Zaduženost Hrvatske postala je glavno ograničenje za ekonomsku politiku. Otplata dospjelog duga mora se provoditi novim zaduživanjem. Ima više uzroka tako velikoj zaduženosti. Najvažniji jest što su se posuđena sredstva koristila za financiranje tekuće potrošnje, osobne i javne. Višegodišnje kumuliranje deficita u proračunu to potvrđuje.

Da bi se to glavno ograničenje ekonomskoj politici uklonilo mora se vratiti vanjski dug. On se, međutim, ne može smanjivati, ako se ne eliminira deficit u bilanci tekućih transakcija. A deficit u bilanci tekućih transakcija u Hrvatskoj ne može se eliminirati ako se ne eliminira proračunski deficit. Zato se u angloameričkoj literaturi za deficit u bilanci plaćanja i u proračunu uvriježio naziv »twin« (blizanac) deficiti, zbog njihove međuzavisnosti. Eliminiranje proračunskog deficita se može ostvariti ili povećanjem prihoda ili smanjivanjem rashoda ili istodobnim povećanjem prihoda i smanjivanjem rashoda.

S obzirom na akutni problem zaduženosti postavlja se pitanje kako u što kraćem razdoblju smanjiti proračunski deficit. Država kao i poduzeće treba nastojati maksimizirati svoje prihode i minimizirati svoje rashode, a da ne ugrozi svoje temeljne funkcije. Evo nekoliko sugestija kako se, u kratkom roku, promjenom proračunskih prihoda i rashoda može smanjiti njegov deficit.

Promjena poreznog sustava

Budući da se pretpostavke na kojima se temelji porezni sustav stalno mijenjaju, i porezni se sustav treba prilagoditi promjenama. Međutim, svaka se promjena poreznog sustava treba temeljiti na ustaljenim principima, da bi se maksimizirala njegova efikasnost i minimizirali troškovi.

1. Promjena poreznog sustava treba poticati privredni rast. To znači, da treba stimulirati štednju kao izvor sredstava za financiranje investicija u proizvodne faktore. Promjena poreznog sustava treba stimulirati povećanje i kapitala, ali i rada (dječji doplatci, besplatno školovanje itd.).

2. Promjena poreznog sustava treba poticati ekonomsku efikasnost privrede. To znači da uz makroeko-nomsku stabilnost predložena promjena treba poticati mikroekonomsku efikasnost tako što će smanjivati iskrivljavanje tržišnih signala na kojima gospodarski subjekti temelje svoje odluke. Treba, dakle, ostvariti što je moguće veći stupanj konkurencije na tržištu, ali i ukloniti mnoštvo iznimaka (kako kod indirektnih poreza, tako i kod direktnih), pojednostaviti poreznu proceduru i učiniti je jeftinijom. Time će se za isti porezni prihod smanjiti troškovi, pa će on biti ekonomičniji.

3. Promjene poreznog sustava trebaju povećati njegovu pravednost - i vertikalnu i horizontalnu. Vertikalna pravednost znači da se porezni teret pravedno raspodijeli na porezne obveznike u skladu s njihovom ekopotrošnjom). Progresivnost poreznog sustava element je vertikalne pravednosti. Horizontalna pravednost znači da se porezni obveznici moraju tretirati jednako, bez obzira na izvor njihova dohotka. Pravednost uključuje i »negativne« poreze, subvencije za određene proizvode (mlijeko, kruh, lijekovi i ostali proizvodi s neelastičnom potražnjom) ili proizvodne faktore (rad, kapital i tehnički napredak).

4. Promjene poreznog sustava trebaju rezultirati većim društvenim koristima nego troškovima. Zato treba ukinuti drugi stup mirovinskog osiguranja jer on znatno povećava proračunski deficit. Naime, država određuje da novac koji obveznici doprinosa trebaju plaćati njoj, ne plaćaju njoj nego mirovinskim fondovima, od kojih ga ona onda posuđuje. Na taj se način smanjuju proračunski prihodi godišnje za oko 3 mlrd kuna i prelijevaju se u privatne mirovinske fondove (koji su, uglavnom, u stranom vlasništvu).

5. Promjene poreznog sustava trebaju poticati domaću proizvodnju. Odbijanje PDV-a plaćenog na uvoz intermedijarnih proizvoda kao pretporeza plaćenog u ranijim fazama proizvodnje suprotne su tom cilju. Naime, uvoz intermedijarnih proizvoda, kao i svaki uvoz, dolazi u Hrvatsku neopterećen PDV-om. Hrvatska uvodi PDV na uvozne intermedijarne proizvode, ali ga proizvođači odbijaju kao pretporez pa za toliko smanjuju konačni iznos plaćenog PDV na domaće proizvode. Isto tako, radi smanjivanja jediničnih troškova, povećanja konkurentnosti i izvoza treba smanjiti poreznu presiju i ukinuti poreze (doprinose) za turističku zajednicu, vodoprivredu, slivne vode itd. kamatnih stopa banaka u stranom vlasništvu između kamatnjaka u matičnim zemljama i u Hrvatskoj (slično Tobinovu porezu) može povećati porezne prihode i utjecati na izjednačavanje kamatnih marži u zemlji i inozemstvu i destimulirati kamatnu arbitražu i ino-zaduživanje banaka. Uvođenje »Capital gain« poreza radi desti- muliranja kratkoročnih spekulativnih transakcija i poticanja dugoročnih stranih ulaganja u Hrvatsku može povećati proračunske prihode.

Povećanje jednostavnosti i transparentnosti poreznog sustava smanjuje njegove troškove. Porezni sustav s visokim graničnim poreznim stopama ili s kompliciranom strukturom destimulira rad i štednju kod štediša, ali i poduzetničke napore poduzetnika. Tako on postaje prepreka bržem privrednom razvoju.

Nejednakost poreznih stopa u različitim djelatnostima potiče izbjegavanje poreza što onda uzrokuje porast izdataka za kontrolu, nadzor i regulaciju. To utječe i na povećanje napora poreznih obveznika da se švercaju kroz porezno stimulirane djelatnosti. Porezne iznimke, kojih je svrha stimuliranje nekih djelatnosti ocijenjenih kao društveno važne, često postaju zakonske rupe kroz koje se provlače i oni koji to ne zaslužuju.

U traženju rupa i sastavljanje kompliciranih poreznih prijava, porezni obveznici ulažu puno napora. U SAD-u porezni obveznici utroše u te svrhe 3 mlrd sati ili 27 sati po poreznom obvezniku (Ec.Report of the President 2003, str. 175). Zbog bolje snalažljivosti, ili boljeg savjetnika, neki bogatiji porezni obveznici uspiju izbjeći porez. Tako 1999. godine u SAD-u 155 vrlo bogatih poreznih obveznika nije uopće platilo porez. I to legalno. To smanjuje povjerenje u porezni sustav. Povjerenje u sustav smanjuje se kad porezni obveznici vide da drugi ne plaćaju porez. Prema jednom istraživanju u SAD-u uklanjanje zakonskih rupa, ukidanje ili bitno smanjivanje poreznih iznimaka povećalo bi poreznu osnovicu, što bi rezultiralo povećanjem realnog BDP-a za 2-6 posto, a akumulacije za 10-15 posto (isto, str. 176).

U Hrvatskoj situacija, također, nije drukčija. Puno iznimaka dovodi u napast mnoge porezne obveznike da se provuku kroz rupu i da ne plate porez. Zbog toga je logično pretpostaviti da i u Hrvatskoj porezni obveznici potroše 20-30 sati u procesu prijave poreza. To je značajan oportunitetni trošak prikupljanja poreza. Uklanjanje poreznih rupa (iznimaka) utjecalo bi na proširenje porezne osnovice. Proširenje porezne osnovice omogućuje da se isti porezni prihod ostvari i s nižim stopama, a niže porezne stope utječu na povećanje optimalne proizvodnje svakog poduzeća i pomicanje krivulje agregatne ponude hrvatske privrede udesno, što rezultira većom zaposlenosti.

Oporezujući potrošnju, a ne dohodak, porezni sustav ne iskrivljuje odluke poreznih obveznika koliko će potrošiti, a koliko uštedjeti. Nasuprot tome, oporezujući dohodak u koji spada i dohodak od štednje (kamate, dividende) porezni sustav oporezuje buduću potrošnju (sadašnju štednju) više nego tekuću. Na taj način porez na dohodak utječe nepovoljno na privredni razvoj.

Prijedlozi za brzo smanjivanje proračunskih rashoda

Smanjivanje proračunskih rashoda može se izvršiti u puno kraćem roku. Ali, pitanje je odmah: ŠTO SMANJITI? Dat ću nekoliko prijedloga, bez pretenzije da budem iscrpan.

Prvi je kandidat svakako državna uprava jer je ona zbog nasljeđa i zbog Parkinsonova zakona hipertrofirala. Smanjivanje broja ministarstava, županija i zaposlenika nameće se samo po sebi. Kriterij smanjivanja zaposlenika ne smije biti politička podobnost. Otpustiti se trebaju oni koji nisu sposobni i/ili koji neće raditi, bez obzira na političko uvjerenje. Tako to radi i privatni sektor. Korumpirani javni službenici bez obzira na to gdje su zaposleni trebaju biti otpušteni. Zaposlenici u javnim poduzećima i ustanovama koji imaju privatna poduzeća trebaju prestati raditi u javnim poduzećima zbog sukoba interesa.

Drugi je kandidat visoko školstvo. Hrvatska ima previše državnih sveučilišta. Njoj je dosta samo jedno (elitno) državno sveučilište sa fakultetima po čitavoj zemlji. Sva ostala treba pri- vatizirati. Kod toga treba uvesti stroga pravila ponašanja i za državna i za privatna sveučilišta, veleučilišta, visoke i više škole, da se osigura zadovoljavajuća kvaliteta njihova proizvoda.

Treći je kandidat sudstvo. Sudstvo je u Hrvatskoj vrlo loše organizirano. Zato je skupo. Imamo previše »visokih«« sudova. Osim Vrhovnog suda, Ustavnog suda, postoje i Visoki upravni sud, Visoki trgovački sud, Visoki prekršajni sud, čije se nadležnosti često preklapaju. Rezultat su visoki troškovi sudstva i njihova loša učinkovitost. Sudstvo treba organizirati piramidalno: Vrhovni sud - županijski sudovi - općinski sudovi. Time se može povećati transparentnost i odgovornost uz znatno sniženje troškova.

Organizacija znanstvenog rada je loša, skupa i neučinkovita. Glavarine koje potječu iz doba SlZ-ova (prije 25 godina) još uvijek su glavni kriterij financiranja znanstvenih projekata. Hrvatska treba odrediti prioritete istraživanja u svakom području znanosti pa to financirati. Tako bi se povećala učinkovitost znanstvenog rada jer bi se financirali oni projekti koji rješavaju najvažnije probleme u Hrvatskoj. (Čudno je da, npr., u području poljoprivredne znanosti nema projekta povećanja postotka navodnjavanih površina, ili da u području ekonomije nema projekta izgradnje ekonometrijskog modela hrvatske privrede itd.) Na taj bi se način povećala granična efikasnost svake kune uložene u znanstveni rad. To bi moglo utjecati na povećanje efikasnosti hrvatske privrede, na povećanje rasta, a uz istu stopu izdvajanja za znanstvena istraživanja.

Možda nije na odmet spomenuti još jednu mogućnost uštede. Sadašnja ministarstva i uredi su prostorno nepovezani. Osim četiri ministarstva (vanjskih poslova, obrane, unutarnjih poslova i financija) sva se druga ministarstva mogu locirati u »kockicu« na Prisavlju. Tek bi tada izašla na vidjelo prekobrojnost administracije, automobila, vozača, sekretarica, savjetnika itd. Mogućnosti smanjenja troškova administracije i povećanje njezine učinkovitosti (obrnuti Parkinsov zakon!) postale bi očevidne. Time bi se moglo ostvariti suvremeno načelo državne uprave: da ona košta manje, a radi bolje.