Stručni članci
19.10.2005.
Institut sukoba interesa u hrvatskom pravnom sustavu
O institutu sukoba interesa u pravnom sustavu Republike Hrvatske, s posebnim osvrtom na postupovne zakone i Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javne dužnosti (Nar. nov., br. 163/03, 94/04 i 48/05) te primjeni instituta izuzeća, piše naš autor MLADEN IVANOVIĆ, dipl. iur. iz Zagreba.
1. Uvod
Sukob interesa postoji onda kada se u jednoj osobi sučeljavaju javni i privatni interes: kada osoba koja mora djelovati u javnom interesu (slijedom dužnosti koju obnaša ili posla koji obavlja) donosi odluku ili sudjeluje u donošenju odluke (od značenja za javni interes) koja utječe ili može utjecati na privatni interes te osobe.1 Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, u članku 1., definira sukob interesa.
O sukobu interesa govorimo u kontekstu obnašanja bilo koje javne službe i bez obzira na razinu unutarnje hijerarhije. Pritom, vjerojatnije je da će stvarna šteta za zajednicu biti veća ako je u sukobu interesa čelnik tijela nego ako se radi o njegovom vozaču, zbog razine odgovornosti koju nose jedan i drugi. Međutim, gledano sa stajališta kvalitete sustava, šteta je u oba slučaja jednaka, jer kvalitetna javna služba ne može tolerirati korupciju niti na jednoj razini. Spoznaja da je javni službenik pri obavljanju javne dužnosti pogodovao vlastitom interesu bez posljedica, ruši ugled javne službe.
Nepostojanje odgovarajućeg okvira za rješavanje sukoba interesa vodi u korupciju. Međutim, samo postojanje mehanizma zaštite od sukoba interesa, sustava sankcija i si., još uvijek ne jamči da će sukob interesa biti riješen na zadovoljavajući način. Naime, to će u bitnome ovisiti i o kulturološkim navikama okoline, odnosno o tome do koje je mjere šira javnost spremna tolerirati korupciju, pa tako i sukob interesa2, te o političkoj volji da se uspostavljeni mehanizmi zaštite doista i primijene. Dakle, da bi se stvorila kvalitetna i odgovorna javna služba, vlast mora pronaći učinkovite mehanizme zaštite protiv sukoba interesa koji neće biti samo deklaratorno-tehničke prirode, već će učinkovito sprječavati pogodo-vanje privatnom interesu za vrijeme obavljanja javne službe.
2. Zaštita od sukoba interesa u postupovnim zakonima
U postupovne zakone hrvatskoga pravnog sustava mehanizam sprječavanja sukoba interesa3 bio je ugrađen i prije nego što se o sukobu interesa počelo razgovarati kao o izdvojenom pitanju. Radi se o institutu koji štiti javni interes zakonitog vođenja postupka (koji, između ostalog, obuhvaća i primjenu načela zakonitosti, jednakost svih pred državnim tijelima, vladavinu prava, itd.) od privatnog interesa osobe koja vodi postupak ili u njemu na drugi način sudjeluje (suca, djelatnika uprave, vještaka i si.). U tim slučajevima preveniranja sukoba interesa, u pitanju je institut koji je postojao i prije u pravnom sustavu, pa se u pravno uređenim postupcima uglavnom primjenjivao rutinski.
2.1. Odredbe Zakona o općem upravnom postupku
Mogući sukob interesa službene osobe koja je ovlaštena rješavati ili obavljati pojedine radnje u upravnom postupku, Zakon o općem upravnom postupku (ZUP)4 riješio je u članku 42., utvrđujući razloge za izuzeće. U tijelu koje vodi upravni postupak ta se pravila odnose i na čelnika tijela (čelna osoba je izvorno jedina ovlaštena rješavati o pravima i obvezama građana i pravnih osoba, ali rukovoditelj, odnosno čelna osoba može ovlastiti drugu osobu te prenijeti ovlast na druge osobe, i to čini, u pravilu, na temelju članka 35. ZUP-a). Čelnik prenosi ovlast na osobu koja je kao voditelj postupka u neposrednom kontaktu sa strankom, te na svaku drugu osobu koja u postupku obavlja službene radnje (primjerice, vještak). Čak štoviše, člankom 48. ZUP-a utvrđeno je da se odredbe o izuzeću na odgovarajući način primjenjuju i na zapisničara.
Službena osoba koja je ovlaštena rješavati ili obavljati pojedine radnje u postupku izuzet će se od rada u predmetu u sljedećim slučajevima:
- ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik odnosno suobveznik, svjedok, vještak, opunomoćenik ili zakonski zastupnik stranke;
- ako je sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, pa i onda kada je brak prestao;
- ako je sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja.
U tri navedena slučaja radi se o sprječavanju mogućeg sukoba interesa. Četvrti razlog za izuzeće propisan ZUP-om važan je radi objektivnosti postupka, a manje radi mogućeg sukoba interesa, i to je sljedeći:
- službena će se osoba izuzeti ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovala u vođenju postupka ili donošenja rješenja.
2.1.1. Izuzeće službene osobe
Nadalje, ZUP u nekoliko odredaba uređuje i postupak u slučaju sukoba interesa. Budući da se mogući sukob interesa utvrđen ZUP-om smatra apsolutno relevantnim za kvalitetu postupka, bez obzira na to je li on doista utjecao na sam postupak, čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće, službena je osoba dužna prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome obavijestiti tijelo nadležno za rješavanje o izuzeću. Suprotno, ako službena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njezino izuzeće (osim onih koje su zakonom utvrđene), obavijestit će o tome isto tijelo, ne prekidajući rad.5
Izuzeće službene osobe iz netom navedenih razloga, te kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost, može tražiti i stranka. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga za izuzeće. Službena osoba za koju je stranka zahtijevala izuzeće iz tih razloga ne može sve do donošenja zaključka o tom zahtjevu obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odgodu.
Prema članku 249. stavak 6. ZUP-a, nepoštivanje pravila o izuzeću predstavlja jedan od mogućih razloga za obnovu postupka.
2.1.2. Zakon o parničnom postupku
Sukob interesa u parničnom postupku riješen je na sličan način kao i u prethodnom primjeru ZUP-a, s tim da je institut izuzeća prilagođen posebnostima parničnog postupka. Člankom 71. Zakona o parničnom postupku6 (ZPP) utvrđeni su razlozi radi kojih sudac ne može obavljati sudačku dužnost:
- ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke, ako je sa strankom u odnosu suov-laštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak;
- ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku; 7
- ako mu je stranka, zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije;
- ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezinog zakonskog zastupnika ili opunomoćenika.
Kao i u slučaju upravnog postupka, i u parničnom postupku postoje još i drugi razlozi za izuzeće suca, ali se njima štiti objektivnost postupka više nego mogući sukob interesa.8
Čim sudac sazna da postoji neki od razloga za njegovo izuzeće, dužan je prekinuti svaki rad na predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Predsjednik će suda konačno odlučiti o tome je li prijedlog za izuzeće osnovan. Do donošenja odluke predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.
Izuzeće suca mogu tražiti i stranke, ali samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti. Dakle, nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, o kojem je već odlučeno i u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.
Odredbe o izuzeću sudaca primjenjuju se na odgovarajući način i na sudske savjetnike i zapisničare.
Sudjelovanje suca koji je trebao biti izuzet, ili koji je bio izuzet, u donošenju presude predstavlja bitnu povredu odredaba parničnoga postupka (čl. 354. st. 2. al. 1. ZPP-a).
2.1.3. Zakon o kaznenom postupku9
Kao i prethodna dva zakona, i Zakon o kaznenom postupku (ZKP) sadrži odredbe o izuzeću suca ili druge službene osobe u svrhu sprječavanja sukoba interesa. Člankom 36. ZKP-a utvrđeni su razlozi radi kojih je sudac ili sudac porotnik isključen od obavljanja sud-ske dužnosti:
- ako je oštećen kaznenim djelom;
- ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja;
- ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja ili branjenika;
- ako je u tome kaznenom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u odlučivanju o prigovoru protiv optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja, ili je ispitan kao svjedok ili vještak.
Osim iz netom navedenih razloga, sudac ili sudac porotnik mora se izuzeti iz još nekih razloga koje nećemo posebno navoditi jer ne sprječavaju sukob interesa već pridonose objektivnosti postupka.10
Čim sazna da postoji neki od razloga za isključenje sudac ili sudac porotnik dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu. Ako je zahtjev za izuzeće podnijela stranka u postupku, kada sudac ili sudac porotnik sazna za to, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako se radi o drugom razlogu koji dovodi u pitanje njegovu nepristranost, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.
2.1.3.1. Primjena pravila o izuzeću i na državne odvjetnike
U kaznenom će se postupku pravila o izuzeću suca i sudaca porotnika primjenjivati i na državne odvjetnike i osobe koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu ovlaštene da državnog odvjetnika zastupaju u postupku, na zapisničare, na tumače i na stručne osobe, te pod određenim uvjetima i na vještake. Pritom, osim iz prethodno navedenih razloga, za vještaka u kaznenom postupku ne može se uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, a ni osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno.11 Razlog za izuzeće vještaka postoji i ako je vještak zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom zaposlen u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca.
Sudjelovanje suca ili suca porotnika koji je trebao biti izuzet u izricanju presude, i sudjelovanje suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti na glavnoj raspravi, predstavljaju bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Uvodno smo zaključili da postojanje mehanizma za sprječavanje sukoba interesa još uvijek ne jamči njegovu učinkovitost. Pa ipak, u tri prethodno opisana temeljna postupka hrvatskog pravnog sustava zaključujemo da je sukob interesa riješen na manje-više zadovoljavajući način. Naime, učinkovitosti opisanih odredaba bitno pridonosi i činjenica da se radi o postupcima u kojima i zainteresirane stran(k)e paze na razloge zbog kojih službene osobe mogu biti u sukobu interesa, pa ustraju na dosljednoj primjeni utvrđenih pravila.12
3. Odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obavljanju javnih dužnosti
U članku 1. stavku 2. Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obavljanju javnih dužnosti13 utvrđuje definiciju sukoba interesa: sukob interesa je situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom, ili kad privatni interes utječe ili može utjecati na nepristranost dužnosnika u obavljanju javne dužnosti.
Nakon iscrpne liste dužnosnika na koje se Zakon odnosi, a koja obuhvaća sve javne dužnosti u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, te lokalnoj samoupravi, člankom 2. stavkom 2. utvrđeno je da će se dužnosnicima u smislu toga Zakona smatrati i drugi obnašatelji dužnosti koje imenuje ili potvrđuje Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske ili Predsjednik Republike Hrvatske, ako je to određeno aktom o izboru, potvrdi ili imenovanju. Uz takvu odredbu, lista osoba na koje se Zakon primjenjuje može postati znatno šira (npr. Zakon bi se mogao primjenjivati i na sve članove tijela upravljanja različitih institucija koje imenuje Vlada i sl.).
Zakon uvodi i neke moralne kategorije kojih se dužnosnici moraju pridržavati: moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dužnosti te povjerenje građana.
Uređujući pitanje tzv. povezanih osoba, dakle onih koji su s dužnosnikom u toliko bliskom odnosu da se sukob interesa pretpostavlja, Zakon je blaži od prethodno navedenih postu-povnih zakona. Naime, ti zakoni štite od sukoba interesa u slučaju krvnih srodnika u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a u tazbinskom srodstvu do drugog stupnja. Za razliku od toga, u slučaju dužnosnika zaštita ide do drugog stupnja u krvnom srodstvu te prvog stupnja u tazbinskom.
Zakon utvrđuje i osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kao tijela koje će osiguravati njegovu provedbu. Sedam članova Povjerenstva bira Hrvatski sabor, pri čemu se četiri člana biraju iz redova zastupnika, a tri iz redova uglednih javnih djelatnika. Povjerenstvo svojim besprijekornim djelovanjem mora uvjeriti stručnu i širu javnost u svoju objektivnost, a s vremenom stvoriti i minimalne standarde zaštite javne službe od sukoba interesa. Međutim, pitanje je može li Povjerenstvo ostvariti te ciljeve, imajući na umu da se i samo Povjerenstvo mora na određeni način zaštititi od sukoba interesa, a to nije nasretnije riješeno propisima. Naime, Zakon ne sadržava nikakve odredbe kojima bi se odlučivanje Povjerenstva ozbiljno zaštitilo od sukoba interesa, osim što u članku 17. stavku 1. utvrđuje da povjerenstvo djeluje na temelju toga Zakona, dobrih običaja, političke odgovornosti i vjerodostojnosti dužnosnika. Dvojimo o tome jesu li u stvarnosti te smjernice dostatne za osiguranje objektivnog odlučivanja.14 Pritom, samo je Pravilnik o unutarnjem ustroju i postupku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa15 utvrdio više nego skromne mehanizme zaštite od sukoba interesa: u članku 35. stavku 4. propisao je da vijećanju i glasovanju neće nazočiti član ako se odlučuje o njegovu sukobu interesa i kad Povjerenstvo treba odobriti pokretanje kaznenog postupka protiv njega, a u članku 37. da se član može (sic!) uzdržati od glasovanja ako je rodbinski ili interesno povezan s dužnosnikom, o čemu će prije sjednice obavijestiti predsjednika Povjerenstva ili predsjedatelja sjednice, a mora se uzdržati od glasovanja samo ako je on sam stranka u postupku. Dakle, član Povjerenstva može odlučivati o sukobu interesa svoga pretka ili potomka, brata, žene i dr., što nikako ne ukazuje na objektivnost djelovanja toga tijela.
4. Odredbe Zakona o ustanovama
Zakon o ustanovama16 sadržava samo jednu odredbu koja sprječava sukob interesa ravnatelja ustanove. Prema odredbi članka 37. stavka 3. Zakona ravnatelj ne može bez posebne ovlasti upravnog vijeća ili osnivača ustanove, odnosno tijela koje je osnivač odredio, nastupati kao druga ugovorna strana i s ustanovom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.
5. Odredbe Zakona o državnim službenicima
Zakon o državnim službenicima17 sadržava čitav odjeljak koji uređuje pitanje sukoba interesa. Počinje s odredbom članka 32. kojom je utvrđeno da državnom službeniku nije dopušteno otvaranje obrta ili osnivanje trgovačkog društva ili druge pravne osobe u području djelatnosti na kojem je zaposlen kao državni službenik, odnosno u području djelatnosti koje je povezano s poslovima iz djelokruga tijela u kojem je zaposlen.
Članak 33. uređuje pitanje obavljanja dodatnoga posla, propisujući da državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, prema prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe. Odobrenje nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.
5.1. Obveze državnog službenika
Državni službenik dužan je pisanim putem obavijestiti nadređenog državnog službenika o financijskom ili drugom interesu koji on, njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili roditelj može imati u odlukama tijela u kojem radi. Kao što vidimo, i ovdje su kriteriji srodstva nešto blaži nego u postupovnim zakonima, ali i u odnosu na Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obavljanju javnih dužnosti.
Državni službenik dužan je pisanim putem obavijestiti nadređenog službenika o fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije godine prije prijama u državnu službu, a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove. Isto tako, državni službenik dužan je pisanim putem obavijestiti nadređenog službenika o vlasništvu dionica i obveznica ili financijskim i drugim interesima u trgovačkim društvima prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove, a što bi moglo predstavljati uzrok sukobu interesa.
Na dan stupanja na dužnost, državni je službenik dužan pisanim putem obavijestiti nadređenoga državnog službenika obavlja li njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili roditelj najviše dužnosti u političkoj stranci, strukovnom udruženju, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja je u poslovnom odnosu s tijelom u kojem državni službenik preuzima dužnost ili ono nad njima obavlja nadzor.
Nadređeni službenik ispitat će okolnosti navedene u pisanoj obavijesti državnoga službenika i o tome obavijestiti čelnika državnog tijela. Ako te okolnosti dovode, ili mogu dovesti, do sukoba interesa, čelnik tijela donijet će odluku o izuzimanju državnog službenika od rada na određenim poslovima.
Podaci o mogućem sukobu interesa te odluka čelnika državnog tijela o izuzimanju državnog službenika od rada na određenim poslovima zbog mogućeg sukoba interesa, unose se u osobni očevidnik državnog službenika.
Državni službenik ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trgovačkog društva ili druge pravne osobe, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor. Nadalje, u sklopu obavljanja službenih dužnosti, državni službenik ne smije provoditi nadzor nad trgovačkim društvom ili drugom pravnom osobom u čijem radu sudjeluje.
Člankom 37. utvrđeno je da državni službenik ne smije donositi odluke, odnosno sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na financijski ili drugi interes:
- njegovoga bračnog ili izvanbračnog druga, djeteta ili roditelja,
- fizičkih, odnosno pravnih osoba s kojima ostvaruje ili je ostvarivao službene ili poslovne kontakte u posljednje dvije godine,
- fizičkih, odnosno pravnih osoba koje su u posljednjih pet godina financirale njegovu izbornu kampanju,
- trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe u kojoj se državni službenik namjerava zaposliti,
- udruženja ili pravne osobe u kojoj je na mjestu upravitelja ili člana upravnog odbora,
- fizičke ili pravne osobe čiji je predstavnik, zakonski zastupnik ili stečajni upravitelj ili
- fizičke ili pravne osobe s kojima je državni službenik, njegov bračni drug, dijete ili roditelj u sporu ili je njihov dužnik.
Napomena: u jednom od sljedećih brojeva objavit ćemo nastavak ove teme, u rubrici Upravno pravo.
1 Vidjeti članak 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (Nar. nov., br. 163/03, 94/04 i 48/05) u obrazloženju javnih dužnosti i Kušan, Lovorka, Sukob interesa, UZDD, 2003., str. 5.
2 U nas postoji predrasuda da je korupcija tradicionalno prihvaćeni obrazac ponašanja u nekim društvima (npr. arapskim državama). Primjera radi, istraživanje koje je poduzeo Transparency Mame pokazuje da 87% građana Maroka korupciju vidi trećim najvažnijim problemom u zemlji (vidjeti: Global Corruption Report).
3 Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (Nar. nov., br. 163/03, 94/ 04 i 48/05).
4 Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH.
5 To se pravilo bitno očituje i aktulano je u primjeni rada tijela lokalne samouprave i odlučivanju prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01 i 60/01 - vjerodostojno tumačenje).
6 Vidjeti Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03.
7 Taj bi dio odredbe mogao biti i precizniji. Naime, sudačka dužnost pretpostavlja puno radno vrijeme i nespojiva je s radom u nekoj drugoj pravnoj osobi. Zbog toga je nezamislivo da sudac radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku. Međutim, primjetno je da odredba ne sprječava suca da sudi u postupku u kojem kao stranka nastupa pravna osoba u kojoj je sudac možda prije obavljanja sudačke dužnosti radio, i u kojem slučaju su šanse da se pojavi sukob interesa znatno veće.
8 Razlozi za izuzeće suca postoje i ako je on u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom, ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća, te ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
9 Vidjeti Nar. nov., br. 62/03 - proč. tekst i 178/04. Vidjeti članak 82. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći ...; prestaju važiti odredbe podstavka 1. i 2. članka 563. ZKP-a.
10 Sudac ili sudac porotnik izuzet će se i: ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom, a može biti otklonjen od obav-ljanja sudačke dužnosti ako se izvan navedenih slučajeva navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
11 Ako je takva osoba ipak nastupila kao vještak u kaznenom postupku, na njezinom nalazu i mišljenju ne može se temeljiti sudska odluka.
12 U predmetu Mežnarić protiv Republike Hrvatske. Europski sud za ljudska prava utvrdio je postojanje sukoba interesa zbog toga što je jedan od članova peteročlanog vijeća Ustavnoga suda, koje je odlučivalo o ustavnoj tužbi I. Mežnarića, bio i ustavni sudac M. V., koji je 1991. g. u parnici koji je Mežnarić pokrenuo radi naknade štete, zastupao protivnu stranu. Pritom, Europski sud zaključuje da pravila o izuzeću sudaca radi mogućeg sukoba interesa u domaćim propisima nisu posve jasna te da »nije dovoljno da sud bude pravedan, već tako mora i izgledati«.
13 Vidjeti bilješku pod 3.
14 Podsjetimo da je odlučivanje Saborskog odbora _o mogućem sukobu interesa bivšeg ministra R. Č. bilo povezano s kontroverzama.
15 Nar. nov., br. 25/04.
16 Nar. nov., br. 76/93 i 29/97.
17 Nar. nov., br. 92/05.