U ovom članku autorica piše o odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09 – u nastavku teksta: ZUP), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine, a kojima se uređuje neposredno rješavanje upravne stvari u upravnom postupku. U članku se analiziraju odredbe ZUP-a koji otvaraju mogućnosti uređenja posebnih postupaka u drugim zakonima, te time ukazuju na korištenje tih mogućnosti, odnosno kako zakoni mogu pridonijeti učinkovitosti i ekonomičnosti rada državne uprave, ako se u njima propišu odredbe o neposrednom pokretanju postupka po službenoj dužnosti i donošenje rješenja u postupku neposrednog rješavanja. Stoga, u ovom prvom nastavku pišemo o neposrednom rješavanju u upravnom postupku, a u drugom nastavku ćemo nastaviti s obradom teme pišući o obvezi službene osobe u postupku neposrednog rješavanja i pravu stranke u tom postupku te učinkovitosti rješavanja upravnih stvari u ovisnosti o organizaciji rada i korištenja sredstva za rad.