I. UVOD

Nakon dvije iznimno uspješne turističke godine (2000. g. rast 45%, a 2001. g. 11%) image i položaj hrvatskog turizma na međunarodnom tržištu značajno su poboljšani. Međutim, početkom 2002. g. situacija na međunarodnom turističkom tržištu bitno je promijenjena. Naime, teroristički napadi na SAD u rujnu 2001. g. koji su izazvali strah i smanjili zanimanje za turistička putovanja, prekinuli su dugogodišnji kontinuirani rast turističkog prometa. Nakon tih događaja Svjetska turistička organizacija (WT0) procijenila je da se u sljedećih 12 mjeseci može očekivati pad turističkog prometa za 10- 20% pri čemu će najviše biti pogođene, tzv. avio destinacije, kao i destinacije koje je tržište neposredno ili posredno povezivalo s mogućim novim terorističkim napadima. Posljedica toga je bilo intenziviranje, već ionako, oštre konkurentske borbe na međunarodnom turističkom tržištu. Kako bi zadržale svoje tržišne pozicije i ublažile negativne učinke, većina receptivnih destinacija odlučila se za intenziviranje promotivnih aktivnosti i snižavanje cijena (izravno ili dodatnim ponudama) na ključnim emitivnim tržištima (Velika Britanija, Njemačka i dr.).

U takvim uvjetima, unatoč poboljšanju imidža i činjenice da većinu naših gostiju čine turisti iz susjednih zemalja koji dolaze cestovnim prijevozom, i za Hrvatsku se procjenjivalo da će opća tržišna situacija imati najveći utjecaj na mogući porast turističkog prometa.

Pri postavljanju ciljeva razvoja turizma za 2002. g., osim bitno pogoršane situacije na međunarodnom turističkom tržištu, uzeta su u obzir i sljedeća ograničenja:

• da Hrvatska ima nedovoljne smještajne kapacitete, posebice kad je u pitanju kvalitetni hotelski smještaj, što sužava mogućnosti povećanja turističkog prometa u glavnoj sezoni;
• da hotelskim i drugim tvrtkama, kao i turističkim destinacijama u cijelosti nedostaje sportska, zabavna i druga dodatna ponuda koja bi mogla bitnije produljiti predsezonu i posezonu;

• da postoje infrastrukturna ograničenja koja se ne mogu otkloniti u kratkom roku, posebice u cestovnom prometu;
• da Hrvatska ima nezadovoljavajuću ukupnu ponudu roba i usluga namijenja-nih turističkoj potrošnji, posebice zahtjevnijim potrošačima veće kupovne moći;
• da Hrvatska na razini mikro destinacija ima nerješene probleme komunalne i druge infrastrukture (vodoopskrba, kanalizacija, odlaganje otpada), kao i neosmišljenu i nedovoljnu ponudu dodatnih sadržaja (zabava, sport, kultura i dr.);
• da hotelske i dr. tvrtke koje su temeljni nositelj turističke ponude nisu u cijelosti financijski sanirane i restrukturirane.

U takvim uvjetima procjenjivalo se da bi rast turističkog prometa u 2002. g. mogao iznositi oko 5%, kao i da bi trebalo doći do daljnjeg produljenja turističke sezone, te regionalnog ujednačavanja turističkog prometa. Također se procjenjivalo da će, zahvaljujući uređenju i podizanju kvalitete usluga brojnih smještajnih objekata, kao i poboljšanja ugostiteljske i druge ponude, rast prihoda od turističke potrošnje biti veći od rasta fizičkog prometa.

II. OSTVARENI REZULTATI TURISTIČKE SEZONE U 2002. g.

1.Ugostiteljstvo

1.1. Broj poslovnih jedinica

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je u drugom tromjesečju 2002. g. Hrvatska je raspolagala sa znatno većim brojem ugostiteljskih objekata nego u istom razdoblju prošle godine.

U tom razdoblju Hrvatska je imala ukupno 14.729 komercijalnih ugostiteljskih objekata što je oko 2.100 objekata ili 17% više nego u istom razdoblju prošle godine i 15% više nego 1990. g. U strukturi objekata res

torani sudjeluju oko svega 9%, dok ostali ugostiteljski objekti čine čak 91% ukupne ponude. Obrtnici posluju s 12.836 ili oko 87% svih ugostiteljskih objekata, a trgovačka društva s 1.893 ili 13% objekata.

U odnosu na 1990. g. broj ugostiteljskih objekata u kojima posluju trgovačka društva u drugom tromjesečju 2002. g. smanjen je za 37%, dok je broj objekata obrtnika povećan za 3.062 ili čak 31%. Pritom je broj restorana kojima posluju obrtnici udvostručen, dok je broj ostalih objekata povećan 21%. Među njima je velik broj objekata koji ugostiteljske usluge pružaju »ambulantno«, što znači na jednostavan način, uz minimalne uvjete i niske standarde, a praktički uz iste cijene koje imaju čvrsti objekti, čime nelojalno konkuriraju kvalitetnijim ugostiteljskim objektima. Promatrano u cijelosti ugosti

teljska ponuda ni asortimanom niti cijenama još uvijek nije dovoljno prilagođena postojećoj strukturi gostiju, što je u uvjetima visokog porasta broja objekata temeljeni razlog da neki ugostitelji nisu zadovoljni ostvarenim rezultatima. Unatoč velikom broju objekata u ovom segmentu još uvijek nije došlo do potrebne selekcije i diferencijacije, a kratkoročni interesi i želja za brzom zaradom, kod dijela ugostitelja, imaju prioritet nad kvalitetom. To je i jedan od razloga što turisti našu izvanpansionsku ponudu ocjenjuju preskupom u odnosu na kvalitetu koja se nudi.

1.2. Promet u ugostiteljstvu

U prvih šest mjeseci ove godine ukupni promet u ugostiteljstvu iznosio je 4,05 mlrd kn (uključivši i PDV) što je 13% više nego u istom radzoblju prošle godine. Rast prometa obrtnika iznosio je 14%, a trgovačkih društava 13%. Najbrži rast prometa ostvarili su restorani (17%), a najniži smještajni objetki (12%).

U strukturi prometa najveći udjel imaju

ostali ugostiteljski objekti (kavane, bistroi, barovi i dr.) u kojima je ostvareno oko 46% ukupnog polugodišnjeg prometa. Kod obrtnika je u tim objektima u prvih šest mjeseci ove godine, ostvareno preko 86% ukupnog prometa, dok su kod trgovačkih društava najveći promet imali smještajni objekti (oko 68% ukupnog).

Rastu prometa svakako je pridonijelo povećanje broja poslovnih objekata, ali je on djelomično i rezultat rasta cijena što pokazuju sljedeći podaci

U odnosu na prosjek prošle godine u razdoblju l.-VIII. 2002. g. cijene ugostiteljskih usluga povećane su ukupno 3,5%. Na takav rast najviše su utjecale cijene smještaja koje su povećane 4,5%, dok su hrana i piće imali sporiji rast. Nešto viši rast cijena zabilježen je u kolovozu kad je iznosio 6,5% u odnosu na prosjek 2001. g. To je povećanje najizraženije kod cijene noćenja (rast 10,2%), što je posljedica činjenice da Hrvatska u špici sezone ima manjak kapaciteta i samim time postoji mogućnost za određeni rast cijena.

1.3. Zaposlenost u ugostiteljstvu

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u ugostiteljstvu je u prvih šest mjeseci ove godine bilo 78.544 zaposlenih što je oko 6.650 zaposlenih ili 9% više nego u istom razdoblju prošle godine. Pritom je u trgovačkim društvima bilo 43,5 tisuća zaposlenih (rast 4%), a kod obrtnika 35.033 zaposlenih (rast 17%). Tako visoki rast zaposlenosti kod obrtnika rezultat je povećanja broja radnji za (17%), ali i povećanja prometa (14%). Time je turizam sigurno značajno pridonio ukupnom smanjivanju broja nezaposlenih, a taj trend nastavljen je i u srpnju i kolovozu. Međutim, u ugostiteljstvu je i nadalje prisutno zapošljavanje i rad na crno.

2. Smještajni kapaciteti

Hrvatska je u ovoj godini raspolagala s oko 804,4 tisuće postelja u svim vrstama komercijalnih objekata. U odnosu na prošlu godinu to je 11,3% više postelja, dok je u odnosu na 1990. godinu njihov ukupan broj još uvijek 6,5% manji.

U odnosu na prošlu godinu, najveći porast broja postelja bilježe turistička naselja (32%), te kampovi (14%). U odnosu na predratno razdoblje rast kapaciteta bilježe turistička naselja (24%),
te privatne sobe i apartmani (23%). Broj kreveta u hotelima i aparthotelima u ovoj je godini povećan za 8%.

Promatrano po strukturi najveći udjel u ukupnim smještajnim kapacitetima (čak 40,3%) imaju privatne sobe i apartmani, te kampovi 25,3%. Te su dvije vrste i prije rata imale najveći udjel u strukturi ukupnih kapaciteta (privatne sobe i apartmani 30,7%, a kampovi 34%). Istovremeno udjel kvalitetnih čvrstih objekata je smanjen (s 23,9% na 22,6%), i to, ponajprije, zbog smanjenja broja hotelskih kreveta za oko 36,6 tisuća ili 24%, (najveći broj odnosi se na područje grada Dubrovnika). S takvom strukturom kapaciteta, te s nedostatnom ostalom ponudom, teško je u kratkom roku očekivati značajnije povećavanje turističkog prometa. Mogućnosti za njegovo povećanje nalaze se, prije svega, u kampovima i privatnim sobama i apartmanima čija je sezona relativno kratka, odnosno iskorištenost mala, ali su za to potrebna prije svega ulaganja u poboljšanje kvalitete (parcelizacija, te sanitarni čvorovi i dodatni sadržaji u kampovima, kao i promjena načina prodaje privatnih soba i apartmana).

Sve navedene činjenice imaju važan utjecaj na rast turističkog prometa što ćemo vidjeti u drugom dijelu ovog članka.