Tijekom 2004. g., na prijedlog Vlade, usvojen je Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske¹ kojim Zakonom je propisana zabrana primanja donacija od strane predsjedničkih kandidata od fizičkih i pravnih osoba koje bi budućeg predsjednika mogli dovesti u položaj ovisnosti. Osim toga, zabranom donacija od pravnih osoba u vlasništvu države ili jedinica lokalne, odnosno područne samouprave, izbjegnuta je situacija mogućeg sukoba privatnog i javnog interesa.

Vrlo je važno uvođenje instrumenta javnosti izvora sredstava za kampanju, jer je zakon propisao obvezu kandidatima da Državnom izbornom povjerenstvu dostave podatke o utrošenim sredstvima i izvorima sredstava.

U raspravi o ovom zakonskom prijedlogu otvorilo se pitanje sankcija za kršenje zakona te su izneseni prijedlozi da se propišu prekršajne sankcije. To pitanje ostaje otvoreno i morat će biti razriješeno prije sljedećih predsjedničkih izbora.

1. Dogradnja postojećeg modela izbora

Prije izbora za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave, izvršene su nužne promjene koje su imale svrhu, ne dirajući u model izbora, dograditi postojeći model da bi bio kvalitetniji i prihvatljiviji sudionicima izbornog postupka i biračima.

1.1. Birački odbori

Kao najznačajnije odredbe valja istaknuti ugradnju kontrolnog mehanizma već na biračkom mjestu te uvođenje sankcija za kršenje izborne šutnje.

Intencija predlagatelja Zakona bila je ukloniti moguće zloporabe na biračkom mjestu tako da je izmjenama Zakona² propisano da birački odbori budu sastavljeni na prijedlog većine u lokalnom predstavničkom tijelu i na prijedlog manjine u lokalnom predstavničkom tijelu. Na taj je način osigurano da se članovi biračkih odbora međusobno kontroliraju i da na zakonit način provode postupak glasovanja na biračkom mjestu.

Izborna šutnja

Poučeni lošim iskustvom s predsjedničkih izbora, vezanih uz trajanje izborne šutnje u danu izbora nakon zatvaranja birališta, skraćena je izborna šutnja do trenutka zatvaranja birališta. Uz to Zakonom je dopuštena provedba izlaznih anketa, ali je zabranjeno objavljivanje rezultata anketa do zatvaranja birališta.

Naime, Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske3 propisana je zabrana izborne promidžbe na dan održavanja izbora kao i 24 sata koja prethode, stoga Državno izborno povjerenstvo nije moglo objavljivati privremene rezultate izbora. Izlazne ankete uopće nisu Zakonom uređene, ali su rezultati izlaznih anketa objavljeni odmah po zatvaranju birališta te su izazvali zabludu u javnosti o rejtingu pojedinih predsjedničkih kandidata. Suvremena računalna tehnologija dopušta vrlo brzu i pouzdanu obradu izbornih rezultata te više nema smisla propisivati izbornu šutnju nakon zatvaranja birališta i bit će potrebno na jedinstven način urediti trajanje izborne šutnje kao i izlazne ankete za sve izbore. Rješenje tog pitanja u Zakonu kojim se propisuju izbori za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave mogu biti polazne osnove za sve izborne postupke.

Uvođenje visokih prekršajnih sankcija za kršenje odredbi Zakona o zabrani izborne promidžbe na dan izbora i dan koji prethodi danu izbora, dovelo je do toga da kršenja izborne šutnje u postupku izbora nije ni bilo.

Novele izbornog zakonodavstva kao i zakonit rad svih sudionika u predsjedničkim i lokalnim izborima, imali su za posljedicu da su od strane i domaće javnosti te međunarodne zajednice, izbori ocijenjeni kao zakoniti i pošteni, a to je, još jednom, dokazalo da se Republika Hrvatska svrstava u red zemalja stabilne demokracije.

2. Državno izborno povjerenstvo

Državno izborno povjerenstvo je tijelo koje je odgovorno za tehničku provedbu izbora i zakonitost samih izbora. Hrvatsko iskustvo u provedbi izbora pokazalo je da je postojeće Državno izborno povjerenstvo, tijelo od općeg povjerenja koje je izvrsno obavilo provedbu svih dosadašnjih izbora. Unatoč tome što ne postoje zamjerke na rad sadašnjeg Državnog izbornog povjerenstva, već dulje vrijeme u hrvatskom političkom životu postoji inicijativa za osnivanje profesionalnog Državnog izbornog povjerenstva, sukladno europskim trendovima. Tu inicijativu naglašavao je predsjednik aktualnog Državnog povjerenstva,4 ali i predstavnici međunarodne zajednice. Kao osnovni razlog navodilo se da suci, koji uglavnom čine sastav Državnog izbornog povjerenstva, ne mogu obavljati redovito svoju sudačku dužnost zbog velikog angažmana u izbornom postupku. Naime, osim redovitih parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih izbora, u Republici Hrvatskoj česti su izvanredni lokalni izbori.

Provodeći nadzor nad zakonitosti rada jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, Vlada je u proteklom mandatu predstavničkih tijela morala primijeniti najstrožu sankciju te raspustiti predstavničko tijelo i imenovati povjerenika Vlade. Nakon toga, u zakonskom roku od šezdeset dana, Vlada bi raspisala izvanredne izbore za predstavničko tijelo, lako je u relativno malom broju jedinica lokalne samouprave došlo do izvanrednih izbora, zbog učestalosti tih izbora i zakonske obveze prema kojoj Državno izborno povjerenstvo mora biti angažirano od trenutka raspisivanja izbora do objave konačnih rezultata izbora, Državno izborno povjerenstvo je praktički bilo u stalnom zasjedanju. Vlada je predložila Zakon o neposrednom izboru općinskih načelnika, gradonačelnika i župana i time otvorila mogućnost da ubuduće, osim izvanrednih izbora za predstavničko tijelo imamo i česte izvanredne izbore za izbor općinskih načelnika, gradonačelnika ili župana te će to značiti još veću aktivnost Državnog izbornog povjerenstva.

Vlada Republike Hrvatske je, u sklopu cjelovite reforme izbornog zakonodavstva, predložila osnivanje Državnog izbornog povjerenstva kao profesionalnog tijela. Vlada drži da je promjenu tijela za provedbu izbora najbolje provesti dovoljno rano prije redovitih parlamentarnih izbora, da bismo, neopterećeni očekivanim izbornim rezultatima, ustrojili tijelo od općeg povjerenja i politički neovisno koje bi stjecalo iskustva u provedbi izvanrednih lokalnih izbora i bilo sposobno preuzeti odgovornost za provedbu svih budućih izbora.

2.1. Izbor i sastav Državnog izbornog povjerenstva

Prijedlogom zakona o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, predlagatelj ima namjeru stvoriti zakonske pretpostavke za izbor tijela koje će imati istaknutu ulogu u provedbi izbora i daljnjem razvoju izbornog zakonodavstva. Osnovne namjere predlagatelja Zakona je da se već modelom izbora Državnog izbornog povjerenstva i trajanjem mandata njegovih članova jamči stručnost, profesionalizam i nepristranost.

2.1.1. Sastav povjerenstva

Osim općih uvjeta koje moraju ispunjavati kandidati za predsjednika, potpredsjednike i članove Državnog izbornog povjerenstva, a to su: državljanstvo Republike Hrvatske; prebivalište na području Republike Hrvatske te opće biračko pravo, kao temeljni uvjet navodi se da kandidati nisu članovi niti jedne političke stranke. Prijedlogom zakona propisuje se i stručna osposobljenost za obavljanje te dužnosti i to za predsjednika isključivo pravni fakultet, a za potpredsjednike i članove dopušteno je da, osim pravne struke, kandidati mogu biti i politološke struke.

Vrlo je značajan i uvjet da kandidati moraju imati praktična znanja u provedbi izbora. Prijedlogom zakona nije pobliže navedeno kako bi se dokazalo »praktično znanje« u provedbi izbora, niti što se smatra iskustvom u provedbi izbora. Nakon rasprave u prvom čitanju, podrobnije će biti definirano kakvo znanje i iskustvo u provedbi izbora trebaju imati kandidati, ali svakako, kao poželjno iskustvo može se smatrati članstvo u izbornom povjerenstvu bilo koje razine, članstvo u biračkim odborima, rad u stručnoj službi Državnog izbornog povjerenstva ili sudjelovanje u izradi izbornog zakonodavstva.

2.1.2. Izbor povjerenstva

U svrhu osiguranja nepristranosti Državnog izbornog povjerenstva, osim predloženog uvjeta da kandidati ne smiju biti članovi političkih stranaka, predložen je i mehanizam izbora koji je sličan izboru biračkih odbora i koji je u praksi pokazao izvanredne rezultate. Državno izborno povjerenstvo birao bi Hrvatski sabor, ali na način da bi se predsjednik birao između kandidata ko

ji podnesu prijavu za izbor na temelju javnog poziva. Predlagatelj Zakona nije podrobnije razrađivao formu ni sadržaj javnog poziva, kao ni rokove u kojima bi izbor morao biti obavljen, već je to prepustio slobodnoj volji Hrvatskoga sabora. Potpredsjednici i članovi Državnog izbornog povjerenstva birali bi se na način da bi se jedan potpredsjednik i jedan član birali na prijedlog parlamentarne većine, a drugi potpredsjednik i drugi član na prijedlog parlamentarne oporbe.

Takav način izbora može otvoriti problem predlaganja kandidata. Problem se može pojaviti i kod predlaganja kandidata oporbe jer je moguća situacija u kojoj više oporbenih stranaka predloži više kandidata.⁵

Prijedlogom zakona ugrađen je još jedan instrument kojega je svrha jačanje neovisnosti Državnog izbornog povjerenstva, a to je dugi mandat. Predloženo je da se članovi povjerenstva biraju na mandat od osam godina i time se štiti to tijelo od straha od možebitnih promjena snaga na vlasti. Taj dugi mandat može otvoriti pitanje ravnomjerne zastupljenosti Vlade i oporbe ako nakon izbora Državnog izbornog povjerenstva budu provedeni parlamentarni izborih i nakon toga bude formirana nova Vlada. Moguća je situacija da u novoj Vladi sudjeluju političke stranke na čiji prijedlog su birani članovi Državnog izbornog povjerenstva te bi na taj način moglo doći do podzastupljenosti oporbe. Unatoč tim mogućim opasnostima predlagatelj smatra da je duljina mandata od osam godina potrebna radi jačanja stabilnosti izbornog sustava te ju je, stoga, predložio.

2.1.3. Nadležnost Državnog izbornog povjerenstva

Profesionalizacijom Državnog izbornog povjerenstva otvara se mogućnost povjeravanja širih ovlasti tome tijelu.

Prijedlogom zakona predlaže se Državnom izbornom povjerenstvu, osim poslova predviđenih izbornim zakonima, povjeriti edukativnu ulogu u pripremi tijela i pojedinaca za provedbu izbora te ovlasti zakonodavne inicijative za dogradnju i unapređenje izbornog sustava.

Kao jednu od najznačajnijih uloga koja bi se povjerila Državnom izbornom povjerenstvu je »vođenje brige o zakonitosti i pravilnosti vođenja i ažuriranja popisa birača«.

Popise birača vode uredi državne uprave u županijama i Gradski ured Grada Zagreba. Popisi birača vode se na zakonit način, ali unatoč tome postoje veliki prigovori zbog neažurnosti popisa budući da se u popisu birača nalaze osobe koje ne stanuju u mjestu za koje se popisi vode.

Valja istaknuti da su popisi birača sređeni tako da nema dvostrukih upisa niti se u njima nalaze umrle osobe za koje je tijelo državne uprave dobilo ispravu o smrti.

Problem u popisima birača nastaje onoga trenutka kad hrvatski državljanin napusti područje svojeg prebivališta, ali ne odjavi prebivalište te i dalje ostaje upisan. Prilikom popisa stanovništva takve osobe se ne evidentiraju, pa usporedba podataka iz popisa birača i popisa stanovništva mogu ostaviti dojam velike neažurnosti popisa birača.

U sklopu reforme izbornog zakonodavstva svakako treba urediti mogućnost provjere stvarnog prebivališta6 te ako određena osoba ne prebiva na prijavljenoj adresi koja je bila temelj za upis u popis birača, valja dopustiti brisanje iz popisa birača po službenoj dužnosti.

Glede županijskih izbornih povjerenstava te gradskih i općinskih izbornih povjerenstava nije predviđena nikakva promjena u statusu jer bi bilo nemoguće provesti profesionalizaciju i na tim razinama, ali je kroz stručnu službu Državnog izbornog povjerenstva stvorena pretpostavka za učinkovit rad. Prijedlogom zakona predviđeno je da Državno izborno povjerenstvo u svakoj županiji i u Gradu Zagrebu ima jednog zaposlenika koji bi nadzirao vođenje popisa birača, a u vrijeme održanja izbora bio profesionalni tajnik županijskog izbornog povjerenstva i Gradskog izbornog povjerenstva Grada Zagreba.

Nepristranost članova Državnog izbornog povjerenstva osigurana je i zaštitom od razrješenja zbog političkih razloga. Mandat člana povjerenstva može prestati samo ako on sam to zatraži ili ako izgubi neki od uvjeta za obavljanje dužnosti, tj. poslovnu sposobnost, državljanstvo Republike Hrvatske, prebivalište na području republike Hrvatske ili ako umre.

Zakonski prijedlog predviđa da članstvo u povjerenstvu može prestati danom pravomoćnosti presude za kazneno djelo ako mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora dulja od šest mjeseci.

Ta je odredba identična odredbama koje govore o prestanku mandata zastupnika u Hrvatskom saboru ili članstva u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave, međutim, za članove Državnog izbornog povjerenstva valjalo bi propisati strože uvjete. Ne bi bilo prihvatljivo da član Izbornog povjerenstva zadrži svoj položaj u slučaju osude na bezuvjetnu kaznu zatvora. Moguće je propisati da dužnost člana Povjerenstva prestaje i ako bude osuđen na uvjetnu osudu ili na novčanu kaznu ako je djelo takve prirode da dovodi u sumnju ugled Državnog izbornog povjerenstva.

Važeće izborno zakonodavstvo polazi od presumpcije nevinosti i ne predviđa sankcije za vrijeme trajanja pritvora. Polazeći od hrvatske realnosti da sudski postupci relativno dugo traju te da je tijekom kaznenog postupka moguće da bude određen dugotrajan pritvor valjalo bi u svim izbornim zakonima urediti i posljedice za slučaj da pritvor traje dulje od dva ili tri mjeseca. Nadalje potrebno je predvidjeti posljedice ako je članu Državnog izbornog povjerenstva izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda na dugotrajnu kaznu zatvora. Naime, teško je zamisliti situaciju u kojoj bi u radu Državnog izbornog povjerenstva, dok se čeka okončanje žalbenog postupka, mogao sudjelovati član koji je nepravomoćno osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora.

3. Neposredan izbor općinskih načelnika, gradonačelnika i župana

U političkim krugovima u Republici Hrvatskoj već je dulje vrijeme prisutna ideja da se primjeni model lokalnih izbora na način da se župani, gradonačelnik Grada Zagreba, te gradonačelnici i načelnici biraju na lokalnim izborima neposredno. Vlada je u svojem programu za mandatno razdoblje, kao jedan od ciljeva, navela, na unutarnje- političkom planu, uspostavu modela neposrednog izbora nositelja izvršnih ovlasti na lokalnoj razini. Uvođenje tog modela navedeno je i u Nacionalnom programu za lokalnu samoupravu koji je prezentiran Vijeću Europe na Regionalnoj ministarskoj konferenciji održanoj u Zagrebu krajem 2004. godine.

Vlada je predložila Zakon o izborima župana, gradonačelnika Grada Zagreba, gradonačelnika i općinskih načelnika.⁷ Zakonski prijedlog upućen je u redovitu proceduru, u prvo čitanje, da bi se temeljito raspravio. Namjera je predlagatelja da se model neposrednog izbora nositelja izvršnih ovlasti na razini područne i lokalne samouprave provede zajedno sa sljedećim redovitim izborima za članove predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave, dakle treće nedjelje u svibnju 2009. godine.

Prijedlog zakona predviđa većinski model izbora i to na način da se izabranim smatra onaj kandidat koji je na izborima dobio više od 50% glasova birača koji su izašli na izbore. Ako ni jedan od kandidata ne dobije tu većinu izbori se ponavljaju nakon 14 dana, s time da u drugi krug ulaze dva kandidata koji su osvojili najviše glasova.

Polazeći od hrvatskih iskustava s predsjedničkih izbora, a osobito s lokalnih izbora, za očekivati je velike ambicije sudionika u političkom životu za sudjelovanje na neposrednim izborima za župana, gradonačelnika i općinskog načelnika, te je predlagatelj Zakona, kao jedan od uvjeta za pravovaljanost kandidature, predložio skupljanje potpisa koji bi podržali tu kandidaturu i to: 100 potpisa za općinskog načelnika, 200 potpisa za gradonačelnika grada koji ima manje od 40 000 stanovnika; 1000 potpisa za gradonačelnika grada koji ima preko 70 000 stanovnika te 2000 potpisa za župana te gradonačelnika grada Zagreba.

Razlika od 100 potpisa do 2000 potpisa temeljena je na sadašnjem ustroju područnih jedinica budući da u Hrvatskoj postoji velik broj malih jedinica lokalne samouprave te bi uvođenje većeg broja potpisa moglo u malim općinama ugroziti sam postupak kandidiranja.

Možda je moguće i povećati broj potpisa za gradove i županije veće od 40 000 stanovnika i možebitno uvesti još jednu kategoriju za jedinice lokalne samouprave od 10 000 do 40 000 stanovnika.

Prijedlog Zakona sadržava i odredbe koje predstavljaju izraz razvoja izbornog sustava u proteklih godinu i pol, tj. na odgovarajući se način uređuje financiranje izborne promidžbe, kako je to uređeno i za izbor predsjednika Republike. Nadalje, uređuje se da zabrana izborne promidžbe traje do zatvaranja birališta; uređuje se sastav biračkih odbora, sukladno Zakonu o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,8 na način da u njima sudjeluju predstavnici vlasti i oporbe na lokalnoj razini, čime se postiže međusobna kontrola i time utječe na zakonitost rada. Prijedlog Zakona uređuje i sankcije za kršenje izborne šutnje na jednaki načine kako je uređeno za izbor članova predstavničkih tijela. Prijedlog Zakona je cjelovit i u sebi sadržava mnoge odredbe o samoj tehnici provedbe izbora i zaštite izbornog prava te ostale odredbe koje su nužne da bi se cjelovito uredio izborni postupak. Međutim, budući da se očekuje da se redoviti izbori u prvom krugu za izbor župana, gradonačelnika grada Zagreba, gradonačelnika i načelnika provode istovremeno s izborima za članove predstavničkih tijela, nema razloga imenovati posebna tijela za provedbu izbora za izbor župana gradonačelnika i općinskih načelnik već je moguće izborni sustav urediti tako da izbor provode zajednička tijela.

3.1. Prestanak mandata neposredno izabranog župana gradonačelnika i općinskog načelnika

Uvođenjem novog modela izbora župana, gradonačelnika i općinskog načelnika, nužno je urediti način prestanka mandata te odnos neposredno izabranog predstavničkog tijela i neposredno izabranog nositelja izvršnih ovlasti na razini jedinice lokalne samouprave. Prijedlog zakona o izboru župana, gradonačelnika grada Zagreba, gradonačelnika i općinskih načelnika govori o prijevremenom prestanku mandata po sili zakona i tu, kao razlog prestanka mandata, navodi pravomoćnu presudu o oduzimanju poslovne sposobnosti; pravomoćnu osudu na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci, odjavu prebivališta, prestanak hrvatskog državljanstva te smrt.

Kao novost, uvodi se prestanak mandata zbog osude radi počinjenog kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina RH i vrijednosti zaštićene međunarodnim pravom.

Zakon predviđa mogućnost donošenja odluke o razrješenju bilo nakon podnesene ostavke samog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika ili, pak, podnesenog zahtjeva za razrješenje. Prijedlog zakona polazi od pretpostavke da župan, gradonačelnik i općinski načelnik mogu podnijeti i ostavku, ali nije precizirao tko o toj ostavci odlučuje i tko donosi odluku o razrješenju na temelju ostavke. Isto tako, Prijedlog zakona, kroz odredbu da mandat može prestati i nakon zahtjeva za razrješenje, otvara prostor normativneg uređenja konflikata između predstavničkog tijela i nositelja izvršnih ovlasti. Naime, nakon uvođenja sustava neposrednog izbora nositelja izvršnih ovlasti morat će se napustiti dosadašnja rješenja u sustavu lokalne samouprave da predstavničko tijelo razrješava župana, gradonačelnika i općinskog načelnika. Buduća zakonodavna rješenja moraju respektirati činjenicu da je volja građana izražena neposrednim izborom nositelja izvršnih ovlasti, a isto tako i izborom predstavničkog tijela.

Međusobni odnos predstavničkog i izvršnog tijela mora se urediti Zakonom o lokalnoj samoupravi, ali za to ima vremena budući da je do primjene Zakona o neposrednim izborima ostalo još tri i pol godine.

Kao jedno od mogućih rješavanja budućeg Zakona o lokalnoj samoupravi može biti model da župane, gradonačelnike i općinske načelnike razrješava Vlada ili Ustavni sud na zahtjev natpolovične većine predstavničkog tijela. Moguće je zakonom navesti razloge zbog kojih predstavničko tijelo može zatražiti razrješenje, npr. zbog učestalog kršenja zakona, neprovođenja odluka predstavničkog tijela, nezakonitog i nesvrhovitog trošenja sredstava iz lokalnog proračuna i slično.

4. Otvorena pitanja izbornog zakonodavstva

4.1. Popisi birača

Republika Hrvatska mora srediti evidenciju prebivališta i slijedom toga i evidencije popisa birača, mora se opredijeliti hoće li popise birača voditi tijela državne uprave ili će se nadzor popisa birača povjeriti Državnom izbornom povjerenstvu.

Potrebno je preispitati koje sve podatke mora sadržavati popis birača te koji od tih podataka moraju biti zaštićeni kao osobni podaci građana, jer je to jedan od preduvjeta da se popisi birača javno objavljuju putem web stranice tijela koja ih vode. Naime, popis birača je dostupan osobama, ali na način da osobno ili putem osoba u koje imaju povjerenje, putem jedinstvenog matičnog broja, provjeravaju jesu li upisani u popis. S obzirom na to da je i jedinstveni matični broj građana podatak koji nije javan, a od presudne je važnosti za tijelo koje vodi popis birača jer se uporabom jedinstvenog matičnog broja građana i računalnom tehnologijom došlo do takvih rezultata da nema dvostrukih upisa, valja preispitati tajnost JMBG-a.

4.2. Dopisno glasovanje

Izborni sustav nastoji omogućiti glasovanje svima koji to žele, poštujući ustavno načelo da svaki hrvatski državljanin s navršenih 18 godina ima pravo birati i biti biran.

Izbori za predsjednika Republike i zastupnika u Hrvatskom saboru provode se i u inozemstvu te na brodovima trgovačke mornarice, u zatvorima, u vojarnama, a isto tako omogućuje se građanima koji na dan izbora neće biti u mjestu prebivališta da se privremeno odjave i upišu u popis birača gdje će boraviti na dan izbora. Nadalje, postoji mogućnost da se članovi biračkog odbora pozovu u kuću, odnosno u stan, ako birač ne može doći na biračko mjesto.

Unatoč svim tim zakonskim odredbama i uputama Državnog izbornog povjerenstva još uvijek postoje kategorije građana koji iz razno-raznih razloga ne mogu glasovati, bilo da se zateknu u bolnici ili u inozemstvu, daleko od sjedišta veleposlanstva ili konzulata, iznenadnom putu u zemlji, pa nisu uspjeli provesti postupak privremenog ispisa i upisa u popis birača.

Za sve te kategorije bilo bi vrlo korisno uvođenje dopisnog glasovanja. Kao otvorena pitanja dopisnog glasovanje nameće se osiguranje tajnosti glasovanja te osiguranje identiteta glasača, kao i poštivanje rokova za objavu izbornih rezultata.

4.3. Elektroničko glasovanje

Širenjem informatičke tehnologije otvara se mogućnost da se sve više poslova obavlja elektroničkim putem. Budući da danas građani elektroničkim putem komuniciraju, plaćaju račune i slično, potrebno je razmisliti i o modelu elektroničkog glasovanja, lako na prvi pogled proizlazi da ne bi bilo problema oko identifikacije birača ipak je moguće da bilo tko, s kućnog računala, glasa umjesto vlasnika računala. Kod elektroničkog glasovanja postavlja se pitanje vezano uz osiguranje tajnosti glasovanja. Naime, tijela koja bi sudjelovala u elektroničkom glasovanju vrlo bi lako mogla znati kako je glasao birač koji je elektronički glasovao.

4.4. Ostala otvorena pitanja izbornog sustava

U modernizaciji izbornog sustava potrebno je preispitati uvjete za osnivanje političkih stranaka. Poštujući ustavnu slobodu udruživanja Zakona o političkim strankama dopušta se da sto punoljetnih hrvatskih državljana osnuje političku stranku, što je dovelo do disperzije političkih snaga te ima za posljedicu da je u Republici Hrvatskoj registrirano više od sto političkih stranaka. Moguće su izmjene na način da se broj potrebnih državljana RH, za osnivanje političke stranke, znatno poveća.

Poučeni malim odazivom birača na lokalne izbore, potrebno je poduzeti edukativne mjere sa svrhom podizanja svijesti građana o važnosti izbora, a i razmišljati o uvođenju sankcija zbog ne dolaska na izbore, a slijedom toga i uvođenje posebnih biračkih iskaznica.

¹ Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 105/04).
² Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 40/05 od 29. 3. 2005. g.).
³ Vidjeti čl. 15. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 22/92, 42/92, 71/97, 69/04 - Odluka USRH i 99/04 - isp. Odluke USRH).
⁴ Vidjeti Informator broj 5292 od 24. 11. 2004. I. Crnić; Promjene izbornog zakonodavstva i
osnivanje stalnog Državnog izbornog povjerenstva.
⁵ Predlagatelj Zakona nije se, za sada, upustio u iscrpnu razradu svih mogućih slučajeva jer bi tehnički detalji nepotrebno opteretili zakonski prijedlog. Ako saborska rasprava pokaže da se moguće probleme neće moći razriješiti stranačkim dogovorom, Konačnim prijedlogom zakona uredit će se sve predvidive situacije.
⁶ Povjeravanjem kontrole popisa birača se Državnom izbornom povjerenstvu stvara pretpostavka za centralizacijom te važne evidencije. Briga o popisima birača je veoma zahtjevan projekt, stoga je predloženo da Državno izborno povjerenstvo ima snažnu stručnu službu.
⁷ Nacrt Prijedloga zakona o izborima župana, gradonačelnika Grada Zagreba, gradonačelnika, općinskih načelnika bio je na dnevnom redu 90. sjednice Vlade Republike Hrvatske, održane 8. srpnja 2005. g.
⁸ Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 44/05 - proč. tekst).