Analize ukazuju da dodjeljivanje predmeta u rad, kako u okviru suda tako i prema drugim tijelima koja imaju funkciju povjerenika suda u najširem smislu te riječi, treba slijediti objektivne i unaprijed definirane kriterije s ciljem zaštite i ostvarivanja prava na nezavisnog i nepristranog suca. U tom smislu u sudovima i državnim odvjetništvima implementirani su elektronički sustavi upravljanja predmetima. Na taj način osigurava se automatska raspodjela predmeta prema unaprijed postavljenim algoritmima, dok čelnik tijela vodi računa o njihovu raspoređivanju na odgovarajuće poslove na godišnjoj osnovi. Iako bi automatski način dodjeljivanja predmeta trebao osigurati pravičan ishod dodjele predmeta koji nije moguće predvidjeti, u ovom članku doc. dr. sc. Dejan Bodul analizira neka pozitivnopravna rješenja i njihovu otpornost na moguće zloupotrebe.