Autor u članku daje pregled pozitivnopravnog uređenja jedne od najčešćih javnobilježničkih radnji - ovjere potpisa. Iako je riječ o prilično jednostavnoj radnji, to ne znači da se prilikom njezinog poduzimanja u praksi ne mogu pojaviti određene nejasnoće i nedorečenosti. Također, kritizira zakonsko rješenje glede ovjere potpisa na većem broju primjeraka istog pismena, koja se od 2007. obavlja tako da se potpis ovjerava samo na jednom primjerku pismena, dok se ostali primjerci istog pismena ovjeravaju prema pravilima za ovjeru prijepisa. Nadalje, analizira i (u praksi široko korišten) institut deponiranja potpisa, te zaključuje da je njegovo postojanje unutar postojećeg zakonskog okvira vrlo dvojbeno, te da bi u budućnosti trebalo izmjenama zakona uskladiti pozitivno pravo s (do sada) nastalim pravilima javnobilježničke prakse.