Stručni članci
13.11.2004.
Kamatne stope - slobodno formiranje ili je nužna i društvena intervencija
Kamate su naknada koju zajmoprimac plaća zajmodavcu za korištenje novčane pozajmice ili robe dane na kredit. O visini kamata sastavlja se ugovor, a odnos između visine kamata i pozajmljene vrijednosti je tzv. kamatna stopa. O njezinoj visini ovisi ocjena o tome je li kredit skup ili je za zajmoprimca prihvatljiv. U nas, posebice stanovništvo, ne procjenjuje posebno je li visina kamatne stope povoljna ili nije. Naime, kredit je nužan pri kupnji stana ili podmirenje neke druge potrebe. Banke se natječu u ponudi kredita, a koliko su u toj ponudi i potražnji za kreditima korektne u izračunavaju društveno prihvatljive kamatne stope, pitanje je posebne analize. Činjenica je, međutim, da su u nas te stope visoke, a doda li se tome još viša stopa zatezne kamate te apsolutno neprihvatljiva praksa obračunavanja kamata na kamate, očito je da je potrebna odgovarajuća društvena intervencija. O toj aktualnoj temi za čitatelje Informatora govori gospođa Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa u Vladi Republike Hrvatske.
informator: Određene promjene postojeće prakse inicirane su noveli ra njem odredaba Zakona o obveznim odnosima. Gospođo Škare-Ožbolt, radi se o posebno značajnoj odredbi kojom se predlaže ograničavanje visine ugovorene, ali i zatezne kamatne stope do 9,5% za građane. Za tvrtke se dopušta viša stopa od 12,5%. Tu materiju regulira i Zakon o kamatama, pa Vas molimo da o tome nešto više kažete.
Također, molimo Vas za ocjenu zatezne kamate koja služi bankama za discipliniranje (svojevrsno kažnjavanje) neurednih dužnika?
ŠKARE-OŽBOLT: Kamate, bilo zatezne bilo ugovorne, važan su regulator gospodarskih kretanja, a također su i važan čimbenik socijalnih odnosa, pogotovo na području kredita. U uvjetima tržišnog gospodarstva one imaju sve važniju ulogu. Činjenica je da je na tom području već dulje vrijeme vladala pravna praznina što je u praksi, kako poslovnoj tako i sudskoj, dovodilo do različitih rješenja i dvojbi. Posebice glede metode obračuna kamata, obračuna kamate na kamatu, dvojbi oko dopuštene visine kamatne stope, itd.
Ako retrospektivno pogledamo u kretanje visine kamatnih stopa od 1990. pa nadalje - moramo zaključiti da su sve stope, kao i metodologija obračuna kamata bile isključivo sračunate in favorem vjerovnika, a na veliku i neopravdanu štetu dužnika.
Točno je da je donesen Zakon o kamatama, koji je stupio na snagu 20. srpnja 2004. Međutim, nije propisao visinu stope zateznih kamata, već on utvrđuje da će stopu zateznih kamata propisivati Vlada Republike Hrvatske svojom uredbom. Napominjem da ovaj Zakon izričito derogira samo Zakon o zateznim kamatama, pa na neki način predstavlja isključivo nadogradnju pravila o kamatama koja postoje u drugim propisima. Međutim, napominjem da je materija ugovornih i zateznih kamata tradicionalno uređena građanskim ili obveznim zakonima, pa u tom smislu izuzimanje materije kamata iz obveznopravnog zakona - kao što je to učinjeno u spomenutom Zakonu o kamatama - predstavlja nepotrebnu atomizaciju materije obveznog prava, što bi moglo i negativno utjecati na transparentnost obveznopravnog uređenja.
Osim toga, Zakon o kamatama nije usklađen sa Smjernicom 2000/35/EZ, pa ga se, u stvari, može smatrati prijelaznim rješenjem do donošenja novog Zakona o obveznim odnosima.
Dakle, stupanje na snagu novog Zakona o obveznim odnosima, trebalo bi staviti izvan snage većinu odredaba Zakona o kamatama. Osim toga, ponovno ističem da su ovakve odredbe novog Zakona o obveznim odnosima glede kamata, rukovođene načelom potrebe usklađivanja hrvatskog prava s pravom Europske unije. Tako je u novom ZOO-u preuzeto rješenje iz Smjernice 2000/35/EZ. Rukovodeći se navedenom Smjernicom, ali i specifičnostima hrvatskog financijskog tržišta, određeno je da se stopa zateznih kamata veže uz eskontnu kamatnu stopu središnje nacionalne banke uvećane za određeni broj postotnih poena, pa se promjenom eskontne stope automatski mijenja i stopa zateznih kamata. Takvim se rješenjem ujedno i ukida potreba za donošenje posebnih uredbi kojima bi se stopa zateznih kamata usklađivala s kretanjima na financijskom tržištu.
Stopa ugovornih kamata novim je ZOO-om vezana uz stopu zateznih kamata, pa je iznos ugovornih kamata u netrgovačkim ugovorima limitiran na visinu zateznih kamata, a u trgovačkim ugovorima na visinu zateznih kamata uvećanu za polovinu te stope.
inforamtor: Iz bankarskih krugova stižu, reklo bi se, oštre reakcije. Ocjenjuju da se novelama pogoduje dužniku. O zaštiti građana ne govore, a pozivaju se na Ustav RH i podsjećaju na načelo slobode poduzetništva. Međutim, Ustav sadržava i načelo prema kojemu je zakonom moguće iznimno tu slobodu i vlasnička prava ograničiti u svrhu zaštite interesa RH.
Kako u Ministarstvu ocjenjujete te prigovore?
ŠKARE-OŽBOLT: Prigovori banaka nisu opravdani. Naime, pravni institut kamate u svojoj biti predstavlja naknadu koju dužnik, osim glavnice, isplaćuje vjerovniku za korištenje glavnice kroz određeno vremensko razdoblje. S tim u svezi postavlja se u zakonodavstvu, kao i u sudskoj praksi država koje su prihvatile europske pravne standarde, temeljno načelo da visina kako zakonske, tako i ugovorne kamate, mora prije svega biti primjerena kako visini gubitka vjerovnika zbog toga što kroz određeno vrijeme nije mogao eksploatirati svoju glavnicu, jednako tako i vrijednosti i visini polučene koristi koju je imao dužnik jer je vjerovnikov novac kroz zadano vrijeme koristio i držao u svom posjedu.
Prema tome, ne može se kazati da je institut kamata kaznena, odnosno disciplinska kategorija kojom se kažnjava dužnik koji dospije u zakašnjenje. Stoga zakonodavac nastoji u novoj legislativi naći razumnu, primjerenu i objektivnu mjeru koja bi morala biti prihvatljiva i za vjerovnika i za dužnika.
To je ne samo na zakonu osnovano i opravdano, već predstavlja čak i pravedno rješenje (prema načelu ex aequo et bono) za dužnike, koji su sve do sada doživljavali konsternirajuće situacije (gubitak cjelokupne imovine zbog minornog duga), a koje objektivno nisu zaslužili.
informator: Iz Hrvatske udruge banaka koja okuplja samo tzv. velike banke, a ne hrvatsko bankarstvo u cijelosti, kako javljaju mediji, najavljene promjene ocjenjuju neostvarivom verzijom, čak tvrde da će nakon ocjene stručnjaka HNB-a i Ministarstva financija, ovaj prijedlog biti osporen.
Gospođo ministrice, molimo Vas za komentar.
ŠKARE-OŽBOLT: Te su ocjene izrečene bez argumenata, možda su to želje. Svakako, pritom moram kazati da je neuobičajeno da predstavnik Hrvatske udruge banaka iznosi stajališta Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke.
Ministarstvo pravosuđa, kao nositelj izrade Zakona o obveznim odnosima inzistirat će i dalje na predloženom rješenju, tim više što se radna skupina koja je radila i radi na tom Zakonu - a sastavljena je doista od vrsnih stručnjaka s područja građanskog, odnosno obveznog prava - rukovodila načelom da je potrebno ukloniti negativne pojave u praksi. Naime, do njih je dolazilo zbog postojećeg zakonskog uređenja pitanja vezanih uz ugovorne i zatezne kamate. U daljnjem radu respektirat će se specifičnosti gospodarskih i tržišnih uvjeta u Republici Hrvatskoj. Načelo da je materija ugovornih i zateznih kamata tradicionalno uređena građanskim i obveznim zakonima, načelo potrebe usklađivanja hrvatskog prava s pravom Europske unije, temeljit će se, potom i na potrebi definiranja zakonskih rješenja prema uzoru i u skladu s gra-đansko-pravnim uređenjima bliskih poredaka.
Na tim osnovama proizaći će fleksibilan sustav određivanja ugovornih i zateznih kamata koji će automatski reagirati na promjene tokova financijskog tržišta. Svakako, ne vidim razlog za odstupanja od takvog uređenja kamata i kamatnih stopa u našem zakonodavstvu.
informator: Gospođo ministrice, hvala Vam na razgovoru.