1. Uvod
Hrvatski je sabor, na svojoj sjednici od 2. travnja 2003., donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (Nar. nov., br. 53/03 - pročišćeni tekst Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor - Nar. nov., br. 69/03) kojim je unio niz promjena u dosadašnji tekst ovoga Zakona, donesenog još 1999., a objavljenog u Narodnim novinama, br. 116/99 i 109/00 (u nastavku teksta: Izborni zakon). Prema odredbama tog Zakona bili su provedeni izbori 3. siječnja 2003., pa će provođenje sljedećih izbora za Hrvatski sabor prema odredbama ovoga, sada noveliranog, zakona, značiti da će se u Hrvatskoj po prvi puta, dva puta za redom, provesti izbori prema manje-više, istim pravilima.¹ Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 116/99), a koji s Izbornim zakonom, prema prirodi stvari, čini funkcionalnu cjelinu, nije mijenjan.

Podsjetimo, uvođenjem mješovitog izbornog sustava 1999. godine napušten je prijašnji mješoviti izborni sustav u kojemu se četvrtina zastupnika Zastupničkog doma birala sustavom relativne većine u malim izbornim jedinicama, a preostale tri četvrtine sustavom razmjernog predstavništva u čitavoj Republici Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici,² te je uveden čisti sustav razmjernog predstavništva (proporcionalni sustav) pri čemu je Republika Hrvatska podijeljena na deset velikih izbornih jedinica u kojima će se birati po četrnaest zastupnika sustavom vezanih izbornih lista.³ Tim izbornim jedinicama valja pridodati još i jedanaestu u kojoj glasuju hrvatski državljani koji imaju prebivalište izvan Republike Hrvatske, a zastupnici koji se biraju u toj izbornoj jedinici birali su se na temelju tzv. nefiksne kvote.

Uvođenje takvog izbornog sustava bila je posljedica izražene želje javnosti da se Sabor sastavi prema načelu pravednog političkog predstavljanja svih dijelova biračkog tijela, koje je izvješće Radne skupine za izradu okvirnog prijedloga i temeljnih instituta izbornog zakonodavstva Republike Hrvatske istaknulo kao temeljno načelo koje je moralo biti ugrađeno u novi izborni zakon, jer kako je bilo istaknuto, pravedno političko predstavljanje biračkog tijela podrazumijeva i pravednu parlamentarnu zastupljenost političkih stranaka koje izražavaju njihove interese i vrijednosti.⁴ Stoga je i primijenjen čisti razmjerni sustav, dok je podjela državnog teritorija na deset izbornih jedinica u kojima se bira jednak broj zastupnika bila motivirana stavom da se time potiče decentralizacija političkih stranaka i političkog života uopće.⁵ No, da bi se navedena načela pomirilo i s načelom učinkovitosti političke vlasti, te spriječio nastanak atomiziranog i polariziranog mno-gostranačkog sustava u predstavničkom tijelu, u novi je Izborni zakon ugrađen i institut umjereno velike prohibitivne klauzule od 5%. Naime, izborne liste koje u izbornim jedinicama ne ostvare ovaj postotak glasova neće sudjelovati u diobi mandata. Time mandate osvajaju samo kandidati s onih izbornih lista koje na izborima osvoje više od 5% glasova, a to su općenito gledano liste snažnijih stranaka. Istovremeno taj sustav potiče male stranke srodnih političkih usmjerenja na ujedinjavanje u jednu stranku, za koju glasovi njihovih glasača tako bivaju objedinjeni.

Glede sastava i načina djelovanja tijela izbornog postupka (izbornih povjerenstava i biračkih odbora) Izborni zakon i dalje predviđa sudjelovanje stranačkih članova tih tijela u proširenom sastavu, uz članove stalnog sastava koji će kao i dosad biti suci, te ostali istaknuti pravnici izvan stranaka. Sastav biračkih odbora bit će i dalje stranački, osim predsjednika biračkih odbora koji neće smjeti biti članovi nijedne političke stranke. Navedimo da je unesena i odredba prema kojoj su ovlašteni promatrači nevladinih udruga osim prava uvida u cjelokupni izborni materijal i promatranje cjelokupnog izbornog postupka, dobili i pravo da dobiju i zapisnik o radu biračkog odbora. Kako se navodi u Obrazloženju,⁶ ovom dopunom Izbornog zakona dano je nevladinim udrugama moćno sredstvo za djelotvorno promatranje provedbe izbora na razini biračkih odbora i izbornih povjerenstava svih razina. To je, dakako, pravo njihovih promatrača da dobiju zapisnik o radu biračkog odbora i time onemoguće sve naknadne eventualne manipulacije prepravljanjima zapisnika nakon što bude zaključen.

Izbornim zakonom, koliko je to objektivno moguće, osigurana je transparentnost izvora financiranja troškova izborne promidžbe,⁷ a uređeni su uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu troškova izborne promidžbe. Konačno, etičko povjerenstvo, kao nadstranačko tijelo javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Štoviše, ono ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izborne promidžbe, provodeći izvanupravni nadzor izborne promidžbe pri čemu će donoseći i poseban etički kodeks, osobito nadzirati njezinu etičnost. Svi naveden instituti Izbornog zakona unaprijedili su izborni proces u Hrvatskoj u cjelini, te u njih nije dirano.

2. Novine u Izbornom zakonu
Prije svega izmjenama i dopunama Izbornog zakona usklađena je terminologija glede naziva Hrvatskog sabora kao jednodomnog tijela, sukladno ustavnim promjenama, te je propisano brisanje odredbi koje su se odnosile na izbore za prijašnji Županijski dom kojega više nema. Godine 2002. Hrvatski je sabor donio i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (Nar. nov., br. 155/02) kojim je uređeno pravo na zastupljenost pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, što je uvjetovalo izmjene i dopune. Naime, Izbornim je zakonom dosad bilo propisano da pripadnici autohtonih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati pet zastupnika u Hrvatski sabor koji se biraju u izbornim jedinicama utvrđenim Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Pripadnici mađarske, srpske i talijanske nacionalne manjine birali su po jednog, dok su pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine birali zajedno jednog zastupnika, kao i pripadnici austrijske, njemačke, rusinske, ukrajinske i židovske nacionalne manjine. Pripadnicima srpske nacionalne manjine sada je povećan broj zastupnika koje biraju tri, dok je pravo izbora svojih zajedničkih zastupnika prošireno na još neke manjine (bugarske, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske i vlaške, te albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske) pa će zastupnika manjina sada biti ukupno osam umjesto prijašnjih pet. U tom su smislu promijenjeni članci 16. i 17 Izbornog zakona, ali bez širih pojašnjenja u tekstu obrazloženja Prijedloga zakona.⁸

Osim navedenih usklađivnja izvršena su i usklađivanja s nekim drugim zakonima. Tako je propisano brisanje odredbe članka 19. Izbornog zakona (odnosno čl. 18. Pročišćenog teksta Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor - Nar. nov., br. 69/93) da se u postupku kandidiranja prigodom prikupljanja potpisa koristi jedinstveni matični broj građana, a usklađene su i odredbe članka 9. Izbornog zakona o parlamentarnom inkompatibilitetu - nespojivosti obnašanja zastupničke funkcije s nekim drugim funkcijama, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu (Nar. nov., br. 51/01), Zakona o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 75/93, 48/99, 15/00, 127/00 i 59/01) i Zakona o službi u oružanim snagama (Nar. nov., br. 33/02 i 58/02). Tako su iz popisa funkcija, koje su nespojive sa zastupničkom funkcijom, brisane funkcije državnog pravobranitelja i državnog tajnika, koje više ne postoje, a nazivi djelatni časnik i dočasnik oružanih snaga zamijenjene pojmom djelatne vojne osobe, službenici i namještenici u Oružanim snagama.

Važno je istaknuti da je izmijenjen članak 40. Izbornog zakona (u pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor to je sada članak 37.), te je preformulirana njegova dosadašnja odredba o postupku primjene d'Hondtove metode preračunavanja postotaka glasova koje su osvojile pojedine liste u zastupničke mandate. Tako se sada propisuje da se broj zastupnika koji će biti izabran sa svake liste izborne jedinice utvrđuje tako da se ukupan broj važećih glasova (nevažeći glas nije uopće glas, op. a.) koji je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli s brojevima od 1 do zaključno 14, pri čemu se uvažavaju i decimalni ostaci. Od svih dobivenih rezultata, zastupnička mjesta osvajaju one liste na kojima se iskaže 14 brojčano najvećih rezultata uključujući decimalne ostatke. Svaka od tih lista dobiva onoliki broj zastupničkih mjesta u Saboru koliko je postigla pojedinačnih rezultata između 14 brojčano najvećih rezultata.

Konačno istaknimo i to da unatoč glasnim najavama u javnosti da će biti promijenjeno, pa čak i ukinuto pravo hrvatskih birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (dakle onih koji imaju hrvatsko državljanstvo, ali im je prebivalište negdje izvan Hrvatske, a gdje doista, to nije odlučno), ništa se nije promijenilo. I dalje je ostalo njihovo pravo da u 11. posebnoj izbornoj jedinici uz primjenu sustava tzv. nefiksne kvote biraju svoje zastupnike. Ukidanje te mogućnosti onemogućavala je izričita odredba članka 45. st. 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj »u izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republike Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica (istaknuo autor) tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom«.⁹

Radi lakšeg snalaženja u prilično izmijenjenom tekstu Izbornog zakona, a to je i zalog njegove dosljedne primjene, Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora donio je pročišćeni tekst Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03).

3. Opće odredbe Izbornog zakona
3.1. Biračko pravo i njegovo ostvarivanje
U skladu s odredbama članka 45., te članaka 70. -73. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov, br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.) Izbornim zakonom, kao i dosad, propisuje se da zastupnike u Hrvatski sabor biraju, na temelju općeg i jednakog biračkog prava svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina života, osim onih koji su pravomoćnom sudskom odlukom lišeni poslovne sposobnosti. Aktivno i pasivno biračko pravo su izjednačeni pa za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina života.

Prema odredbi članka 7. Izbornog zakona, birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj glasuju na biračkim mjestima na području Republike Hrvatske određenima prema njihovom prebivalištu. Uz to, birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a na dan održavanja izbora se zateknu na službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, birači koji se, kao članovi posade pomorskih i riječnih brodova pod hrvatskom zastavom, zateknu izvan njezinih granica, te birači lišeni slobode, glasuju na posebnim biračkim mjestima određenima u skladu s odredbama ovoga Zakona. Međutim, vodeći računa o odredbi članka 45. st. 2 Ustava Republike Hrvatske, kao i dosad s obzirom na realnu situaciju, razlikuju se dvije skupine birača koji će svoje biračko pravo ostvarivati glasujući izvan granica Republike Hrvatske. Naime, birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a zateknu se na dan izbora izvan granica Republike Hrvatske, glasovat će u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske za zastupnike izborne jedinice prema svom prebivalištu koje imaju u Republici Hrvatskoj. S druge strane birači koji nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske, a u vrijeme izbora se zateknu izvan nje, također će glasovati u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima, ali za izborne liste u jedanaestoj posebnoj izbornoj jedinici. Kako smo već rekli, kandidate koje će na listama u navedenim izbornim jedinicama birati birači kao državljani Republike Hrvatske, tako će i pripadnici nacionalnih manjina imati pravo izabrati ukupno osam svojih zastupnika koji će ih predstavljati u Hrvatskom saboru, koji će se birati u odgovarajućim izbornim jedinicama sustavom relativne većine. Odredbom članka 13. navedenog Zakona o izbornim jedinicama¹⁰ propisano je da u XII. izbornoj jedinici pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj biraju svoje zastupnike Hrvatskog sabora u jednoj izbornoj jedinici koju čini cjelokupno područje Republike Hrvatske. Unatoč neshvatljivo nepreciznoj odredbi koju je unio Zakon o izmjenama i i dopunama Izbornog zakona,¹¹ ovu odredbu valja shvatiti jedino tako da se ta XII. izborna jedinica, u stvari, sastoji iz pet izbornih jedinica koje obuhvaćaju čitavo područje Republike Hrvatske, u jednoj od njih pripadnici srpske manjine biraju tri svoja zastupnika, a u četiri od njih bira se po jedan zastupnik odgovarajućih navedenih nacionalnih manjina. Skrećemo pozornost da su nedovoljno precizne i odredbe o izboru tri zastupnika sustavom relativne većine, što ostavlja nedoumice kako će oni u stvarnosti biti birani: da li na različitim listama na kojima će razne stranke, udruge, odnosno birači kanididrati po tri kandidata s njihovim zamjenicima, pa će pobijediti lista s najviše glasova (relativnom većinom) ili će između kandidata u sustavu relativne većine biti izabrana tri kandidata i zamjenika s najboljim izbornim rezultatom. Ta su pitanja, nažalost, ostala neregulirana i čini se da će Državno izborno povjerenstvo opet biti dovedeno u situaciju da obvezatnim uputama, kao vlastitim podzakonskim aktom, »popunjava« zakonske praznine.

3.2. Kandidiranje i odustanak od kandidature
Člankom 20. Izbornog zakona¹² propisuje se da pravo predlaganja stranačkih lista za izbor zastupnika u Hrvatski sabor imaju sve političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj na dan objave odluke o raspisivanju izbora u Narodnim novinama. Glede neovisnih lista člankom 21.¹³ propisuje se da birači mogu predložiti kandidacijske liste na temelju 500 pravovaljano prikupljenih potpisa, kao podrške birača - predlagatelja. Pravo predlaganja kandidata za zastupnike nacionalnih manjina i njihovih zamjenika prema odredbi članka 18. Izbornog zakona¹⁴ također imaju političke stranke i birači, ali i udruge nacionalnih manjina. Ako kandidata za zastupnika nacionalnih manjina i njegovog zamjenika predlažu birači, za pravovaljanost kandidature potrebno je da prikupe 100 potpisa predlagatelja kao znak podrške.

Prijedlozi lista moraju prispjeti Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, (odnosno županijskom izbornom povjerenstvu kod izbora za Županijski dom) najkasnije u roku od 14 dana od dana raspisivanja izbora. Naziv lista bit će puni naziv političke stranke, odnosno političkih stranaka ili stranačke koalicije, koja je, odnosno koje su listu predložile. No, ako je listu predložila skupina birača njezin naziv bit će »neovisna lista«, a takve liste razlikovat će se prema imenu svoga nositelja. Nositelj liste ne mora biti ujedno i kandidat na listi. Valja naglasiti i to da se kandidatom može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici. Nakon proteka navedenog roka od 14 dana u kojem mu moraju prispjeti liste koje će se kandidirati, Državno izborno povjerenstvo će u roku od 48 sati prihvatiti i u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj, kao i na Hrvatskoj radioteleviziji, objaviti sve pravovaljano predložene liste za svaku izbornu jedinicu, a objavit će i za svaku izbornu jedinicu i zbirnu listu svih pravovaljanih predloženih lista. Također, Državno izborno povjerenstvo će u istom roku od 48 sati dostaviti hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima sve prihvaćene liste za svaku izbornu jedinicu, kao i zbirnu listu izbornih jedinica svake izborne jedinice radi njihove javne objave.

Političke stranke koje su predložile prihvaćene liste kandidata za izbor zastupnika u Hrvatski sabor mogu na način predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta odustati od te liste najkasnije 48 sati nakon što je kao prihvaćena bila objavljena od strane izbornog povjerenstva izborne jedinice. Za neovisnu listu odluku o odustajanju donosi nositelj liste. Pisana obavijest o odustanku morat će prispjeti izbornom povjerenstvu izborne jedinice. No, odustanak jednog ili više kandidata s liste nije dopušten nakon prihvaćanja liste na kojoj su navedeni, te se odustanak nekog od kandidata neće uvažiti i takva će lista ostati pravovaljanom s imenima svih objavljenih kandidata. Isto tako, najkasnije 48 sati nakon što je prihvaćena i objavljena lista, od kandidature za zastupnika u Hrvatski sabor u izbornim jedinicama gdje se biraju zastupnici nacionalnih manjina može odustati: neovisni kandidat pisanim očitovanjem koji mora biti ovjerovljen kod javnog bilježnika, kandidat kojeg je predložila politička stranka uz pisanu suglasnost političke stranke, kao i politička stranka koja je predložila kandidata. Odustanak navedenih kandidata odnosi se i na njihove zamjenike.

4. Izbor zastupnika u Hrvatski sabor
Prema Izbornom zakonu koji u ovom dijelu nije mijenjan, 140 zastupnika birat će se u Hrvatski sabor na način da će područje Republike Hrvatske biti podijeljeno na 10 izbornih jedinica, a u svakoj od njih birat će se po 14 zastupnika sustavom razmjernog predstavništva uz primjenu d’Hondtove metode obračuna postotaka glasova koje je dobila pojedina izborna lista u izbornoj jedinici u zastupničke mandate. Tako će sa svake liste biti izabrani kandidati od rednog broja 1. sve do rednog broja koliko je određena lista osvojila mandata. Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mandata u izbornoj jedinici imat će samo one predložene liste koje na izborima budu dobile barem 5% važećih glasova birača. Broj zastupnika koji će izabrati birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj u XI. posebnoj izbornoj jedinici utvrdit će se tako da će se ukupni broj važećih glasova birača u deset izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj podijeliti sa 140, koliko se ukupno zastupnika bira u tim izbornim jedinicama. Dobivenim rezultatom (količnikom) dijelit će se broj zastupnika koji će biti izabran u posebnoj izbornoj jedinici. Ne bude li rezultat cijeli broj, zaokružit će se na cijeli broj od 0,5 na više, a ispod 0,5 naniže. Nakon što se utvrdi koliko će temeljem tako postavljene tzv. nefiksne kvote biti ukupno izabrano zastupnika u posebnoj izbornoj jedinici, takav ukupan broj dijelit će se između lista kandidiranih u toj izbornoj jedinici prema odredbama Izbornog zakona koje važe za izbor zastupnika u izbornim jedinicama u Republici Hrvatskoj.

5. Tijela za provedbu izbora zastupnika
Tijela za provedbu izbora zastupnika u Hrvatski sabor predstavljaju: Državno izborno povjerenstvo, izborna povjerenstva izbornih jedinica, općinska i gradska izborna povjerenstva, te birački odbori. Pojedina izborna povjerenstva imat će kao i dosad stalni i prošireni sastav, čije će članove delegirati političke stranke, pa je i na taj način zakonodavac zadovoljio želju političke javnosti za višestranačkim tijelima izbornog postupka, ne bi li izborni postupak i kroz djelatnu prisutnost pojedinih članova delegiranih od strane političkih stranaka bio još transparentniji. Time i političke stranke čiji članovi budu uključeni u rad pojedinih tijela izbornog postupka, sa svim pravima i dužnostima njihovih stalnih članova, na određeni način snose svoj dio odgovornosti za njegovu provedbu. Rad svih tijela za provedbu moći će, kao i dosad, nadgledati predstavnici tzv. nevladinih organizacija i udruga koji svoje sudjelovanje u nadgledanju uredno i na vrijeme prijave odgovoarajućim tijelima za provedbu izbora, a što će Državno izborno povjerenstvo, uz ostalo, urediti obvezatnim uputama.

6. Glasovanje i utvrđivanje rezultata glasovanja
Glasovanje se obavlja osobno, glasačkim listićima, pri čemu, kao i dosad, nitko neće moći glasovati u ime druge osobe. Glasuje se samo za liste izborne jedinice navedene na glasačkom listiću, koji je u biti sadržajem istovjetan sadržaju zbirne liste izbornih lista u izbornoj jedinici kod izbora za Hrvatski sabor. Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati na dan izbora. No, dok će se glasovanje na dan izbora na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj odvijati samo jedan dan, sukladno članku 80. stavak 2. Izbornog zakona, a koji nije mijenjan, nego samo u pročišćenom tekstu nosi novu numeraciju,¹⁵ u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu glasovanje će trajati dva dana, s tim da će završiti na dan kad završava glasovanje u Republici Hrvatskoj. To rješenje uneseno amandmanom tijekom drugog čitanja Konačnog prijedloga Izbornog zakona otvara problem određivanja izborne šutnje u pojedinim državama u kojima će glasovati naši građani s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te smo skloni razmišljanju da će izbornu šutnju, kao obvezatan institut iz članka 28. st. 2. Izbornog zakona¹⁶ tada trebati produljiti na 24 sata prije prvog dana izbora, te prvi i drugi dan izbora, čime će, de facto, izborna šutnja u inozemstvu počinjati 24 sata prije nego li u Republici Hrvatskoj. Rezultate izbora za zastupnike Hrvatskog sabora utvrđuje Državno izborno povjerenstvo.

Dva skraćena radna tjedna za redom imaju i vrlo ujednačene pokazatelje kada je riječ o kretanju na Tržištu novca Zagreb. Naime, u međusobnom trgovanju sudionika prisutna je određena opuštenost, usprkos činjenici da je prijavljena potražnja za pozajmicama gotovo jednaka ponudi. Pored toga, postotak izmirenja prijavljene potražnje koji je ispod 70%, nije izazvao nikakvu napetost, iako prosječna tržišna kamatna stopa za ovo razdoblje (1,72% na godišnjoj razini) bilježi neznatan porast u usporedbi s tjednom ranije (1,62%).

Činjenica da je gotovo trećina prijavljene ponude ostala neplasirana, rezultat je namjere potencijalnih korisnika da prihvate samo one pozajmice koje mogu dobiti po predloženoj, vrlo povoljnoj kamatnoj stopi. U takvim okolnostima nema napetosti, jer bi sudionik u protivnom prihvatio uvjete koji se nude.

7. Zaštita izbornog prava
Sukladno svojim ustavnim ovlastima, ustavnost i zakonitost izbora nadzire Ustavni sud Republike Hrvatske. Također, Ustavni

sud rješava i izborne sporove u skladu s odredbama Izbornoga zakona. Ovdje su također unesene neke izmjene. Sukladno izmijenjenom članku 97. stavak 1.¹⁷ prigovor je, zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora, ovlaštena podnijeti svaka politička stranka, dakle ne više samo ona koja je predložila listu u izbornoj jedinici ili županijsku listu, nositelji neovisnih lista, te što je novina, kandidati za zastupnike u Saboru, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori. Takve prigovore podnosi se Državnom izbornom povjerenstvu u roku 48 sati računajući od isteka dana kad je izvršena radnja na koju je stavljen prigovor. Državno izborno povjerenstvo dužno je donijeti rješenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kad je dostavljen prigovor, odnosno od dana kad su dostavljeni izborni materijali na koje se prigovor odnosi.

Protiv rješenja Državnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo podnijeti žalbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi Ustavnom sudu putem Državnog izbornog povjerenstva, u roku 48 sati računajući od isteka dana kada je primljeno pobijano rješenje, a Ustavni je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku 48 sati od dana njezina primitka.

Na temelju članka 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 49/02 - proč. tekst), političke stranke, kandidati, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori, ovlašteni su tijekom izbora, odnosno najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izbora (misli se na konačne službene rezultate izbora objavljene u Narodnim novinama op. a.), zatražiti od Ustavnog suda da u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora poduzima odgovarajuće mjere ako se te aktivnosti provode suprotno Ustavu i zakonu. U tom smislu, kad utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu i Zakonu, temeljem odredbe članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni će sud o tome obavijestiti javnost putem sredstava javnog priopćavanja, po potrebi upozoriti nadležna tijela, a u slučaju povrede koja je utjecala ili je mogla biti od utjecaja na rezultat izbora, po- ništit će sve ili pojedine izborne radnje i odluke, koje su prethodile takvoj povredi. Praksa Ustavnog suda na dosadašnjim izborima je bila da, primjerice, u ovoj razini nadzora izborne promidžbe, izdaje priopćenja javnosti, odnosno priopćenja i upozorenja javnosti i pojedinim tijelima izbornog postupka kojima bi od njih tražio da svojim konkretnim postupanjem slijede odredbe zakona prema pravnim shvaćanjima koja bi zauzeo sam Ustavni sud.

¹ Rad na novom izbornom zakonu započeo je još odlukom Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora od 4. ožujka 1999. kojom je bila imenovana Radna skupina za izradu okvirnog prijedloga načela i temeljnih instituta izbornog zakonodavstva Republike Hrvatske. Završivši svoj posao, ta je radna skupina navedenom Odboru 17. ožujka 1999. podnijela izvješće kojim je formuliran prijedlog temeljnih načela i instituta budućeg izbornog zakona. O tom izvješću vidjeti: prof. dr. Smiljko Sokol: »Temeljna načela i instituti Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor«, I. dio, Informator, br. 4700 od 24. 3.1999., te II. dio In-formator, br. 4701 od 27. 3. 1999. Ugradivši temeljna načela i institute izvješća radne skupine tadašnji saziv Hrvatskog sabora donio je novi Izborni zakon 29. listopada 1999. g.
² Općenita izlaganja o izbornim sustavima relativne odnosno apsolutne većine, te o sustavu razmjernog predstavništva kao teoretskim modelima, njihovim prednostima i nedostacima, vidjeti: Dieter Nohlen: »Izborno pravo i stranački sustav«, školska knjiga, Zagreb, 1992., str.79.-114.; Smiljko Sokol - Branko Smerdel: »Ustavno pravo«, III. izd., Informator, Zagreb, 1998., str. 157.-167.
³ U sustavu tzv. vezanih izbornih lista birači glasuju za neku od predloženih izbornih lista i sve kandidate koji su na njoj istaknuti. Nasuprot tomu, u sustavu tzv. otvorenih lista, koji se vrlo rijetko primjenjuje zbog tehničke složenosti  obračuna, birači su ovlašteni mijenjati redoslijed kandidata na listama, te zaokruživanjem onih kandidata koje žele  izabrati mogu mijenjati njihov raspored na listi.
⁴ Istaknuto na str. 2. izvješća navedenog u bilješci 1.
⁵ Isto, str. 4.
⁶ Vidjeti Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, s Konačnim prijedlogom zakona, ožujak 2003., Prijedlog zakona br. 679, str. 1. i 2. i čl. 94. st. 5. Zakona o izborima zatupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03 - proč. tekst).
⁷ lako postoji Izborni etički kodeks (Nar. nov., br. 136/99) njime ipak nisu uređena pitanja nadzora stranačkih izbornih financija. Općenito o nedostacima u sustavu nadzora financiranja izborne kampanje vidjeti u M. Jelušić, »Financiranje izborne kampanje i hrvatsko izborno zakonodavstvo«, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 6/2001., str. 1363.-1380. Vidjeti čl. 30. st. 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03 - proč. tekst).
⁸ Vidjeti: Obrazloženje, 2. i čl. 15.-18. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03 - proč. tekst).
⁹ U tom bi smislu zaključivanje posebno najavljenog međudržavnog sporazuma Republike Hrvatske s Republikom Bosnom i Hercegovinom kojime bi bilo oduzeto pravo hrvatskim biračima, koji imaju prebivalište na području ove države, bilo potpuno suprotno navedenoj odredbi članka 45. stavak 2. Ustava RH. Ako bi Republika Hrvatska unatoč nedvojbenoj formulaciji navedene ustavne odredbe uskratila svojim državljanima pravo da glasuju, prema našem mišljenju došla bi u pitanje i ustavnost takvih izbora. Jesu li hrvatski državljani s prebivalištem u Bosni i Hercegovini pripadnici jednog od konstitutivnih naroda te države i je li stoga oportuno da glasuju, nije pitanje koje bi trebalo postavljati s aspekta hrvatskog ustavnog sustava. Hoće li Bosna i Hercegovina dopustiti njihovo glasovanje na svom području (a glasuje se u diplomatsko-konzularnim predstavništvima uz načelo eksteritorijalnosti, op. a.) pitanje je volje te suverene države, no niti tada ona ne bi smjela spriječiti te birače da glasuju bilo u Hrvatskoj, bilo u nekoj drugoj državi u hrvatskom diplomatsko-konzularnom predstavništvu.
¹⁰ Vidjeti čl. 13. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora (Nar. nov., br. 116/99).
¹¹ Odredbom čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (Nar. nov., br. 53/03) izmijenjena je odredba članka 16. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (Nar. nov., br. 116/99 i 109/00), te je u pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03) taj članak numeriran brojem 15 i glasi:
»Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvarenje na zastupljenost u Saboru.
Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koja čini područje Republike Hrvatske.«
¹² U pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03) taj članak nosi broj 19.
¹³ Vidjeti u pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor sada članak 20. (Nar. nov., br. 69/03).
¹⁴ U pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03) taj članak nosi broj 17.
¹⁵ Članak 80. st. 2. Izbornog zakona u pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/ 03) je članak 69. st. 2.
¹⁶ U pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03) ta odredba je u čl. 26. st. 2.
¹⁷ U pročišćenom tekstu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03) izmijenjeni čl. 97. st. 1. postao je članak 85., te je sada odredbom čl. 85. st. 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor uređeno podnošenje prigovora zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora.