U rimskoj pravnoj tradiciji, pravilo koje određuje da u parnici koja se pokreće na temelju tužbe za zaštitu prava služnosti (actio confessoria), tuženik koji bi izgubio spor mora restituirati tužitelju i sve koristi, ponajprije plodove (fructus) koje je od trenutka zasnivanja procesa (litis contestatio) imao ili mogao imati.