Uvodno prikazujemo teorijske osnove instituta prigovora treće osobe (izlučnog prigovora) u ovršnom postupku te zakonske pretpostavke za podnošenje prigovora treće osobe u ovršnom postupku. Analiziramo ovlast i postupanje ovršnog suda i javnog bilježnika koji provode ovršni postupak i postupak osiguranja glede odlučivanja o izlučnom prigovoru treće osobe te analiziramo pravni položaj treće osobe u ovršnom postupku i postupku osiguranja s obzirom na to da treća osoba nije stranka, već sudionik u postupku. Objašnjavamo procesnopravna i materijalnopravna pitanja vezana uz izlučnu tužbu te parnični postupak u povodu izlučne tužbe. Analiziramo relevantnu sudsku praksu vezanu uz primjenu prava koje uređuje institut izlučne tužbe i izlučnog prigovora u ovršnom postupku te ukazujemo na nedosljednosti i proturječnosti sudske prakse glede tumačenja odredaba vezanih uz materijalnopravne pretpostavke osnovanosti izlučne tužbe. Rad je koncipiran prema odredbama Ovršnog zakona iz 2012. (Nar. nov., br. 112/12 i 25/13), ali institut izlučnog prigovora i izlučne tužbe uređen je u bitnom na istovjetan način kao i u Ovršnom zakonu iz 1996., pa su teorijska objašnjenja instituta kao i dosadašnja sudska praksa primjenljivi i nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 2012.