Prema riječima zakonodavca, Stečajni zakon nije osiguravao učinkovito provođenje stečajnog postupka te nije sadržavao odredbe koje bi omogućile uspješnu reorganizaciju stečajnog dužnika. Stoga se u pozitivno pravo implementirao model predstečajnih nagodbi. Time se pojavljuje problem, čije će razmatranje biti predmet analize ovoga članka, odnosno predstavljaju li odredbe, po kojima je trgovačkim sudovima dana isključivo mogućnost izdavanja potvrde o činjenicama utvrđenim u postupku pred Financijskom agencijom (čl. 66. st. 9. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi), bez prava i mogućnosti tumačenja jesu li ostvareni ciljevi predstečajne nagodbe, kršenje jamstva o pravu na pristup sudu.