Financiranje izborne kampanje kao jednog od najvažnijih segmenata nastupa kandidata i političkih stranaka na izborima, zahtijeva velika novčana sredstva. Porijeklo i prave iznose tih sredstava političke stranke i kandidati u većini slučajeva prikrivaju ne bi li tako u javnosti stvorile dojam da se u kampanji ponašaju štedljivo, te da novac koji ulažu u kampanju ima legitimno porijeklo. Stoga pojedina zakonodavstva ograničavaju iznose koji političke stranke odnosno kandidati smiju uložiti u izbornu kampanju, a prisutna su i ograničenja druge naravi poput zabrane financiranja izbornih kampanja od strane inozemnih pravnih i fizičkih osoba, odnosno domaćih državnih tijela. Većina izbornih zakonodavstava u svijetu pomno uređuje ova pitanja, dok su ona u hrvatskom izbornom zakonodavstvu pravna praznina. Dr. MARIO JELUŠIĆ docent Pravnog fakulteta u Zagrebu, u ovom članku daje komparativnu analizu financiranja izbornih kampanja uz konkretne prijedloge kako bi se ona u nas trebala urediti.¹