Uklanjanjem fizičkih, a time i fiskalnih granica, područje Europske unije postalo je 1. siječnja 1993., jedinstveni prostor. Očekivalo se da će i isporuka dobara od strane poreznog obveznika iz jedne države članice, poreznom obvezniku u drugu državu članicu, biti oporeziva kao jedinstvena isporuka. Međutim, da bi se osigurali prihodi država članica, tako da isporuke dobara budu oporezive tamo gdje se troše, za porezne potrebe bilo je potrebno tu jedinstvenu transakciju podijeliti na dvije transakcije koje su predmet oporezivanja. To je isporuka dobara unutar Europske unije, tj. isporuka dobara iz jedne države članice u drugu za koju je propisano porezno oslobođenje i nasuprot njoj, simetrična transakcija, definirana kao predmet oporezivanja, a to je stjecanje dobara unutar Europske unije u državi članici u kojoj je otprema dobara završila.