Predmet ovoga rada su dvije vrste ročišta u stečajnom postupku, koja su, prema svim svojim obilježjima, različita od ročišta koja sudovi provode u ostalim sudskim postupcima i odraz su specifičnosti stečajnog postupka i zakonskih ciljeva njegova provođenja. To su: a) ispitno ročište i posebno ispitno ročište, te b) izvještajno ročište i posebna skupština vjerovnika. Navedena ročišta temelj su provedbe svakog stečajnog postupka. Bez valjano održanog ispitnog ročišta nije moguće provesti ravnomjerno namirenje stečajnih vjerovnika, dakle ostvariti osnovni cilj stečajnog postupka. Osim toga, nije moguće poduzeti niti bilo koju drugu radnju koja bi vodila realizaciji ciljeva postupka prije nego se skupštini vjerovnika omogući donošenje odluke o nastavku poslovanja dužnika, o načinu unovčenja njegove imovine ili o preustroju. Ključne odluke u stečajnom postupku vjerovnici donose na skupštini vjerovnika, koju opet nije moguće provesti bez valjano i zakonito održanog ispitnog ročišta. Članak ćemo, zbog većeg opsega, objaviti u dva dijela.