkog poboljšanja zakonskog teksta. Podrobnijom analizom dolazimo do zaključka da je riječ o vrlo važnoj promjeni s dalekosežnim posljedicama na parnični postupak u cjelini.

Člankom 60. ZIDZPP-a/19 izmijenjen je članak 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tako da sada glasi:

»ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.«

Prvi zaključak koji je moguće izvesti jest da je revidiranje predmetne odredbe učinjeno brisanjem nekih njezinih dijelova, i to onih koji se tiču nedostataka u obrazloženju presude.

Člankom 60. ZIDZPP-a/19 brisan je dio predmetne odredbe u dijelu u kojem je bilo propisano da bitna povreda postoji ako presuda uopće nema razloga.

Smatramo da ta promjena neće imati negativnih posljedica, i to iz razloga što je presuda koja uopće ne sadržava razloge već obuhvaćena drugim dijelovima predmetne odredbe (u tom je slučaju, primjerice, izreka presude u nesuglasju s obrazloženjem).

Posljednjim zakonodavnim izmjenama brisan je i dio predmetne odredbe kojim je bilo određeno da bitna povreda postoji ako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni.

Učinjenu promjenu smatramo pogrešnom iz više razloga. Prije svega, valja istaknuti da zakonodavac za brisanje ovog dijela odredbe nije ponudio valjano obrazloženje. Naime, u Konačnom prijedlogu ZIDZPP-a/19^[8] zakonodavac je naveo da je ratio učinjene izmjene samo jezično usklađenje i normativno poboljšanje, gubeći iz vida daljnje učinke te izmjene.

Valja posebno istaknuti da su upravo proturječni i nejasni razlozi sadržani u obrazloženju presude vrlo čest razlog postojanja te bitne povrede.

Prema postojećem zakonodavnom rješenju, bitna povreda u obrazloženju presude postoji ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Smatramo da to nije adekvatno i sveobuhvatno rješenje, i to zato što se razlozi o odlučnim činjenicama ne iscrpljuju u pukom navođenju sadržaja isprava ili zapisnika. Naime, sud čini predmetnu bitnu povredu »ako su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak te ako ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te zbog kojih razloga je tako postupio.«^[9]

Iz navedenog razloga ta će promjena svakako otežati primjenu predmetne odredbe u praksi.

Bitnu povredu koju analiziramo u ovom članku nalazimo i u nekim drugim postupovnim zakonima.

Tako je, primjerice, u članku 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku^[10] propisano da su jedni od uzročnika postojanja predmetne bitne povrede potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

Ista je situacija i s člankom 191. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona^[11].

Izuzetno važna promjena učinjena je i glede drugostupanjskog odlučivanja o predmetnoj bitnoj povredi. Naime, člankom 61. ZIDZPP-a/19 revidirana je odredba članka 365. st. 2. ZPP-a tako da sada glasi:

»Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.«.

I navedenu izmjenu karakterizira izostanak valjanog obrazloženja zakonodavca u kojem bi se naveli razlozi koji opravdavaju stajalište o nepotrebnosti drugostupanjskog odlučivanja o predmetnoj bitnoj povredi u povodu žalbe po službenoj dužnosti.

Navedenu izmjenu smatramo neprihvatljivom, i to iz razloga što može nepovoljno utjecati na prava stranaka u postupku. Naime, postojanje bilo kojeg od elemenata iz članka 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a znači da je presuda zahvaćena vrlo ozbiljnim nedostatkom koji neupitno dovodi u pitanje njezinu pravnu valjanost. Logična je stoga uloga drugostupanjskog suda da po službenoj dužnosti vodi računa o tome da presuda obuhvaćena tim nedostacima ne može steći svojstvo pravomoćnosti.

To posebno dolazi do izražaja u situaciji u kojoj stranke u postupku nisu zastupane putem kvalificiranih punomoćnika (odvjetnika).

Ex offo vođenjem računa o toj bitnoj povredi, drugostupanjski sud sprječava da, primjerice, presuda čija je izreka nejasna ili nerazumljiva, zbog čega neće biti podobna za ovrhu, stekne svojstvo pravomoćnosti. Navedenom se izmjenom briga o postojanju predmetne bitne povrede stavlja u nadležnost stranaka, što ih obvezuje na pojačanu skrb u zaštiti svojih prava.

U literaturi se pojavljuje stajalište prema kojem je svrha te izmjene »u tome što je veliki broj prvostupanjskih presuda bio ukidan na temelju te apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a te će drugostupanjski sud sada moći primijeniti tu odredbu jedino ako se stranka izričito na nju pozvala u žalbi.«^[12]

Često ukidanje prvostupanjskih odluka u praksi temeljeno na predmetnoj bitnoj povredi nije opravdan razlog za zakonodavnu izmjenu koja ima za cilj smanjenu primjenu te odredbe. To, nadalje, argumentum a contrario, dovodi do apsolutno neprihvatljivog zaključka da drugostupanjski sud  u povodu žalbe treba paziti ex offo samo na one bitne povrede odredaba parničnog postupka koje se u praksi rjeđe primjenjuju i ne dovode pretjerano često do ukidanja prvostupanjskih odluka.

4. ZAKLJUČAK
Odredba članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a najkompleksnija je od svih taksativno nabrojenih bitnih povreda odredba parničnog postupka te se u praksi vrlo često primjenjuje.

Desetljećima je sadržaj te odredbe bio jedinstven i nepromjenjiv, sve do stupanja na snagu ZIDZPP-a/19. Zakonodavne korekcije te odredbe predviđene tim Zakonom rezultirale su dvjema nepovoljnim posljedicama.

Prvo, brisanje dijela te odredbe koja govori o nejasnim i proturječnim razlozima o odlučnim činjenicama učinilo ju je nepotpunom i otežalo praktičnu primjenu.

Drugo, isključenjem ex offo kontrole te bitne povrede povećava se rizik da presuda zahvaćena ozbiljnim nedostacima stekne svojstvo pravomoćnosti.

Imajući na umu izostanak valjanog obrazloženja za uvođenje tako bitnih promjena, smatramo učinjene zakonodavne intervencije krajnje dvojbenima. Stoga se, de lege ferenda, predlaže zakonodavno uređenje te odredbe kakvo je bilo na snazi do donošenja ZIDZPP-a/19.

[1] Nar. nov., br. 70/19 – u nastavku teksta: ZID ZPP/19.
[2]    Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP.
[3]    Triva, S., Dika, M., Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2004., str. 2-3 – u nastavku teksta: GPPP.
[4]    Markov, Ž., Ukidanje prvostupanjskih presuda zbog djela prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelj, Policija i sigurnost, Vol. 25, br. 4/2016., str. 456-467, dostupno na: https://policijska-akademija.gov.hr/UserDocsImages/onkd/4-2016/zmarkov.pdf. 
[5]    SL SFRJ, br. 4/77.
[6]    Nar. nov., br. 117/03.
[7]    Čl. 205. ZIDZPP-a/03 izmijenjen je čl. 365. st. 2. ZPP-a tako da je propisano da drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
[8]    Dostupno na: https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-05-30/162602/PZ_620.pdf.
[9]    GPPP, str. 698.
[10]  Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19.
[11]  Nar. nov., br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18.
[12]  Jug, J., Novela Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine, Odvjetnik, br. 2/2020, str. 23.