U članku autor razmatra pitanje suparničarstva u parnicama na koje ostavinski sud upućuje nasljednike u ostavinskom postupku. Uz opće napomene o institutu suparničarstva, autor prikazuje bogatu sudsku praksu vezano uz taj institut te i zaključuje da nasljednici, u pravilu, jesu jedinstveni i nužni suparničari, ali da postoje situacije kad to ne bi trebali biti.