Prema jednoj od odredbi uvrštenoj u odjeljak o stjecanju bez osnove, Zakon o obveznim odnosima određuje da „tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega“. Smatramo da nije prijeporno kako nije riječ samo o izdacima, odnosno plaćanjima koja podrazumijeva izraz izdatak, nego i o drugim davanjima i činjenjima. Opis obveze drugog, odnosno naznaka da je riječ o davanju ili činjenju na koje je drugi obvezan „po zakonu“, zbog svoje širine otvara mogućnosti različitog tumačenja. Drugim riječima, pitanje je kad je drugi nešto bio dužan učiniti „po zakonu“.