Informator: Kako se, u uvjetima otvaranja hrvatskog tržišta i neminovnog izlaganja hrvatskih poduzetnika konkurenciji, zaštititi od nelojalne konkurencije i kakva je u tome uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja?

Momčinović: Prije svega treba utvrditi da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u nastavku teksta: Agencija) nije nadležna za zaštitu od nelojalne konkurencije. Agencija je nadležna za zaštitu slobodnog tržišnog natjecanja. Konkretno, ona je nadležna za provođenje prava i politike konkurencije.

Nelojalna konkurencija uopće nije dio prava konkurencije (prava tržišnog natjecanja). Stoga treba razjasniti temeljnu pojmovnu razliku između nelojalne konkurencije i narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja.

Riječ je, dakle, o institutima dvaju različitih područja prava: prava konkurencije i prava nepoštenog tržišnog natjecanja. Slijedom toga, te materije u Hrvatskoj uređuju dva različita propisa - Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, koji uređuje pitanja zaštite slobodnog tržišnog natjecanja i Zakon o trgovini, koji uređuje pitanja zaštite od nelojalne konkurencije (nepoštenog tržišnog natjecanja). To nije hrvatski specifikum, već takva rješenja nalazimo u svim državama koje imaju propise 0 zaštiti slobodnog tržišnog natjecanja. Takve propise danas ima stotinjak zemalja.

Slijedom toga, te propise provode sasvim različita tijela. Tako je za provođenje Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja nadležna naša Agencija. Riječ je o sui generis upravnom tijelu, funkcionalno i politički posve neovisnom, čiji ravnatelj za svoj rad odgovara isključivo Hrvatskom saboru (ne i Vladi RH!). S druge strane, Zakon o trgovini za slučajeve nelojalne konkurencije predviđa sudsku zaštitu.

To, međutim, nisu jedine razlike. Tako se propisi o nelojalnoj konkurenciji primjenjuju isključivo na trgovce u smislu odredaba Zakona o trgovini, dok se propisi o slobodnom tržišnom natjecanju primjenjuju na sve poduzetnike. Pod tim pojmom Zakon za zaštitu tržišnog natjecanja podrazumijeva sve one subjekte (pravne i fizičke osobe, udruženja, državna tijela, itd.) koji, makar i jednokratno, sudjeluju u prometu roba i usluga u najširem smislu.

Informator: Koje vrijednosti štiti Zakon za zaštitu tržišnog natjecanja, a koje Zakon o trgovini?

Momčinović: Zakon za zaštitu tržišnog natjecanja je primjer tzv. antitrust propisa. U materijalnom smislu on uređuje pitanja ocjene dopuštenosti/nedopuštenosti sporazuma između poduzetnika, koji sadržava određena ograničenja konkurencije, pitanja zloporabe vladajućeg/monopolističkog položaja poduzetnika na tržištu i pitanja kontrole koncentracija poduzetnika.

Zakon za zaštitu tržišnog natjecanja štiti prvenstveno javnopravni interes. Taj javni interes ima dva oblika. On se, prije svega, sastoji u zaštiti svakog poduzetnika od nezakonitih postupaka i ponašanja drugog poduzetnika čiji bi mogući učinak mogao biti sprječavanje drugih poduzetnika da pod jednakim uvjetima pristupe tržištu, te da na tom tržištu opstanu i ostanu. Drugi oblik je zaštita interesa potrošača u najširem smislu. Riječ je o tome da se kroz osiguravanje djelovanja što većeg broja poduzetnika jača konkurencija, te na taj način potrošačima osigurava pravo na izbor kvalitetnih, jeftinih i inovativnih proizvoda.

Vrijednosti koje štiti Zakon o trgovini više su privatnopravne prirode. Riječ je o zaštiti isključivo interesa trgovaca (a ne svih poduzetnika!) od nepoštenog tržišnog natjecanja. Pod tim se pojmom podrazumijevaju takve radnje trgovaca kojima se povređuju i narušavaju dobri poslovni običaji.

Taj Zakon taksativno nabraja takve postupke, a mogu se podijeliti u dvije skupine. To su postupci kojima se potrošač dovodi u zabludu glede podrijetla i osobina robe (npr. oglašavanje, reklamiranje, označavanje proizvoda, korištenje tuđe tvrtke i si.) i one koji imaju učinak na ugled i poslovne odnose između trgovaca (npr. oglašavanje kojim se vrijeđa ili omalovažava drugi trgovac, raskid ili neispunjavanje ugovora sklopljenog s drugim trgovcem, kako bi sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcem, sprječavanje poslovnih odnosa između trgovaca i sl.

Možemo, dakle, krajnje pojednostavljeno reći da propisi o zaštiti slobodnog tržišnog natjecanja čine dio javnopravnog uređenja, dok propisi o nelojalnoj konkurenciji predstavljaju dio privatnopravne zaštite poduzetnika i to isključivo trgovaca.

Informator: Koja su, nazovimo ih tako, dopuštena sredstva kojima se poduzetnici mogu služiti u tržišnom natjecanju?

Momčinović: Odgovor na to pitanje čini se vrlo jednostavnim: to je plasiranje na tržište inovativnih proizvoda, visoke kvalitete i niže cijene. Iza ovog odgovora stoji, međutim, cijeli niz uvjeta utvrđenih propisima o konkurenciji koje poduzetnici, posebice oni velike tržišne snage, moraju zadovoljiti da bi ispunili te uvjete, a oni se ocjenjuju posebno u svakom konkretnom slučaju. U pravu konkurencije, naime, vrijedi temeljno pravilo: nema jednakih slučajeva.

Informator: Gospodine Momčinoviću, recite tko pred Agencijom može pokrenuti postupak zbog povreda odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja?

Momčinović: Postupak utvrđivanja narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja može pokrenuti svatko tko ima pravni interes. To mogu biti fizičke ili pravne osobe, ali i strukovna i gospodarska interesna udruženja, udruge potrošača, Vlada RH i tijela državne uprave.

Međutim, postupak može pokrenuti i ravnatelj Agencije po službenoj dužnosti. On to može učiniti u svakom slučaju kad procijeni da ponašanje nekog poduzetnika prijeti mogućim narušavanjem slobodnog tržišnog natjecanja.

Ravnatelj to može učiniti i na temelju inicijative u obliku predstavke građana ili državnih tijela i njihovih dužnosnika, a pod određenim uvjetima i na temelju anonimne prijave.

Informator: Surađujete li i u kojoj mjeri s određenim državnim i društvenim institucijama, te koliko to pridonosi uspješnijem radu Agencije?

Momčinović: Agencija surađuje sa svim državnim i društvenim institucijama čija se djelatnost na bilo koji način dotiče materije zaštite slobodnog tržišnog natjecanja. S Hrvatskom gospodarskom komorom, Vijećem za telekomunikacije i Vijećem za energetske djelatnosti, s Komisijom za vrijednosne papire, Hrvatskom narodnom bankom, Središnjom depozitarnom agencijom, Državnom agencijom za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo, Državnim zavodom za normizaciju i mjeriteljstvo, FINOM, Direkcijom za nadzor društava za osiguranje, itd. S nekima od tih tijela Agencija ima osnovane ad hoc odbore za suradnju.

Suradnja s tim tijelima vrlo je uspješna. Bez te suradnje, bez stručne pomoći tih tijela i institucija, Agencija bi u značajnom broju slučajeva imala velikih teškoća u donošenju meritornih odluka.

Informator: U tom je kontekstu zanimljivo i pitanje kakva je suradnja Agencije s poduzetnicima koji djeluju na hrvatskom tržištu?

Momčinović: Kvaliteta suradnje s poduzetnicima razlikuje se od slučaja do slučaja. Kad bismo pokušali analizirati tu suradnju, mogli bismo općenito reći da bolje i kvalitetnije surađuju najveći poduzetnici i to oni pod kontrolom »stranaca«. Isto tako, bolje surađuju domaći, relativno mali poduzetnici, od domaćih velikih poduzetnika. To, međutim, nije pravilo. Tako, primjerice, Agencija u cijelom nizu postupaka koje vodi ima odličnu suradnju s npr. »Lurom« d.d., kao jednom od najvećih »domaćih« poduzetnika. Isto tako, praksa pokazuje da kvalitetniju suradnju s Agencijom uspostavljaju poduzetnici koji su vođenje postupaka pred Agencijom povjerili specijalistima za pravo konkurencije.

Informator: S obzirom na to da otvorenost hrvatskog tržišta omogućuje slobodan uvoz (a za očekivati je i njegov daljnji rast) surađujete li s istovjetnim agencijama u državama iz kojih neka roba ili usluge dolaze?

Momčinović: Agencija je član Međunarodne mreže antimonopolnih tijela (International competition network). Njezine su članice agencije svih zemalja koje, kao i Hrvatska, imaju osnovana antimonopolna tijela koja u praksi primjenjuju pravo i politiku konkurencije. Trenutno je u svijetu otprilike stotinu takvih zemalja.

Hrvatska Agencija prema potrebi surađuje s drugim takvim tijelima i na bilateralnoj osnovi. Da nabrojimo samo neke. Tako Agencija ima odlične odnose s Američkom Saveznom trgovinskom komisijom (FTC) i Odjelom za antitrust Ministarstva pravosuđa SAD-a. Agencija ima izvrsne odnose s njemačkim Saveznim kartelnim uredom, s britanskim Uredom za tržišno natjecanje, mađarskim Uredom za konkurenciju i talijanskom Upravom za zaštitu konkurencije i tržište, kao i s Ministarstvom za monopole Ruske federacije. Također, blisko surađujemo i sa slovenskim Uredom za konkurenciju i makedonskom Antimonopolnom komisijom.