U današnje vrijeme brojna su nastojanja usmjerena k poboljšanju prava pacijenata. Sve više jača svijest da pacijent ima isključivo pravo donijeti konačnu odluku o svom zdravlju i životu, čime mu se omogućava sačuvati svoje dostojanstvo i samostalno odrediti svoju sudbinu. Kao instrument promicanja prava pacijenata, sve se više ističe pacijentovo pravo pristanka na određeni dijagnostički ili terapijski postupak koji mu predloži liječnik, tek nakon što od njega dobije valjanu informaciju o postupku. Navedeno pravo u pronađenoj i obrađenoj literaturi najčešće je nazivano informirani pristanak ili pravo obaviještenog pacijenta, a u hrvatskom Zakonu o zaštiti prava pacijenata, koji je stupio na snagu 11. prosinca 2004., isto pravo zove se pravo na suodlučivanje.1 Napominjemo da smo o ovoj temi pisali nedavno, u članku mr. sc. Zvonimira Boškovića: »Pravo na samoodlučivanje liječnika i pravo na samoopredjeljenje pacijenta«, objavljenog u Informatoru, br. 6038 od 18. siječnja 2012.