Stručni članci
![](https://storage.googleapis.com/informator-production/uploads/images/article/image/6928/medium_kgk.jpg)
28.08.2004.
Hrvatska i EU - očekivanja
Temeljne odredbe Ustava RH, st. 4. čl. 2., određuje da Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno u skladu s Ustavom i Zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva naše zemlje te o korištenju njime. Ustavom se jamči pravo vlasništva, a poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjuje se zloporaba monopolskog položaja. Uz to, određuje se da država potiče gospodarski napredak i socijalo blagostanje građana te da brine za gospodarski razvitak svih svojih krajeva. Polazeći od tih suverenih prava, javnost očekuje određena poboljšanja u našem pristupanje EU, temeljena i na slobodnom protoku roba i kapitala, a posebice u gospodarskom sektoru, oživljavanjem proizvodnje, unaprjeđenjem tehnologije, organizacije rada i dr. Što možemo očekivati te kakva prava i obveze proistječu za Republiku Hrvatsku iz pridruživanja članicama EU, za čitatelje Informatora govori gospođa Kolinda GRABAR-KITAROVIĆ, ministrica europskih integracija u Vladi Republike Hrvatske.
informator: Od članstva u EU naša javnost, a posebice gospodarstvo, očekuje pozitivne rezultate. Recite, gospođo ministrice, koliko je to moguće jednostavno predočiti - kako i gdje možemo realno očekivati bolje stanje od postojećega?
Kolinda Grabar-Kitarović: U Mišljenju Europske Komisije o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u EU (avis) navedeno je da se Hrvatska može smatrati zemljom u kojoj postoji djelotvorno tržišno gospodarstvo, te bi trebala biti sposobna suočiti se s konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama unutar EU u srednjoročnom razdoblju.
Republika Hrvatska očekuje sljedeće pozitivne gospodarske aspekte od integracije u EU:
- višu stopu rasta: prema procjenama1 Europske komisije, pridruženje Uniji moglo bi povećati BDP novih članica od 1,3% do 2,1%;
- liberalizaciju trgovine dobara i usluga, čiji su dugoročni učinci povećavanje konkurentnosti domaćih proizvođača, poticanje restrukturiranja, olakšavanje izvoza i razvitak trgovinskih i poslovnih veza s europskim gospodarstvenicima te koristi potrošačima zbog mogućnosti veće kvalitete i izbora proizvoda te nižih cijena;
- otvaranje tržišta EU i tržišta trećih zemalja jer bi, nakon pristupanja, RH sudjelovala u zajedničkoj trgovinskoj politici Zajednice te imala koristi od zaštitnih trgovinskih mehanizama Zajednice te različitih preferencijalnih trgovinskih sporazuma Zajednice prema trećim zemljama;
- gospodarske reforme;
- slobodu poslovnog nastana kojim se građanima daje pravo gospodarske djelatnosti na području EU, samostalno ili u obliku trgovačkih društava;
- veći udjel privatnog sektora u BDP-u;
- veća izravna strana ulaganja (FDI) i investicije koje pridonose priljevu kapitala čime se omogućava modernizacija poduzeća (dostupnost tehnologije i know how-a) te veću produktivnost;
- mogućnost korištenja strukturnih sredstava EU (Strukturni fondovi, Kohe-zijski fond, Inicijative Zajednice) u svrhu poboljšanja infrastrukture i regionalnog razvoja koji pridonose ravnomjernom razvitku unutar država članica te cjelokupnog prostora EU;
- veću učinkovitost i standarde ekonomskih transakcija: veća zaštita potrošača te proizvođača (npr. zaštita intelektualnog vlasništva), veća transparen-tnost u poslovanju (npr. EU norme javnih nabava), ekonomski učinkovitija alokacija raspoloživih sredstava (npr. regulacija državnih potpora nekonkurentnim gospodarskim sektorima.
informator: Između ostalog, nameće se pitanje koliko smo sa stajališta proizvodnog asortimana te ukupnih izvoznih mogućnosti doista u stanju iskoristiti otvorenost tako velikog, ali i zahtjevnog tržišta? Pritom imam na umu konkuretsku sposobnost našega gospodarstva. Gospođo Grabar-Kitarović, zasigurno određenih mogućnosti ima pa Vas molimo da o tome nešto više kažete.
Kolinda Grabar-Kitarović: Proces uključivanja Republike Hrvatske u trgovinske integracijske procese započeo je članstvom u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WT0) krajem 2000. godine, Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), odnosno Privremenim sporazumom o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima i nizom ugovora o slobodnoj trgovini, tako da se najveći dio vanjske trgovine RH već odvija sukladno načelima slobodne trgovine.
Unatoč liberalizaciji trgovine, možemo kazati da Hrvatska još uvijek nije dostigla zadovoljavajući stupanj integriranosti s tržištem EU.
Velik je broj potpisanih ugovora o slobodnoj trgovini od 2000. godine nadalje, uključujući i SSP, čime se pokrivenost vanjske trgovine Hrvatske ugovorima o slobodnoj trgovini popela na oko 70%, no neki hrvatski proizvodi nisu dobili status povlaštenog proizvoda (bez carine) pri izvozu u EU. Trenutno je Hrvatska ispunila sve formalne uvjete i očekuje se formalna odluka Europske Komisije, čime bi se znatno povećale izvozne mogućnosti RH.
Unatoč tome EU je najvažniji vanjskotrgovinski partner Republike Hrvatske. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, izvoz RH u zemlje EU u 2003. godini iznosio je 3,384 milijarde USD, što predstavlja 54,69% ukupnog izvoza koji iznosi 6,187 milijardi USD, a uvoz 8,037 milijardi USD što predstavlja 56,56% ukupnog uvoza RH koji iznosi 14,209 milijarde USD.
Najveći udjel u strukturi izvoza RH u EU, odnosi se na brodogradnju (15,32%), tekstil i odjeću (13,68%), obuću (4,34%), namještaj (3,93%), a u strukturi uvoza iz EU, najveći dio odnosi se na putničke automobile (9,71%), brodove, čamce (4,5%), motorna vozila za prijevoz robe (3,32%) i lijekove (2,65%).
informator: Naime, mi i sada imamo značajne izvozne kvote, primjerice u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, posebice u ribarstvu, ali su naše stvarne mogućnosti niže.
Kolinda Grabar-Kitarović: Trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima uređena je na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) na asimetričnom načelu, tako da Hrvatska i nadalje koristi povećane povlastice utvrđene krajem 2000. g., prema kojima ima bescarinski pristup tržištu EU za sve po- Ijoprivredno-prehrambene proizvode, osim za živa goveda i goveđe meso, vino i neke riblje proizvode, za koje su utvrđene carinske povlastice, a najčešće se radi o smanjenju carina u sklopu kvota.
Te carinske kvote nisu bile u potpunosti iskorištene, s izuzetkom kvote za ribu lubin, dok je kvota za vino iskorištena 50%, te kvota za konzerviranu ribu nešto manje od 50%. Dodatnim Protokolom 7 uz SSP kvote za ribu i vino još su dodatno povećane, a poljoprivredno-prehram-beni proizvodi iz RH imaju potpuno slobodan pristup na tržišta novih zemalja članica, čime RH dobiva neograničene mogućnosti bescarinskog izvoza u deset novih država članica, što povećava mogućnost većeg udjela izvoza poljopriv-redno-prehrambenih proizvoda te riba i ribljih prerađevina u ukupnom izvozu u proširenu EU.
Od ukupnog izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u EU se izvozi tek 25-30%.
informator: S druge strane, ulaskom u EU, naše tržište postaje još otvorenije, dakle valja očekivati veliki val na strani uvoza. Potrošači, sasvim sigurno, kupuju jeftiniju robu. Što u takvim okolnostima očekuje našu industriju i posebno poljoprivrednu proizvodnju?
Kolinda Grabar-Kitarović: Istina je da se liberalizacijom vanjske trgovine i smanjenjem carinske zaštite povećala konkurencija na domaćem tržištu, povećao se uvoz, što je najviše pogodilo sektor poljoprivrede i industrijske sektore poput metalne, tekstilne, drvne industrije.
No, da bi se umanjili mogući negativni učinci potrebno je povećati konkurentnost hrvatskih proizvoda koja, umnogome, ovisi o:
- daljnjoj liberalizaciji trgovine,
- stranim i domaćim ulaganjima,
- razvoju malog i srednjeg poduzetništva,
- završetku procesa privatizacije i restrukturiranja te modernizaciji poduzeća u sektorima prerađivačke industrije koji su ključni za daljnji razvoj: drvna industrija, industrija auto-dijelova, metalna industrija i tekstilna industrija, brodogradnja, poljoprivreda, promet, turizam i javne usluge,
- podizanju standarda i kvalitete roba i usluga, te usklađenost tehničkog zakonodavstva i normi s tehničkim zakonodavstvom Zajednice,
- uključivanju RH u Paneuropski sustav kumulacije pravila o podrijetlu roba,
- ubrzanom nastavljanju sređivanja i ažuriranja zemljišno-knjižnog stanja i usklađivanja gruntovnice i katastra sa stvarnim stanjem, te privatizaciji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države,
- smanjivanju prepreka za ulazak i izlazak s tržišta,
- diverzifikaciji izvozne ponude i daljnjem poticanju izvoza kao izvora rasta BDP-a.
Iskustva zemalja koje su prije Hrvatske prošle proces pridruživanja Europskoj uniji (npr. Češka, Mađarska, Slovenija i druge) pokazuju da taj proces u svojoj ukupnosti utječe na restrukturiranje, gospodarski rast i zaposlenost, ako je praćen odgovarajućim mjerama makroekonomske i razvojne politike.
informator: Međutim, u povoljna očekivanja valja svrstati moguće poticaje iz fondova EU, posebno u poljoprivrednoj proizvodnji. Molimo Vas recite za koje namjene i pod kojim uvjetima se ta sredstva usmjeravaju. Kako ocjenjujete mogućnosti za porast zajedničkih ulaganja?
Kolinda Grabar-Kitarović: Stjecanjem statusa kandidata, 18. lipnja 2004., Republici Hrvatskoj formalno su otvoreni pretpristupni fondovi. Na temelju dosadašnjih iskustava država kandidatkinja na raspolaganju su bila tri pretpristupna instrumenta: Phare(Poland/Hungary As-sistance for Reconstruction of Econo-mies), SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural De-velopment) i ISPA (Instrument for Structu-ral Policies for Accession).
Cilj PHARE programa je pomoći državama korisnicama pri provedbi reformi nužnih za pristupanje Europskoj uniji, te ih pripremiti za korištenje strukturnih fondova Europske unije nakon pridruživanja i to Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) i Europskog socijalnog fonda (ESCF).
Cilj programa ISPA je pripremiti države kandidatkinje za korištenje Kohezij-skog fonda EU.
Kroz taj se program osigurava potpora u dva važna sektora: zaštite okoliša i prometa, te za projekte usmjerene k stvaranju buduće transeuropske prometne mreže TEN (Trans European Netvvorks).
Cilj SAPARD programa je pripremiti države kandidatkinje za korištenje sredstava iz fondova Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) - Europski fond za vođenje i garancije u poljoprivredi (EAG-GF) i Financijski instrument za poticanje ribarstva (EIFG).
Osim primarnih ulaganja u poljoprivrednu i ruralnu infrastrukturu, svrha je stvarati konkurentan i učinkovit sektor poljoprivrede i prerade hrane, osigurati nova radna mjesta i prihode u najmanje razvijenim regijama i održivi razvoj u ruralnim područjima, poboljšati kvalitetu života ruralnog stanovništva, te pružiti pomoć u provedbi acquisa-a iz područja Zajedničke poljoprivredne politike te svog relevantnog zakonodavstva.
Provedba samoga SAPARD-a je izrazito složena s obzirom na to da je potrebno zadovoljiti čitav niz preduvjeta da bi se moglo pristupiti izradi pojedinačnih projekata:
- Izraditi nacionalni plan za ruralni razvoj koji predstavlja nacionalne prioritete i potrebe sektora poljoprivrede države kandidatkinje. Nakon odobrenja plana autorizira se i potpisuje višegodišnji i godišnji sporazum o financiranju;
- Uspostaviti nacionalnu agenciju SAPARD čiju uspostavu mora verificirati EK;
- Uspostaviti i akreditirati nacionalni fond u sklopu nadležnog tijela državne uprave (obično Ministarstvo financija);
- Uspostaviti funkciju vanjskog financijskog nadzora. Funkciju vanjskog nadzora obično obavlja poseban odjel unutar Ministarstva financija koji je zadužen za financijski nadzor nacionalne agencije SAPARD te nacionalnog fonda;
- Osposobiti, odnosno obučiti korisnike za upravljanje SAPARD projektima.
Korisnici mogu biti poljoprivrednici, privatni poduzetnici u području poljoprivrednih i ruralnih djelatnosti.
Također treba napomenuti da program SAPARD funkcionira prema načelu sufinanciranja, što znači da Europska unija financira do 75% projekata. Preostali dio financiraju konačni korisnici, a to mogu biti privatne osobe ili državne institucije na središnjoj i lokalnoj razini.
informator: U zakonodavstvu i njegovu prilagođavanju europskom, očekuju nas zahtjevni poslovi. Tu su, svakako, u određenoj mjeri, već u tijeku brojne aktivnosti pa Vas molimo da i o tome nešto više kažete.
Kolinda Grabar-Kitarović: Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske zajednice (acquis communautaire) jedan je od preduvjeta koje, uz ostale, Republika Hrvatska mora ispuniti na svom putu do željenog cilja, punopravnog članstva u Europskoj uniji.
Proces dobrovoljnog usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske zajednice započeo je još 1999. godine. U razdoblju od 1999. - 2000. godine, usklađivanje zakonodavstva obuhvatilo je desetak zakona, a do kraja 2003. godine, proces usklađivanja zakonodavstva obuhvatio je još stotinjak zakona.
O dosadašnjim aktivnostima na području usklađivanja zakonodavstva možda najbolju sliku daje pozitivno mišljenje Europske komisije na zahtjev Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji.
Analiziravši svih 29 poglavlja pravne stečevine Europske zajednice u sklopu poglavlja III. - Sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva, Europska komisija ocijenila je da je Republika Hrvatska uložila značajne napore u usklađivanju svog zakonodavstva s pravnom stečevinom Zajednice, posebice u područjima vezanim uz Unutarnje tržište i trgovinu. Međutim, opća je ocjena, što je i nužnost ostvarivanja uspjeha u usklađivanju zakonodavstva, da se daljnje aktivnosti na jačanju administrativne sposobnosti provedbe zakonodavstva moraju jačati.
1 The Economic Impact of Enlargement, DG for Economic and Financial Affairs, Europska komisija, lipanj 2001.