U mnogo se upravnih postupaka, osobito onih koji imaju svojstvo masovnosti, donose akti koji, osim što su izrađeni na predlošku, sadržavaju i nespecifična, tipizirana obrazloženja. Međutim, postoje postupci u kojima mehanička primjena mjerodavnih pravnih normi nije dovoljna, odnosno u kojima je rješavanje potrebno individualizirati, što zahtijeva više vremena, znanja i resursa od nadležnog tijela. Autor ukazuje na potrebu individualizacije pri rješavanju upravne stvari, na primjeru priznavanja statusa stranca u Republici Hrvatskoj.