INFORMATOR:
Na početku razgovora podsjetili smo na nužnost većeg izraza i činjenice da većina hrvatskih izvoznika smatra da je izvoznu politiku uništila loša tečajna politika, pogrešna privatizacija, spora i neučinkovita državna administracija. Ni pozitivan avis ni članstvo u Europskoj uniji neće riješiti problem hrvatskog izvoza, koji već godinama stagnira. Što, prema vašem mišljenju, konkretno treba poduzeti?

Vi ste u ovom pitanju zapravo dali puno odgovora. Prvi problem hrvatskog izvoza nastao je onda kada su se raspala tradicionalna tržišta potkraj osamdesetih i početkom devedesetih, dijelom i zbog rata. Nadalje, slažem se da je privatizacija potpuno pogrešno izvedena jer nije našla blagi pristup iz socijalističkog samoupravljanja u radničku participaciju koja je onda mogla dati bolje rezultate, jer u to doba nije bilo realnog kapitala koji bi sudjelovao u privatizaciji. Strani se kapital u okolnostima rata nije htio pojavljivati u Hrvatskoj.

Treća je stvar, neadekvatna tečajna politika koja je potpuno deformirala sliku gospodarstva i njegovu strukturu već dobro načetu iz čega se nismo izvukli ni danas.

Ono što mislim da je važno jest ići istim putem kojim smo ulazili u krizu izvoza i iz nje izlaziti. Dakle, ništa preko noći, nego uporni i sustavni rad. Jedan od prvih elemenata koji smo već ostvarili je ponovni povratak i proširenje tržišta za hrvatsko gospodarstvo. Taj posao je dobro obavljen i na tome treba čestitati i prošloj vladi i ovoj vladi, i nastojati da se taj put nastavi. Prema tome sam avis nije marginalan nego jedna od važnih stvari u tom cijelom postupku.

Osnivanje zajednica u proizvodnji i uslužnim djelatnostima

Nadalje, nužna je izgradnja infrastrukture koja omogućava intenzivni rast sektora usluga koji čini više od 60% hrvatskog gospodarstva. Još jedan zadatak je aktiviranje velikih gospodarskih sustava da zajedno s Vladom ubrzaju vlastitu ekspanziju, da se očiste svega onog što nije bitno za njihovu osnovnu djelatnost, da im država pomogne te tako lakše krenu prema novim tržištima. Takve osnažene velike sustave od agrara i industrije pa do usluga, mogu tek biti podloga da se sustavnom politikom osnivanja zajednica klastera pokrene i malo gospodarstvo koje će u kooperacijskim aranžmanima koristiti velike sustave kao vlastita tržišta i time povećavati izvoz.

Kad o tome govorim mislim na zajednice koje mi u HGK-u već imamo. Jedna od njih je Zajednica za proizvođače autodijelova, Zajednica željezničke industrije, Zajednica proizvođača opreme za brodogradnju, a planiramo osnovati i niz drugih kao Zajednicu za agro industriju, za turizam, za energetski sektor, dakle takve zajednice koje u velikim osnaženim sustavima imaju šansu rasta i razvitka. Sve to zajedno mora dati rezultate. Pritom je i dalje potrebna otvorenost za strane investicije, ali ne kao do sada isključivo preuzimanje, nego putem poticanja greenfield investicija kojih nažalost u Hrvatskoj do sada ozbiljnijih nije bilo.

I na kraju, ne najmanje važno, nego možda jedno od najhitnijih preduvjeta jest vođenje tečajne politike u skladu s kvalitetom kupovne snage nacionalne valute, a ne kako je do sada bilo vođenje politike de facto fiksnog tečaja. Takva tečajna politika nanijela je velike i ozbiljne, zapravo, pogubne posljedice na strukturu hrvatskoga gospodarstva , a to nije trenutni poremećaj, nego jedan dugoročni koji treba ispravljati. Dakle, ne govorimo o devalvaciji, nego o usklađivanju tečaja u razdoblju koje je ispred nas. Jedino na taj način se može stvoriti gospodarska struktura i otvaranje perspektive da prvo servisiramo obveze koje imamo, a onda osigurati stabilan gospodarski rast u godinama koje su ispred nas.

INFORMATOR:
Prognoza da će Hrvatska u EU ući 2007. koliko je realna i dobra za Hrvatsku?

U kontekstu ovoga što sam prije rekao to je potpuno nebitno. Navedeni ciljevi iz prvog pitanja zapravo su odgovor na naše izazove, a hoće li se to dogoditi 2007., 2009. ili neke druge godine, to nije bitno. Bitno je da mi u šestom mjesecu ove godine dobijemo kandidaturu.

INFORMATOR:
Slovenija je za Hrvatsku vrlo značajan gospodarski partner, treći po redu u robnoj razmjeni, a sedmi ulagač na popisu stranih. Poznato je kako Hrvatska već niz godina ostvaruje deficit u robnoj razmjeni sa Slovenijom, poglavito zahvaljujući nepromijenjenoj strukturi domaće proizvodnje. Kako će se ulazak Slovenije i općenito SE5 u EU-u odraziti na Hrvatsku?

Mislim da se ništa dramatično neće dogoditi, Hrvatska i Slovenija će i dalje razvijati dobre odnose kao susjedi. To je nešto što je uobičajeno u svijetu. Sve zemlje svijeta imaju najbolje poslovne odnose sa susjedima, naravno uz pretpostavku mirnih odnosa. Hrvatska i Slovenija su jedine dvije europske zemlje koje nikada u povijesti nisu međusobno ratovale. Takvu marketinšku poruku ne može pokazati nijedna druga ekonomija

INFORMATOR:
Nakon pozitivnog avisa Vlada će se morati pozabaviti gospodarstvom, koji je gorući problem?

Rekao sam i ranije. Dakle, racionalnost, jedan asketski pristup , svijest da mi ne možemo uvesti 2 milijarde dolara automobila jer nemamo novaca za takvo potrošno dobro, za takav luksuz, bez obzira na to što će netko kazati da to nije luksuz. Luksuz je ako nemate.

Mi se moramo okrenuti izgradnji sustava koji će poticati hrvatsku proizvodnju, istodobno i proizvoda i usluga te svega onoga što će značiti hrvatski izvoz. Mi nemamo novaca i više se ne možemo zaduživati da bismo poticali rast i i zapošljavanje u zemljama iz koje dolaze potrošna dobra u Hrvatsku.

Modernizacija željeznice je imperativ

INFORMATOR:
Više puta ste isticali kako su projekti autocesta, restrukturiranje i modernizacija željeznice višestruko važni za razvoj Hrvatske. Kako komentirate činjenicu da je zbog pomanjkanja sredstava planirani nastavak restrukturiranja i modernizacije Hrvatskih željeznica Vlada odgodila za početak 2006?

Mene odgovorni u Vladi uvjeravaju da nema odustajanja i da će se u skladu s mogućnostima preprogramirati projekti modernizacije. Kažu da nema odustajanja od modernizacija željeznica i ja im želim vjerovati, jer to je bitan element razvoja. Također, izgradnja autocesta. Hrvatska mora iskoristiti svoj jedinstveni prometni položaj koji joj daje šansu da se nametne kao nezaobilazna točka u gospodarstvu, ne samo ovog dijela Europe nego i šire. Dakle, kad govorim o tome mislim prije svega na to da nema hrvatskih luka bez modernih željeznica, nema tranzita s jugoistoka Europe, Bliskog istoka i Srednjeg istoka prema Europi bez modernih željeznica kroz Hrvatsku. Primjerice, nedavno sam bio u Rumunjskoj čija najduža željeznička cestovna spona s Europom ide preko Hrvatske. Prema tome, cijelo to prometno povezivanje jugoistoka i dalje sa Zapadnom Europom najlogičnije ide i Hrvatskom i to jednostavno moramo iskoristiti. To nije pitanje nikakvog filozofskog pristupa treba ili ne treba, to je jednostavno nužnost.

Konkurentnost ovisi od ukupnih odnosa u našem društvu, odnosno u državi

INFORMATOR:
Gospodine Vidoševiću, recite koje se konkretne mjere provode kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva u razdoblju prije priključenja EU-u?

Kad govorimo o povećanju konkurentnosti, onda mi je prvo i osnovno pitanje jasna i nedvosmislena politička poruka da izvozna konkurentnost Hrvatske nije izraz konkurentnosti njezinog poduzeća nego konkurentnost države u cjelini, hrvatskog društva. Naime, hrvatski proizvod je konkurentan točno koliko mu je obrazovni sustav kvalitetan i konkurentan, koliko mu je zdravstvo i sustav socijalne sigurnosti kvalitetno i konkurentno, koliko mu je bilo koji segment takozvane društvene nadgradnje efikasan. Ako je on dobro usklađen s gospodarskim mogućnostima zemlje i ako je on u funkciji podizanja kvalitete Hrvatske kao gospodarske jedinice u svijetu, onda možemo imati uspjeh. Tu recimo ulazi i kulturna politika.

Nema zapravo segmenta društva koji može kazati, to se mene ne tiče. I sada se cijena cijele društvene nadgradnje, na ovaj ili onaj način, nađe u cijeni jedinice proizvoda kao što je, npr. vegeta ili bilo koji drugi proizvod koji Hrvatska izvozi. To je prva i osnovna stvar. Kad to shvatimo i kad to uspijemo nametnuti kao način razmišljanja tada se počinju stvari polako rješavati. Efikasnost je nužna i u segmentu pravosuđa, školstva, znanosti, kulture, javne uprave. Moramo krenuti u borbu za nacionalni konsenzus nad tim pitanjima jer je naše društvo opterećeno potrošačkim mentalitetom. Potrošački mentalitet još uvijek dominira, a to je možda zato što smo predugo bili gladni nekih stvari, dakle dominira potrošački, a ne mentalitet proizvodnih stvaranja. Tako ne smijemo nastaviti, jer ako se budemo ponašali kao do sada, cijenu ćemo na ovaj ili onaj način morat platiti, a to će biti bolnije.

INFORMATOR:
Izjavili ste da tijekom 2004. očekujete usklađeniju suradnju države i privatnog sektora te razvoj samoga privatnog sektora. U kojoj smo sada fazi? Koje konkretne aktivnosti poduzima HGK za unapređenje rada i poslovanja tvrtki?

Kad su u pitanju veliki, već smo u nekoliko navrata organizirali susrete između velikih gospodarskih subjekata s pojedinim vladinim resorima. Pokušavamo i međusobno organizirati velike sustave da se što prije jasno profiliraju da bi bili spremni za snažnu konkurenciju i na domaćem tržištu. Nužna je pomoć države - tu mislim na sve njezine institucije uključujući i Hrvatsku razvojnu banku. Dakle, da veliki sustavi krenu snažnije u ekspanziju na treća tržišta, važnu ulogu ima i Komora i tu smo posljednjih desetak godina postigli velike rezultate.

A kad su u pitanju mali i srednji, onda pored svega navedenog primarno treba istaknuti našu želju i potrebu za osnivanjem zajednica proizvođača.

INFORMATOR:
Gospodine Vidoševiću, kako se hrvatsko gospodarstvo, te konkretna poslovna suradnja, procjenjuje i komentira u inozemnim poslovnim krugovima?

Izvanredno. Tu treba čestitati, prije svega hrvatskoj vanjskoj politici. Mislim da su tu Vlada, predsjednik Republike, predsjednik parlamenta i njihovi suradnici odradili kolosalan posao na dobivanju avisa, koji je najsnažniji marketinški potez za hrvatsko gospodarstvo. Odradili su sjajan posao, pa i opozicija, i tu je hrvatsko društvo pokazalo visoki civilizacijski stupanj koji je upravo u poslovnim krugovima bio prepoznat.

To je možda po prvi puta u Hrvatskoj da je napravljeno nešto takvo. Upravo stoga strani investitori prepoznaju Hrvatsku kao zemlju u kojoj se može raditi dobar posao.

Obrazovanje menadžera - posebna pažnja

INFORMATOR:
Prema nekim istraživanjima menadžeri koji se kontinuirano ne obrazuju, nakon sedam godina postaju nekonkurentni. HGK radi na promociji elektroničkog poslovanja, na obrazovanju managera, na prihvaćanju međunarodnih normi, prijedlozima za redefiniranje nastavnih programa u školama i sveučilištima itd. Koje je zadnje inicijative HGK pokrenula i kakav je njihov odaziv?

Kad je u pitanje obrazovanje menadžera onda je to zapravo jedan kontinuirani rad. Mislim da je naš najveći doseg u tome što kontinuirano vršimo pritisak i na strukturu menadžera, upozoravajući na potrebe elektronskog obrazovanja, usvajanja modernih metoda upravljanja, stvaranje kontinuiranog pritiska na sve one koji su vezani za upravljanje u društvu. Naravno, to se odnosi i na gospodarstvo jer menadžeri moraju shvatiti da svaki dan mora donijeti nešto novo u njihovom znanju , ali ne samo znanju u smislu klasičnog obrazovanja, nego u načinu razmišljanja. Dakle, mora nestati strah od napuštanja staroga i mora postojati glad za novim.

Jedna od stvari koju mi želimo forsirati u vremenu koje je ispred nas, jest usvajanje znanja stranih jezika. Postoji nerazumijevanje kad se naglašava kako bi djeca u prvom osnovne trebala imati pola nastave na engleskom jeziku. To nam treba jer, primjerice, stanovnici Beneluxa govore tri jezika u prosjeku. Veliki narodi, kao Englezi i Francuzi možda sebi mogu dopustiti luksuz da ne uče jezik, ali mali narodi to ne mogu. Ne postoji trafikantica npr. u Skandinaviji koja ne govori engleski, a mi na žalost takvu razinu znanja stranih jezika nemamo pa čak ni u strukturama koje su rukovodne, ne samo u gospodarstvu, nego uopće.

Prema tome, pred nama je veliki jaz neznanja. Mali narodi moraju biti svjesni sebe, ni u jednom smislu se ne treba odricati vlastitih vrijednosti, ali moraju biti gladni novih znanja! Samo ako smo superiorni u znanju, možemo opstati u tako intenzivno globaliziranom svijetu.

INFORMATOR:
Kako ocjenjujete poslovne sposobnosti domaćih tvrtki glede povezivanja određenih poslovnih partnera s ciljem stvaranja uvjeta za povećanje ukupne robne razmjene?

Sve bolje i bolje, a to će ići i još bolje u onom trenutku kad se bude zaoštravalo pitanje međunarodnog duga Hrvatske. Tad će vjerojatno i vođenje tečajne politike biti u drugom planu, a više će se poštivati onaj koji može pridonijeti povećanju izvoza.