Ulaskom u posthladnoratovsku fazu međunarodnih odnosa čelnici Europske unije (EU) sve intenzivnije su najavljivali mogućnost primanja novih članica u tu organizaciju. Postsocijalističke europske zemlje, uključujući i Hrvatsku, izjave europske petnaestorice u tom pravcu dočekivane su s nestrpljenjem, odobravanjem i zadovoljstvom. No, ubrzo se pokazalo da EU ima dovoljno postojećih mjera i instrumenata, te da se ne libi uvesti i nove mehanizme i programe kako bi, često pompozno, najavljivane odluke o svom proširenju prolongirala na dulji rok.