1. Uvodno
Europski parlament tijelo je Europske unije, a njegove članove biraju građani Europske unije izravno. Ovlasti i utjecaj Europskog parlamenta su tijekom vremena i sa svakom izmjenom i dopunom osnivačkih ugovora, dodatno rasli i danas je Europski parlament vrlo važan partner u kreiranju zakonodavstva Europske unije. Članovi Europskog parlamenta biraju se na petogodišnji mandat. Taj mandat počinje otvaranjem prvog zasjedanja Europskog parlamenta nakon provedenih izbora, a može se produljiti ili skratiti, sukladno odluci Vijeća Europske unije o određivanju novog izbornog razdoblja.¹

U Odluci koju je u 21. svibnja 2013. usvojio Europski parlament određeno je da će se sljedeći izboriza Europski parlament održati između 22. - 25. svibnja². U njima će biti izabran 751 zastupnik.³ Odluka o sljedećim izborima podržana je sa 601 glasom za, 31 protiv i 16 suzdržanih glasova.⁴ Svaka država članica ima svoje izborne zakone⁵ i svaka odlučuje o danu kad će njezini građani izići na birališta tijekom četverodnevnog izbornog razdoblja od 22. do 25. svibnja 2014. Izbori u Republici Hrvatskoj bit će održani 25. svibnja 2014., a birat će se 11 članova. 

Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2010.⁶, člankom 7., izmijenjen je članak 45. Ustava Republike Hrvatske⁷. Stavkom 1. članak 45. Ustava jamči se opće i jednako biračko pravo.⁸ Stavkom 3. tog članka određeno je da se u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju. Stavkom 4. članak 45. Ustava određeno je da u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

U glavi VIII. Ustava, pod naslovom »Pravo građana Europske unije« članak je 146.⁹ u kojem se, u stavku 1., navodi da su državljani Republike Hrvatske građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije, a osobito je, između ostalog pod alinejom 2. navedeno aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice. 

2. Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske
Izbori članova iz Republike Hrvatske u Europski parlament uređeni su Zakonom o izborima članova (prije zastupnika op. autorice) iz Republike Hrvatske u Europski parlament¹⁰ (u nastavku teksta: ZIZRHEP), koji je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj 15. srpnja 2010. Taj je Zakon objavljen u Narodnim novinama, broj 92 od 24. srpnja 2010. Člankom 86. toga Zakon određeno je da stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, osim odredaba članaka 79., 80., 81. i 82., koje su stupile na snagu danom potpisivanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Na sjednici održanoj 22. veljače 2013. Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament (Nar. nov., br. 23. od 25. veljače 2013. (u nastavku teksta: ZID ZIZRHEP). Člankom 1. ZID ZIZRHEP-a izmijenjen je naziv tog zakona u »Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske«¹¹, dok je člankom 35. ZID ZIZRHEP-a izmijenjen članak 86. ZIZRHEP-a te je određeno da ZID ZIZRHEPstupa na snagu 1. ožujka 2013.

3. Izbori održani u Republici Hrvatskoj 2013.
Prvi izbori članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske održani su u travnju 2013., da bi se zastupnicima iz Republike Hrvatske u Europskom parlamentu omogućilo da zauzmu svoja mjesta kad Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. pristupi EU-u.¹² U skladu s odredbama iz Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji izabrano je 12 članova u Europski parlament¹³. U Narodnim novinama, broj 52/13 od 3. svibnja 2013. Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske objavilo je rezultate izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, provedenih 13. i 14. travnja 2013.

Na temelju članka 125. alineja 9. Ustava Republike Hrvatske, članka 87. alineje 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske¹⁴ i članka 61. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku¹⁵ u kojoj je pod točkom I. utvrdio da su, na temelju Odluke o raspisivanju izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske, KLASA: 013-01/13-01/02, URBROJ: 71-05-03/1-13-1 od 1. ožujka 2013.¹⁶, izbori za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske održani 13. i 14. travnja 2013. Točkom II. Odluke, Ustavni sud utvrdio je da su izbori iz točke I. ove odluke provedeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Zakonom o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske.

4. Ustavnosudska praksa

4.1. Apstraktna kontrola
Rješenjem U-I-1702/2013 od 19. prosinca 2013. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 15. stavak 2. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske¹⁷ (u nastavku teksta: ZIČEPRH). Osporenim člankom propisano je da je za pravovaljanost prijedloga liste za izbor članova u Europski parlament potrebno prikupiti najmanje 5000 potpisa birača.

Predlagatelj J.Ž. iz K. smatrao je da je članak 15. stavak 2. ZIČEPRH-a unesuglasnostis člankom 14. stavak 2. Ustava stoga što političke stranke sukladno ZIČEPRH-u ne moraju skupljati potpise da bi predložile stranačke liste za izbore članova u Europski parlament, dok građani da bi predložili kandidacijsku listu, sukladno osporenom članku, moraju skupiti najmanje 5000 potpisa. Stoga da političke stranke izravno diskriminiraju ostale građane RH.

U Rješenju Ustavnog suda navedeno je da je člankom 4. ZIČEPRH-a propisano da članove u Europski parlament biraju, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, svi hrvatski državljani koji imaju biračko pravo. Člankom 14. stavak 1. ZIČEPRH-a propisano je da pravo predlaganja stranačkih lista za izbor članova u Europski parlament imaju sve političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj na dan objave odluke o raspisivanju izbora u Narodnim novinama, stavkom 2. da listu za izbor članova u Europski parlament može samostalno predložiti jedna politička stranka, te dvije ili više političkih stranaka, te stavkom 3. istog članka da političke stranke samostalno utvrđuju svoje stranačke liste i redoslijed na njima istaknutih kandidata, na način predviđen statutom političke stranke, odnosno u skladu s posebnim statutarnim odlukama. Člankom 15. stavak 2. propisano je da birači predlažu kandidacijske liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa.

U ocjeni ustavnosti osporenog članka, Ustavni sud naveo je da je biračko pravo (aktivno i pasivno) hrvatskih državljana za izbor članova u Europski parlament regulirano člankom 141.d Ustava i člankom 4. ZIČEPRH-a. Nadalje, da je na temelju ovlasti iz članka 80. Ustava Hrvatski sabor ZIČEPRH-om uredio izborni postupak te način ostvarivanja i zaštite biračkog prava hrvatskih državljana u neposrednim izborima za članove Europskog parlamenta iz Republike Hrvatske. Ustavni sud istaknuo je da, prema mjerodavnim odredbama ZIČEPRH-a, pravo predlaganja stranačkih, odnosno kandidacijskih lista za izbor članova Europskog parlamenta imaju sve političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj na dan objave Oodluke o raspisivanju izbora u Narodnim novinama, odnosno građani koji imaju biračko pravo (u nastavku teksta: birači). Stranačku listu može predložiti politička stranka samostalno ili dvije ili više političkih stranaka, dok su birači ovlašteni predlagati kandidacijske liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Ustavni sud istaknuo je da je, stoga, riječ, o dva različita izborna subjekta koji su zakonom ovlašteni predlagati stranačke, odnosno kandidacijske liste na izborima za članove Europskog parlamenta. Ustavni je sud u rješenju naveo da su pravni položaj, uvjeti, način i postupak za osnivanje, registriranje, prestanak i financiranje političkih stranaka uređeni Zakonom o političkim strankama¹⁸. U rješenju Ustavni sud, nadalje, navodi da su zbog svoje ustavne zadaće u razvoju demokratskog višestranačkog sustava, političke stranke zakonom ovlašteni subjekti izbornih postupaka za sva predstavnička tijela u zemlji, ali i za predstavničko tijelo građana na razini Europske unije. Međutim, Ustavni sud pojašnjava da se, za razliku od političkih stranaka, birači, kao pojedinci, radi predlaganja kandidacijskih lista pojavljuju u skupini. Ta skupina birača nema pravnu osobnost, a stvara se ad hoc s isključivom svrhom jednokratnog sudjelovanja u izbornom natjecanju, predlaganjem svoje kandidacijske liste. Zakonom propisani način na koji se ti birači pravno prepoznaju kao skupina pojedinaca koja predlaže kandidacijsku listu jest prikupljanje njihovih potpisa do broja koji je potreban da bi im zakonodavac priznao položaj ovlaštenog izbornog subjekta u izbornom postupku. Iz navedenog, Ustavni sud izvodi zaključak da se činjenica da političke stranke, za razliku od birača, ne moraju prikupljati potpise birača u postupku kandidiranja ne svodi na pitanje jednakosti između ta dva izborna subjekta. Prikupljanje potpisa jest izbornopravna radnja temeljem koje se biračima, okupljenima u zakonom određenu brojčanu skupinu, priznaje pravni položaj ovlaštenog izbornog subjekta s pravom predlaganja vlastitih (»nezavisnih«) kandidacijskih lista, dok se političkim strankama taj pravni položaj priznaje već po sili samog zakona.¹⁹ Ustavni sud, stoga, nije utvrdio da bi osporenim člankom »političke stranke izravno diskriminirale ostale građane RH« u postupku kandidiranja za izbor članova u Europski parlament.

4.2. Nadzor u provođenju izbora za Europski parlament
Rješenjem, broj U-VII-1821/13 od 4. travnja 2013.²⁰ Ustavni sud je odbacio »zahtjev S. d. f. za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, koji je raspisan Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1. ožujka 2013. (Nar. nov., br. 27/13.), a održat će se 14. travnja 2013.«²¹ Bio je to zahtjev SDF-a²²
»da se na raspisanim izborima za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske, u općinama i gradovima u kojima je u službenoj uporabi, osim hrvatskog jezika i latiničnog pisma, i pismo nacionalnih manjina, pripadnicima nacionalne manjine, osigura glasanje na jeziku i pismu nacionalne manjine«.

Kao mjerodavno pravo Ustavni sud naveo je članak 12.²³ Ustava, članak 2. stavak 1. i članak 4. stavak 1. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, članak 12. stavak 1. i 2. i članak 20. stavak 1. i 7. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina²⁴, te članak 9. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj²⁵. Ustavni sud napomenuo je da je nadležnost Ustavnog suda nadzirati ustavnost i zakonitost izbora, a propisana je člankom 125. alineja 9. Ustava, te je naveo i članke 88. i 89. Ustavnog zakona. U ovom je rješenju Ustavni sud ocijenio da podnositelj zahtjeva, SDF, kao udruga građana, nije ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva iz članka 88. Ustavnog zakona. Stoga da nisu ispunjene formalne pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u konkretnoj stvari. Ustavni sud je zbog nepostojanja pretpostavki za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, na temelju članka 92. stavak 1., u vezi s člankom 88. Ustavnog zakona, ovaj zahtjev odbacio.

Unatoč tome, razmatrajući sadržaj i razloge zahtjeva SDF-a u odnosu na mjerodavne ustavne i zakonske odredbe, Ustavni sud smatrao je potrebnim istaknuti da SDF polazi od pogrešne pretpostavke da je u konkretnom slučaju riječ o izborima članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske na koje se primjenjuje članak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u skladu s člankom 12. Ustava. Naime, Zakonom o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske uređen je postupak izbora članova iz Republike Hrvatske, na način da je Republika Hrvatska određena kao jedna izborna jedinica. Stoga, administrativno-teritorijalne granice općina i gradova te njihova područja, u smislu članka 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nisu pravnorelevantni za izbore članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske jer se na tim izborima birači pojavljuju samo u svojstvu državljana Republike Hrvatske. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj uređuje uvjete službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, kojima se osigurava ravnopravnost s hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, sukladno tom Zakonu. Ustavni sud istaknuo je da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jamči ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine, pod uvjetima propisanim člankom 12., a razrađenim člankom 20. tog Zakona. Ti zakoni, kako je to istaknuo Ustavni sud u ovom rješenju, u supstancijalnom smislu nisu mjerodavni u postupku izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Ustavni sud je napomenuo da članak 9. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj nije mjerodavan za glasačke listiće jer se oni ne mogu podvesti pod »izdavanje« građanima javnih isprava u smislu točke 1., a sami po sebi nisu »obrasci« u smislu točke 2. tog članka. Suprotno bi bilo izvrtanje smisla i svrhe zakona. Ustavni sud utvrdio je da u slučaju izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske ne postoji zakonska mogućnost da se glasački listić tiska i na nekom drugom jeziku osim hrvatskog jezika, odnosno na nekom drugom pismu osim latiničnog pisma.

U odnosu na dio podneska SDF-a u kojem je tvrdio da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 12. stavak 2. i člankom 45. stavak 1. Ustava, Ustavni sud napomenuo je da SDF-u prema prirodi stvari ne može biti povrijeđeno pravo iz članka 45. stavak 1. Ustava, a time ni pravo iz članka 12. stavak 2. Ustava, u vezi s člankom 45. stavak 1. Ustava. Ustavni sud je na kraju podsjetio da očitovanje Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske²⁶ (u nastavku teksta: DIP) nije akt protiv kojega se može podnijeti ustavna tužba.

4.3. Izborni spor
Odlukom Ustavnog suda, broj U-VIIA-2312/2013 od 24. travnja 2013.,²⁷ odbijena je, kao neosnovana, žalba dr. Slobodna Langa, koji je, kao kandidat za izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske izjavio žalbu protiv rješenja DIP-a od 18. travnja 2013. Osporenim rješenjem odbijen je kao neosnovan žaliteljev prigovor od 17. travnja 2013., podnesen zbog nepravilnosti u postupku izbora članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. DIP je osporenim rješenjem odbio žaliteljev prigovor, navodeći da Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske ne uvjetuje valjanost izbornog rezultata brojem birača koji su glasovali. DIP je naveo da je, o provedenim izborima za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske 13. i 14. travnja 2013., u smislu članka 56. Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, 15. travnja 2013. utvrdio potpune rezultate izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Nadalje, da iz objavljene Odluke o izboru proizlazi da je od ukupno 3.748.815 birača prema glasačkim listićima glasovalo 780.980 birača, odnosno 20,83%, da je važećih glasačkih listića utvrđeno 741.408 odnosno 94,93%, dok je nevažećih bilo 39.572, odnosno 5,07%.

Ustavni je sud u Odluci naveo da postupak u povodu žalbe zbog povrede izbornog prava (izborni spor) nije postupak u kojem se mogu razmatrati načelni prigovori žalitelja usmjereni pitanjima legitimiteta izbornih sustava i izbornih pravila. Ispitujući, u okvirima nadležnosti Ustavnog suda u izbornim sporovima, osporeno rješenje DIP-a, Ustavni sud istaknuo je da, stoga, ne može drugo nego potvrditi njegovu pravnu osnovanost. 

5. Zaključno
Važnost izbora koji će se održati ove godine proizlazi i iz činjenice da će to bitiprvi izbori za Europski parlament otkako su Ugovorom iz Lisabona 2009.²⁸ Europskom parlamentu dodijeljene i neke važne nove ovlasti. Velika novost uvedena Ugovorom jest ta da će države članice EU-a pri imenovanju sljedećeg predsjednika Europske komisije, koji će naslijediti Joséa Manuela Barrosa u jesen 2014., prvi put uzeti u obzir rezultat europskih izbora.²⁹ Time će glasači utjecati na to tko preuzima upravljanje EU-om. Nova politička većina koja bude rezultat ovih izbora oblikovat će europsko zakonodavstvo sljedećih pet godina na područjima od jedinstvenog tržišta do građanskih sloboda. Time Parlament, kao jedina izravno izabrana institucija EU-a, postaje temelj europskog sustava odlučivanja i ima jednak utjecaj kao i nacionalne vlade na gotovo sve zakone EU-a.

To će biti i prilika za razvoj ustavnosudske prakse u području izbora za Europski parlament, a u okviru nadležnosti Ustavnog suda, u skladu s člankom 129. alineja 9. Ustava Republike Hrvatske³⁰.

1 Odluka i Akt o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima potpisani su 20. rujna 1976. u Bruxellesu. Nakon što su ih sve države članice ratificirale, prvi izbori održani su 7. i 10. lipnja 1979., te je na njima izabrano 410 zastupnika. Nakon toga održano je još šest izbora. Članovi se u Europski parlament biraju izravnim općim pravom glasa od 1979. Prvi neposredni izbori za Europski parlament održani su 1979. Prije toga, od 1958. do 1974., zastupnike u Europskom parlamentu imenovali su nacionalni parlamenti država članica, pri čemu su svi zastupnici istodobno držali oba mandata. 
2 Članovi u Europskom parlamentu podržali su održavanje izbora u svibnju i zbog toga da bi novi saziv Parlamenta imao što više vremena za pripremu izbora predsjednika Europske komisije u srpnju 2014. 
U rujnu 2013. predsjednik Komisije, Jose Manuel Barroso, održao je svoj posljednji govor pred sazivom ovog Parlamenta. Politički vođe klubova zastupnika iznijeli su svoja razmišljanja i pozvali Komisiju da se u idućim mjesecima, sve do izbora, usredotoči na ta pitanja. Naglasili su potrebu za vraćanjem povjerenja u EU, ističući da su europski izbori u svibnju 2014. prava prilika za glasače da utječu na budućnost Europe. (Priopćenje za tisak - Budućnost Europe/Europske integracije / Ekonomska i monetarna unija − 11. 9. 2013) 
3 Otkad je Republika Hrvatska pristupila EU-u u srpnju 2013., saziv Europskog parlamenta broji 766 zastupnika. Taj će se broj smanjiti na 751 na izborima 2014.Ti zastupnici predstavljat će više od 500 milijuna građana u 28 država članica. Mjesta se pojedinim državama dodjeljuju, u skladu s ugovorima EU-a, na temelju »padajuće proporcionalnosti«, što znači da države s većim brojem stanovnika imaju više mjesta od manjih država, no manje države imaju više mjesta nego što bi se podrazumijevalo strogom proporcionalnošću. 
4 izvor: internetska stranica Europski parlament/Ured za informiranje u Republici Hrvatskoj 
5 Postoje zajednička pravila EU-a kojima je utvrđeno da izbori moraju biti neposredni i opći te slobodni i tajni. Zastupnici u Europskom parlamentu moraju biti izabrani u državama članicama na temelju razmjerne zastupljenosti. 
6 Promjena Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 76 od 18. lipnja 2010.). 
7 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst i 55/01. – ispr.) 
8 Čl. 45. st. 1. glasi: »Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.« 
9 Promjenom Ustava iz 2010. iza prijašnjeg čl. 141. dodana je nova glava VIII. »Europska unija«, s čl. 141a, 141b, 141c, i 141d. U službenom pročišćenom tekstu Ustava iza čl. 142. (prijašnjeg 141.) dodana je nova glava VIII. i čl. 143. -146. (čl. 141a -141-d). 
10 Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 92/10, 23/13 i 143/13). 
11 U Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o izborima zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament, s Konačnim prijedlogom Zakona iz veljače 2013. u obrazloženju predloženim promjena uz članak 1. navodi se: »Ovom odredbom mijenja se naziv Zakona tako da glasi: »Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske«, a radi usklađivanja naziva Zakona s tekstom Zakona, u kojemu se, u članku 1. i ostalim odredbama, koristi izraz »članovi« u Europskom parlamentu.« 
12 Izbori se uvijek održavaju u novim državama članicama kad one pristupaju EU-u. Time im se omogućuje da odaberu svoje predstavnike u Europskom parlamentu i u situaciji kad se pristupanje EU dogodilo sredinom mandata zastupnika u Europskom parlamentu. Primjeri za takvu praksu su i: Grčka 1981., Portugal i Španjolska 1987., Švedska 1995., Austrija i Finska 1996. i  Bugarska i Rumunjska 2007. 
13 Aktom o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (u nastavku teksta: Akt), koji je sastavni dio Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, u čl. 19. st. 2. određeno je da odstupajući od čl. 14. st. 3. Ugovora o Europskoj uniji, Republika Hrvatska prije datuma pristupanja održava neposredne opće ad hoc izbore za Europski parlament za broj članova koji je utvrđen u st. 1. ovoga članka, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije (st. 1. određeno je da je broj članova iz Republike Hrvatske za razdoblje od datuma pristupanja do kraja mandatnog razdoblja Europskog parlamenta 2009.-2014., 12 članova). 
14 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99, 29/02 i 49/02 – proč. tekst). 
15 Odluka Ustavnog suda, broj: SuT-A-7/2013 od 30. travnja 2013., objavljena je u Nar. nov., br. 52/13. 
16 Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 27/13. 
17 Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske  (Nar. nov., br. 92/10 i 23/13). 
18 Zakon o političkim strankama (Nar. nov., br. 76/93, 111/96, 164/98, 36/01 i 28/06). 
19 Vidjeti stajalište Ustavnog suda izneseno u Rješenjima, broj: U-I-2057/2003 od 17. rujna 2003. (Nar. nov., br. 152/03. i www.usud.hr), U-I-1199/2003 od 1. listopada 2003. te U-I-2058/2003 od 1. listopada 2003. (Nar. nov., br. 175/03 i www.usud.hr). 
20 Rješenje je objavljeno u Nar. nov., br. 50/13 i na www.usud.hr 
21 Nar. nov., br. 27/13. 
22 SDF upisan je u Registar udruga Republike Hrvatske i na temelju čl. 2. st. 2. Zakona o udrugama (Nar. nov., br. 88/01 i 11/02) ima svojstvo pravne osobe. 
23 Čl. 12. Ustava glasi: 
»U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. 
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.« 
24 Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (Nar. nov., br. 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11). 
25 Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br.  51/00, 56/00 i 33/12). 
26 DIP je SDF-u na njegov upit odgovorio: »... kada govorimo o izborima članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, u pogledu izbornog materijala (obrasci, glasački listići i sl.) na jeziku neke od nacionalnih manjina i na ćiriličnom ili nekom drugom pismu osim latiničnog pisma, člankom 12. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 85/10 - proč. tekst) propisano je da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, a da se u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanim zakonom. 
Člankom 12. st. 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Nar. nov., br. 155/02, 47/10 - Odluka USRH - ukida se čl. 38. st. 3. i 80/10) propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. 
Iz navedenih odredbi proizlazi da ne postoji zakonska mogućnost da se na izborima članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske izborni materijal (obrasci, glasački listići i sl.) tiska na nekom drugom jeziku osim hrvatskog jezika, odnosno i na nekom drugom pismu osim latiničnog pisma. 
U pogledu lokalnih izbora, za naglasiti je da se obvezne upute i obrasce koje, u skladu sa Zakonom o lokalnim izborima donosi Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, pišu hrvatskim jezikom i latiničnim (čl. 12. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). 
U odnosu na glasačke listiće, za čiji su sadržaj nadležna općinska, gradska i županijska izborna povjerenstva u pojedinim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sadržavati, osim hrvatskog jezika i latiničnog pisma, i neki drugi jezik i ćirilično ili neko drugo pismo, ako su ispunjeni naprijed navedene pretpostavke propisane Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. 
(...)« 
27 Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 52/13 i na www.usud.hr 
28 Lisabonski ugovor (također i Reformski ugovor), punim nazivom Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, međunarodni je ugovor koji je potpisan u Lisabonu 13. prosinca 2007., s ciljem rješavanja pitanja daljnjeg institucionalnog funkcioniranja Europske unije. Lisabonski ugovor dopunjuje postojeće ugovore o Europskoj uniji i Europskoj zajednici, ne zamjenjujući ih. Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009., nakon što je prošao proces ratifikacije u svim državama članicama EU. 
29 Predsjednika Europske komisije, kao i dosad, bira Europsko vijeće, to jest šefovi država ili vlada, s tim da sada, prema Lisabonskom ugovoru, oni pritom moraju uzeti u obzir rezultate izbora za Europski parlament. Ta odredba, ipak, nije obvezujuća za Europsko vijeće, tako da mnogi čelnici, među njima i njemačka kancelarka Angela Merkel, smatraju da tu nema automatizma, to jest da kandidat stranke koja je dobila najviše glasova neće automatski postati predsjednikom Europske komisije. 
30 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - Odluka USRH).