U srpnju 2011. godine održani su treći po redu izbori za manjinske predstavnike i vijeća, instituciju manjinskog sudjelovanja u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (općinama, gradovima i županijama). Tako je nacionalnim manjinama omogućen neposredan utjecaj na rješavanje pitanja koja se na njih odnose ili, pak, utječu na njihov položaj ili prava, a u nadležnosti su lokalnog predstavničkog tijela i lokalnih izvršnih i upravnih tijela. Ti su izbori pokazali slab interes birača te, prema našem mišljenju, sve manjkavosti te institucije. Stoga autorica u ovom tekstu ukazuje na odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Nar. nov., br. 155/02, 47/10 - Odluka USRH, 80/10 i 93/11 - Odluka USRH), analizira i iznosi svoje mišljenje o svrhovitosti i biti toga specifičnog instrumenta sudjelovanja nacionalnih manjina u životu lokalnih i područnih (regionalnih) zajednica.