I. Uvod
Stupanjem na snagu Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima¹ prije nešto više od pet godina značajno su reformirana pravila o osiguranju tražbina dobrovoljnim sudskim i javnobilježničkim založnim pravom na temelju sporazuma stranaka i sudskim i javnobilježničkim osiguranjem prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava (fiducijarnim osiguranjem), kada je riječ o pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja. 

Registarskim pravilima ZU-a ustrojen je Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (u nastavku teksta: Upisnik ili USJBO). Određeno je da se navedena osiguranja, »kada se ne upisuju u neku drugu javnu knjigu«  osnivaju (stječu) konstitutivnim upisom u Upisnik.² Time je osiguran željeni publicitet činjenice osnivanja (stjecanja) osiguranja na pokretninama i imovinskim pravima³ kao temeljna pretpostavka za učinkovito djelovanje erga omnes.

Prijelaznim i završnim odredbama ZU-a usklađena su pravila ovog Zakona s drugim propisima, primarno s pravilima Ovršnog zakona.⁴ U biti, derogirana su pravila OZ-a koja nisu bila u skladu s pravilima ZU-a, u prvom redu ona kojima je bio uređen modus osnivanja (stjecanja) osiguranja »neadekvatnim sredstvima«.⁵ Nakon što je na snagu stupio ZU, pravila OZ-a o fiducijarnom osiguranju nisu mijenjana, premda je sam OZ-e u još jednom navratu noveliran Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2008.⁶  

Novi Ovršni zakon⁷ predviđa nova i autonomna pravila koja uređuju dobrovoljna sudska i javnobilježnička založna prava na temelju sporazuma stranaka i sudska i javnobilježnička osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava. Stupaju na snagu, 1. siječnja 2012.⁸ Pravila su »nova« prema temporalnom kriteriju. Meritorno, riječ je o pravilima gotovo identičnima »starim« pravilima OZ-a. Problem se pojavljuje radi toga što su među »novim« pravilima ostala rješenja iz »starih« pravila koja su derogirana stupanjem na snagu ZU-a. To je posebno izraženo u odnosu na pravila o osnivanju dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava na temelju sporazuma stranaka.

Pri takvom stanju stvari, primjena pravila lex posteriori derogat legi priori mogla bi upitnom učiniti primjenu registarskih pravila koja uređuju osnivanja (stjecanja) osiguranja. Cilj je analize potvrditi da će registarska pravila vrijediti i nadalje. 

Uvodno je navedeno da je registarskim pravilima ZU-a, kao modus osnivanja (stjecanja) dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava na temelju sporazuma stranaka te fiducijarnih prijenosa prava vlasništva radi osiguranja na pokretninama i imovinskim pravima određen konstitutivni upis osiguranja u Upisnik. 

Tako je u članku 41/1. ZU-a, kada je riječ o osnivanju (stjecanju) založnog prava (pa i dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog), predviđeno da se na temelju rješenja suda o određivanju mjere osiguranja iz čl. 264/1. OZ-a založno pravo na predmetima osiguranja na kojima se dobrovoljna založna prava upisuju u Upisnik, stječu upisom prema pravilima ZU-a,⁹ tako da sud u zapisniku iz čl. 263/1. OZ-a utvrdi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vremenu njezinog dospijeća te suglasnost stranaka da se tražbina predlagatelja osiguranja osigura osnivanjem založnog prava upisom toga prava u Upisnik (čl. 41/2. ZU-a). 

U navedenim slučajevima, sukladno čl. 41/3. ZU-a, sud u rješenju o osiguranju određuje da se založno pravo na predmetu osiguranja stječe upisom u Upisnik. 

Kao posljedica primjene navedenih pravila u st. 4. čl. 41. ZU-a određeno je da nakon stupanja na snagu pravila ZU-a, sud ne će određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl. 262. toč. 2.-11. OZ-a na stvarima i pravima koja se upisuju u Upisnik.¹⁰ 

Što znači da se ne primjenjuju mjere osiguranja iz čl. 262. toč. 2.-11. OZ-a i u slučaju sudskog i u slučaju javnobilježničkog osiguranja. Umjesto opisanim mjerama, dobrovoljno sudsko i javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima osniva se (stječe se) konstitutivnim upisom u USJBO.¹¹ 

2. Registarska pravila o osnivanju (stjecanju) sudskih i javnobilježničkih osiguranja prijenosom vlasništva na pokretninama i prijenosom prava
Kada je riječ o osnivanju (stjecanju) sudskog i javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava odnosno modusu osnivanja (stjecanja) osiguranja, u čl. 43/1. ZU-a određuje se da u slučaju kada se sporazumom iz čl. 274/1. OZ-a prenosi vlasništvo (radi osiguranja) pokretnina i prava koja se upisuju u Upisnik,¹² sporazum treba sadržavati izjavu protivnika osiguranja da je suglasan da se na temelju sporazuma neposredno obavi prijenos u USJBO. Na temelju takvog zapisnika stranke su ovlaštene tražiti prijenos vlasništva i prava u Upisnik, uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja (čl. 43/2. ZU). 

U navedenim slučajevima predlagatelj osiguranja vlasništvo pokretnine stječe upisom u Upisnik odnosno smatra se da je prijenos prava obavljen upisom u Upisnik (čl. 43/3. i 4. ZU-a).¹³ Dakle, upis je konstitutivan i predstavlja način osnivanja osiguranja. Osiguranje se, prema pravilima ZU-a, osniva (stječe) odgovarajućim upisom u USJBO. Sve, dakako, kada je riječ o fiducijarnom osiguranju na pokretninama i imovinskim pravima koje se ne upisuje u druge javne evidencije.

Već opisana pozitivnopravna regulativa predviđena registarskim pravilima i njezina interakcija na ovršna pravila (pravila osiguranja) de lege lata rezultira sljedećim zaključcima:

a) Kada je riječ o osnivanju dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog založnog prava na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima kao zalogu, od stupanja na snagu ZU-a, takva prava, pod pretpostavkom da se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu, osnivaju se (stječu se) konstitutivnim upisom u USJBO,¹⁴ na temelju odgovarajućeg pravnog temelja. 

Titulus aquirendi, tj. pravni temelj osnivanja (stjecanja) založnog prava je sporazum stranaka o osiguranju tražbine osnivanjem dobrovoljnog sudskog ili javnobilježničkog založnopravnog osiguranja načinjen u skladu s ovršnim pravilima (pravilima osiguranja) u formi sudskog zapisnika odnosno odgovarajućeg javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave koji predstavlja valjanu registarsku ispravu.

Navedeni zaključak o osnivanju (stjecanju) osiguranja upisom dodatno je osnažen odredbom čl. 17. ZU-a, koja uređuje »stjecanje založnog prava uz suglasnost protivnika osiguranja, odnosno dužnika« i u kojoj se, izrijekom, u st. 1., određuje da se sudsko i javnobilježničko založno pravo, na temelju sporazuma stranaka sklopljenom u skladu s odredbama OZ-a, stječe upisom. 

Sve navedeno u teoriji je izraženo stajalištem prema kojem je »sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na pokretnini po našem suvremenom pravnom uređenju - registarsko založno pravo. Osniva se upisom u USJBO«.¹⁵ Jednako vrijedi i u slučaju kada su predmet dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog založnog prava imovinska prava.¹⁶

b) Nema razlike po pitanju načina osnivanja (stjecanja) osiguranja niti kada je riječ o sudskom i javnobilježničkom osiguranju prijenosom vlasništva na pokretninama i prijenosom prava. Takva osiguranja koja se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu, osnivaju se konstitutivnim upisom u USJBO.¹⁷ 

Navedena, jasna pravila o konsitutivnosti upisa u USJBO kao načinu osnivanja (stjecanja) dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog založnog prava na temelju sporazuma stranaka odnosno sudskog i javnobilježničkog osiguranja prijenosom prava vlasništva na pokretninama i prijenosom prava, dovedena su u pitanje novim ovršnopravnim uređenjem. 

»Novi« čl. 267/1. OZ/10, jednako kao što je predviđao i »stari« čl. 263/1. OZ-a određuje da će (u svrhu osnivanja osiguranja) na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud odrediti ročište na kojem će u zapisniku utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te suglasnost stranaka da se radnjama osiguranja iz čl. 266. OZ/10 (ovisno o predmetu osiguranja) osigura novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava.¹⁸ 

Samo određivanje i provedbu osiguranja uređuje čl. 269. OZ/10. On, jednako kao i sadašnji čl. 264. OZ-a, propisuje da će na temelju sporazuma iz već navedenog čl. 267. OZ/10 sud rješenjem odrediti mjere osiguranja iz čl. 266. OZ/10 te poduzeti potrebne radnje radi njihove provedbe (u skladu s pravilima o ovršnim radnjama kojima se u ovrsi radi naplate novčane tražbine, stječe založno pravo na određenim predmetima ovrhe). 

Rješenje ima važnost rješenja o osiguranju (čl. 269/2. OZ/10). Izričito je propisano da predlagatelj osiguranja provedbom radnji osiguranja stječe založno pravo na određenom predmetu osiguranja (čl. 269/3. OZ/10). 

To bi značilo da se osiguranje (založno pravo) osniva (stječe) provedbom radnji (mjera) osiguranja, a ne upisom u Upisnik, pa i onda kada je: a) riječ o osiguranju na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja i b) kada se to osiguranje ne upisuje u neke druge upisnike (javne evidencije).  

Naime, radnje kojima se provodi osiguranje predviđene su u čl. 266. OZ/10. Prema ovom članku, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja stjecanjem založnoga prava na određenim predmetima osiguranja, predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja mogu suglasno tražiti od suda da odredi i provede u korist predlagatelja osiguranja: 1. uknjižbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, 2. pljenidbu nekretnina protivnika osiguranja koje nisu upisane u zemljišne knjige po pravilima po kojima se provodi ovrha radi naplate novčane tražbine na tim nekretninama, 3. pljenidbu pokretnih stvari protivnika osiguranja, 4. pljenidbu novčane tražbine protivnika osiguranja, 5. pljenidbu dijela primanja protivnika osiguranja po osnovi ugovora o radu ili službi, 6. pljenidbu dijela mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade protivnika osiguranja, 7. pljenidbu tražbine koju protivnik osiguranja ima na računu kod banke ili na štednoj knjižici, 8. pljenidbu tražbine da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nekretnina protivnika osiguranja, 9. pljenidbu drugih imovinskih odnosno materijalnih prava protivnika osiguranja, 10. pljenidbu isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira protivnika osiguranja te njihovo povjeravanje na čuvanje, 11. pljenidbu dionica za koje nije izdana isprava o dionici te udjela odnosno poslovnih udjela protivnika osiguranja u trgovačkim društvima, 12. pljenidbu vrijednosnica protivnika osiguranja koje se vode kod Depozitarnog društva.

Navedene radnje osiguranja iz čl. 266 točka 2.-11. OZ/10 nisu ništa drukčije ni drugo do onih radnji koje su i prije bile predviđene u čl. 262. točka 2 -11. OZ-a i kojim se osnivalo (stjecalo) založno pravo. 

Te su radnje osiguranja zamijenjene konstitutivnim upisom kao načinom osnivanja (stjecanja) založnog prava te izrijekom derogirane prije citiranim st. 4. čl. 41. ZU-a, kojim je određeno da se od stupanja na snagu registarskih pravila ZU-a ne će određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl. 262. točka 2.-11. OZ-a na stvarima i pravima koja se upisuju u USJBO. 

Znači li to što je zakonodavac ponovno (novim ovršnim uređenjem) odredio da se osiguranje određuje i provodi mjerama osiguranja iz čl. 266. OZ/10 (jednakim derogiranim mjerama iz čl. 262. točka 2.-11. OZ-a) te da su primjenom pravila lex posterior derogat legi priori derogirane odredbe ZU-a o konstitutivnosti upisa u USJBO? Hoće li se sudsko dobrovoljno založno pravo, na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima, ponovno osnivati pljenidbom, a ne upisom u USJBO?

Naglašavamo »sudsko«, jer uređenje nije potpuno istovjetno kada je riječ o sudskom i javnobilježničkom dobrovoljnom založnopravnom osiguranju. Naime, valja uočiti da je došlo do raslojavanja u odnosu na način osnivanja (stjecanja) tih osiguranja na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja.


1.2.  Javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava
Pogledajmo pravilo iz čl. 274. OZ/10, kojim je uređeno javnobilježničko osiguranje. 

U stavku 1. ove odredbe određeno je da je sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz čl. 267/1. OZ/10, o osiguranjima iz čl. 266. točka 3.-12. OZ/10,¹⁹ sklopljen u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave, izjednačen po svom učinku sa sudskim zapisnikom iz čl. 267/2. OZ/10. Dakle, ima učinke sudske nagodbe ako sadrži izjavu dužnika da je suglasan da se radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika na nekom predmetu osiguranja zasnuje založno pravo upisom u javne upisnike propisane posebnim zakonima. 

Da bi ta odredba bila potpuno jasna u svjetlu problematike koja je predmet rada, potrebno je u analizu uključiti »stari« čl. 269/1. OZ-a,²⁰ koji uređuje osnivanje založnoga prava na temelju javnobilježničke isprave i koji je u dijelu derogiran pravilima ZU-a.

Usporedi li se »stari« čl. 269/1. OZ-a i »novi« čl. 274/1. OZ/10, vidljivo je da »novi« čl. 274/1. OZ/10 ne sadrži dio odredbe »starog« čl. 269/1. OZ-a, i to upravo onaj dio odredbe »starog« čl. 269/1. OZ-a koji je derogiran stupanjem na snagu ZU-a i u kojem se određivalo da se založno pravo osniva radnjama iz čl. 262. točka 2. do 12. OZ-a. 

Međutim, sadrži formulaciju »o osiguranjima iz čl. 266. točka 3.-12. OZ/10« (radnjama osiguranja), no i daljnji tekst koji glasi »ako sadrži izjavu dužnika da je suglasan da se radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika na nekom predmetu osiguranja zasnuje založno pravo upisom u javne upisnike propisane posebnim zakonima«.

»Osiguranja iz čl. 266. točka 3.-12. OZ/10« nisu ništa drugo negoli radnje (mjere) osiguranja kojima se osiguranje provodi odnosno način na koji se osniva založno pravo. Stoga, ako se založno pravo osniva mjerama osiguranja iz čl. 266. točka 3.-12. OZ/10, osniva li se i »upisom u javne upisnike propisane posebnim zakonima«? 

Smatramo da je odgovor potvrdan. Štoviše, kako je dio čl. 274/1. OZ/10 koji se odnosi na osnivanje upisom u odgovarajuće upisnike zapravo »dodan« u novoj odredbi kao jedna od rijetkih intervencija zakonodavca u nova pravila osiguranja, moguće je zaključiti da je zakonodavac vodio računa o registarskim pravilima o osnivanu (stjecanju) založnog prava konstitutivnim upisom.

U prilog tomu govori i »ono čega nema u novom čl. 274. OZ/10«. Naime, analizira li se cijeli »stari« čl. 269. OZ i usporedi li se s «novim» čl. 274. OZ/10, vidljivo je da »novi« čl. 274. OZ/10 ne sadrži pravila kojima je bilo uređeno postupanje javnih bilježnika prilikom provođenja radnji iz čl. 262. točka 2.-12. OZ-a.

Naime, prema čl. 6. ZU-a, u »USJBO se upisuju prava i mjere koje se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu«, pa tako i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima, ako se ne upisuje u koju drugu javnu evidenciju. Kada se upisuje, upis je konstitutivan i predstavlja modus osnivanja (stjecanja) založnog prava. Takvo se založno pravo ne osniva (stječe) pljenidbom kako bi sugerirala primjena pravila o radnjama osiguranja iz čl. 266. točka 3.-12. OZ/10.   

Dvojbe ne otklanja, štoviše moglo bi se reći da ih i produbljuje, daljnje pravilo iz st. 2. čl. 274. OZ/10. Tom je odredbom, naime, predviđeno da će javni bilježnik, nakon što sastavi ispravu o osiguranju, kada se njom zasniva založno pravo na nekoj od propisanih novčanih tražbina, primjerak isprave dostaviti i dužnikovom dužniku. Nadalje određuje se da se takvom dostavom pljenidba tražbine smatra provedenom, a dužnikov dužnik ne smije ovršeniku ispuniti zaplijenjenu tražbinu niti ovršenik s njom može dalje raspolagati.

Najprije valja upozoriti da zakonodavac govori o »nekoj od propisanih novčanih tražbina« kao predmetu osiguranja. Kako odredba uređuje samo pitanje postupanja javnog bilježnika kada su predmet osiguranja imovinska prava (tzv. »propisane novčane tražbine«), a ne i stvari (bilo pokretne, bilo nepokretne) to predstavlja posebno pravilo koje će vrijediti samo u slučaju osnivanja (stjecanja) dobrovoljnog javnobilježničkog založnog prava na temelju sporazuma stranaka na imovinskim pravima kao predmetu osiguranja.²¹ 

Kada se na imovinskim pravima kao predmetu osiguranja osniva (stječe) dobrovoljno javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka koje se upisuje u USJBO, takvo se založno pravo osniva (stječe) konstitutivnim upisom u USJBO. Ta se imovinska prava ne zalažu pljenidbom. Odnosno založno pravo na tim imovinskim pravima ne osniva se (ne stječe se) pljenidbom, već upisom konstitutivne naravi u USJBO. Pljenidba se, kao jedna od ovršnih radnji, provodi tek u postupku prisilnog ovršnog namirenja iz imovinskog prava kao zaloga, kada se zajedno s pljenidbom provodi i prijenos.

Po logici stvari, ne može se zato niti držati da je pljenidba dovršena notifikacijom dužniku. Do pljenidbe, kako je već navedeno, niti ne dolazi u postupku osiguranja. Što se tiče same notifikacije dužnikovom dužniku, očito je zakonodavac udovoljio sugestijama teorije²² o korisnosti zahtjeva da dužnikov dužnik bude izvješten o osnivanju osiguranja. No, taj zahtjev mogao bi se pokazati složenim u nekim posebnim slučajevima kao, npr. kada je riječ o sekuritizaciji.

U našu analizu, konačno, treba uključiti i odredbu čl. 275. OZ/10, u kojem se određuje da ako dužnik, nakon sastavljanja javnobilježničkoga akta ili solemnizacije privatne isprave iz čl. 274/1. OZ/10, uskrati suradnju u provedbi radnji kojima bi se, u smislu odredbe čl. 274/2. OZ/10, trebalo zasnovati založno pravo, vjerovnik može na temelju tih isprava zatražiti od suda da provede radnje osiguranja u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 272. OZ/10. 

Usporedi li se citirani čl. 275. OZ710 s prijašnjim čl. 270. OZ-a, jasno je da je riječ o jednakim odredbama i da su izmjene učinjene u »novom« čl. 275. OZ/10 upravljene samo na numeričko usklađivanje. Pri tomu je ispušteno iz vida da sada u st. 2., čl. 275. OZ/10 nema uopće govora o radnjama osiguranja (a koje je uređivao prijašnji čl. 269/2. OZ-a) i da se sada za osnivanje dobrovoljnog javnobilježničkog založnog prava na pokretninama i imovinskim pravima predviđa upis kao modus stjecanja. 

Gramatičko tumačenje pravila iz čl. 275. OZ/10 impliciralo bi »neobičan« zaključak, da se na temelju sporazuma vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz čl. 267/1. OZ/10 sklopljenog u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave i izjednačenog po svom učinku sa sudskim zapisnikom iz čl. 267/2. OZ/10, ako sadrži izjavu dužnika da je suglasan da se radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika na nekom predmetu osiguranja zasnuje založno pravo upisom u javne upisnike propisane posebnim zakonima, u slučaju da dužnik uskrati suradnju u provedbi radnji, založno pravo putem suda osniva provedbom radnji osiguranja iz čl. 266. točka 3.-10. OZ/10.

Isti bi zaključak proizlazio i iz upućujućeg pravila iz čl. 276/1. OZ/10, u kojem se određuje da će se na javnobilježničko osiguranje na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 266.-273. OZ/10, koje uređuju sudsko osiguranje, osim odredbe 272/1. OZ/10 o rješenju o osiguranju.

2.   Nova ovršna pravila o osnivanju sudskih i javnobilježničkih osiguranja prijenosom vlasništva na pokretnim stvarima i prijenosom prava
Kada je riječ o osnivanju fiducijarnog osiguranja, nova su ovršna pravila (pravila osiguranja) kojima je uređeno sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na pokretnim stvarima i prijenosom prava, na prvi pogled, manje dvojbena negoli pravila o osnivanju dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava ovim predmetima osiguranja. No, to, ipak, nije posljedica uredne regulative instituta.

Istina, među novim pravilima nema derogiranih pravila iz »starog«čl.  274. c/2. i 3. OZ-a, prema kojima je predlagatelj osiguranja postajao vlasnikom pokretnina potpisivanjem zapisnika iz čl. 274/1. OZ-a, odnosno prema kojima se smatralo da je prijenos prava obavljen potpisivanjem zapisnika iz čl. 274/1. OZ-a. Time je situacija ipak manje složena negoli kada je riječ o radnjama osiguranja iz čl. 266. OZ/10 koje se predviđaju za stjecanje (osnivanje) dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog založnog prava na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima. Zapravo, lakše je pronaći argumente za stajalište da su i nadalje na snazi i da na osnivanje osiguranja treba primijeniti pravila iz ZU-a. Ipak, postoje i pravila koja otvaraju dvojbe.   

Najprije treba reći da nova pravila ne sadrže opće pravilo o osnivanju osiguranja na pokretninama i imovinskim pravima. Izostanak takvih pravila omogućuje primijeniti pravila ZU-a, i to je odlučan argument u prilog važenju i primjeni tih pravila.

Dvojbeno je to što se među novim pravilima nalaze pravila koja: a) predviđaju poseban režim za pojedine vrste predmeta osiguranja (nekretnine) i b) predviđaju poseban režim za pojedine podvrste određene vrste predmeta osiguranja (npr. dionice koje nisu ubilježene na računima kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, udjel, poslovni udjel). 

2.1.  Osiguranje prijenosom vlasništva na nekretnini
U odredbi čl. 281. OZ/10 (koja je potpuno jednaka prijašnjem čl. 274 b. OZ-a) uređen je poseban slučaj osiguranja prijenosom prava vlasništva na nekretnini kao predmetu osiguranja. Osim, nesumnjivo, velikog značenja nekretnina kao predmeta osiguranja, potreba da se posebnim pravilom registarske prirode uredi sadržaj i forma sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja kao titulus osiguranja i upis (uknjižba) kao modus osnivanja osiguranja (a što ovaj članak uređuje), proizlazi iz zahtjeva da se predvide radnje osiguranja kojima se ono provodi kada je riječ predmetima osiguranja upisanim u javne evidencije, kao što je to u slučaju s nekretninama i upisom (uknjižbom) osiguranja na nekretninama u zemljišne knjige. U citiranim odredbama određuje se, naime, da je protivnik osiguranja u svrhu upisa osiguranja u zemljišne knjige dužan predlagatelju osiguranja dati odgovarajuću clausulae intambulandi (st. 1. čl. 281. OZ/10 odnosno čl. 274 b. OZ-a). Sam prijenos provodi se upisom (uknjižbom) u zemljišne knjige prenesenog prava vlasništva u korist predlagatelja osiguranja, uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja (st. 2. čl. 281. OZ/10 odnosno čl. 274 b. OZ).

Zašto je važno upozoriti na te odredbe? 

Kako je već rečeno, očito je postojala potreba da se posebno urede pretpostavke za osnivanje osiguranja na nekretninama budući da se za nekretnine vode javne evidencije - zemljišne knjige u koje se osiguranja upisuju. Upis je konstitutivan. Da bi se osiguranje osnovalo konstitutivnim upisom u javni registar, treba biti udovoljeno sljedećim pretpostavkama: a) da je posebnim zakonom određeno da je upis materijalnopravna pretpostavka stjecanja, promjene ili prestanka prava te b) da je upis valjan.²³ Isprava na temelju koje će se dopustiti upis mora imati značenje, kad je riječ o nekretninama, zemljišnoknjižne isprave. Radi svega navedenog trebalo je urediti pretpostavke za osnivanje osiguranja na nekretninama. Što je s pokretninama i pravima? 

U vrijeme kada je zadnji put značajnije intervenirano u pravila fiducijarnog osiguranja, a bilo je to Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2005. g. nije na snazi bio ZU-u niti njegova pravila o konstitutivnosti upisa fiducijarnog osiguranja u USJBO. Zato su se među pravilima o fiducijarnom osiguranju nalazila spominjana «stara» pravila iz čl. 274. c/2. i 3. OZ prema kojima je predlagatelj osiguranja postajao vlasnikom pokretnina potpisivanjem zapisnika. Ova su pravila derogirana ZU-om i više ih nema među pravilima osiguranja. To se može vidjeti u čl. 282. OZ/10. Korigiran je i st. 3. čl. 282. OZ/10. iz kojeg su izostavljene pokretnine i prava.

2.2. Osiguranje prijenosom vlasništva na pokretnini i prijenosom prava
Među pravilima osiguranja postoje pravila koja uređuju pretpostavke stjecanja (osnivanja) osiguranja za nekretnine. Što se tiče pokretnina i prava odnosno pretpostavki za stjecanje (osnivanje) osiguranja na tim predmetima osiguranja nema općih pravila. 

Međutim, postoji pravilo iz čl. 295/4. OZ/10²⁴ o »odgovarajućoj primjeni odredaba ovog odjeljka«, koje određuje da se »odredbe ovoga odjeljka o osiguranju na nekretnini na odgovarajući način primjenjuju i na druge predmete osiguranja na kojima se prava stječu upisom u javne upisnike u kojima se ti predmeti vode«. Pravilo govori o »predmetima osiguranja na kojima se prava stječu upisom u javne upisnike u kojima se ti predmeti vode«. Takva je javna evidencija, kada je riječ o pokretninama, npr. Evidencija motornih vozila Ministarstva unutarnjih poslova (v. čl. 19. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila).²⁵ Zato, neosporono, kada je riječ o motornim vozilima i pretpostavkama za osnivanje osiguranja na toj podvrsti pokretnina, na odgovarajući način treba primijeniti sve ono što je određeno i za nekretnine. No, što s onim podvrstama pokretnina za koje ne postoje »javni upisnici u kojima se ti predmeti vode«. USJBO, naime, nije takva vrsta javne evidencije. On nije »javni upisnik u kojem se predmeti vode«. Kako je višekratno isticano, USJBO je registar »tereta« na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja (čl. 6. ZU-a), i to samo onih koja se ne upisuju u neku drugu javnu evidenciju, pa se čini da se pravilo iz čl. 295/4. OZ/10 (čl. 278/4. OZ-a) o »odgovarajućoj primjeni« ne bi moglo primijeniti. Logika stvari, međutim, ne dopušta zaključiti da su predviđene drukčije pretpostavke za osnivanje osiguranja odnosno način osnivanja za »predmete osiguranja (pokretnine) na kojima se prava stječu upisom u javne upisnike u kojima se ti predmeti vode« i za »pokretnine za koje se prijenos prava vlasništva radi osiguranja ne upisuje u neku drugu javnu knjigu (čl. 6. točka 3. i. 4. ZU-a)«. Posebno je pritom, pitanje konstitutivnosti upisa u USJBO. Postoji konsenzus da je upis u USJBO konstitutivan kada se osiguranje njime osniva, što je slučaj kada se ne upisuje u neki drugi javni registar. Međutim, nema zapreke da se i za pokretnine za koje se vode javne evidencije (pa je time i fiducijarno osiguranje konstitutivno osnovano upisom u taj drugi registar) ne izvrši upis u USJBO. No, takav je upis samo deklaracija činjenice već osnovanog osiguranja.

Poseban režim za pojedine podvrste određene vrste predmeta osiguranja postoji i u pravilima iz st. 1.-2. čl. 295. OZ/10. Osim lapsusa (jer je u tekstu ostalo »stari« naziv Središnja depozitarna agencija, treba: Središnje klirinško depozitarno društvo), u pravilima je »ostalo« i staro uređenje načina osnivanja (stjecanja) osiguranja na dionicama koje nisu ubilježene na računima kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, udjela odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu kao podvrsta imovinskih prava kao predmeta osiguranja. Ta su pravila derogirana stupanjem na snagu ZU-a.²⁶ Međutim, i dalje se u st. 2. (»novog« članka, kao što je bio slučaj i u »starom«) određuje da se dionice koje nisu ubilježene na računima kod Središnje depozitarne agencije, udjel ili poslovni udjel prenose sklapanjem sporazuma iz čl. 279/1. OZ/10 (čl. 274/1. OZ-a). Također, određuje da je o svakom prijenosu sud, bez odgode, dužan obavijestiti trgovačko društvo odnosno agenciju radi provedbe prijenosa u odgovarajućim knjigama odnosno računima, uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja. Izgleda da su zanemarena pravila iz čl. 43. ZU-a, posebno njegovog st. 4., prema kojem se pri osiguranju prijenosom prava smatra da je prijenos prava obavljen upisom u Upisnik te čl. 18. ZU-a, koji uređuje »učinke upisa prijenosa prava vlasništva dionica, udjela i poslovnih udjela«, određujući u st. 1. da se »smatra da je prijenos prava vlasništva dionica, udjela i poslovnih udjela obavljen radi osiguranja u vrijeme (dan, sat i minutu) kad je prijedlog za upis prijenosa podnesen Službi upisa«.

IV. Zaključak 
U članku je analizirano hoće li stupanje na snagu novih ovršnih pravila (pravila osiguranja) koja uređuju osiguranja tražbina dobrovoljnim sudskim i javnobilježničkim založnim pravom na temelju sporazuma stranaka i sudskim i javnobilježničkim osiguranjem prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava (fiducijarnim osiguranjem), kada je riječ o pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja, derogirati pravila ZU-a o načinu osnivanja (stjecanja) tih osiguranja primjenom pravila lex posteriori derogat legi priori. 

Potrebno je naglasiti da primjenu pravila ZU-a o načinu osnivanja osiguranja (kao i uopće) valja promatrati i kroz pravilo o pravnom učinku posebnih pravila prema kojem lex specialis derogat legi generali.Primjena tog pravila dovodi do zaključka da posebna pravila iz ZU-a koja uređuju modus osnivanja predmetnih osiguranja na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja kao konstitutivni upis u USJBO, imaju prednost pred ovršnim pravilima (pravilima osiguranja).

Kako je, međutim, riječ o pitanju koje može imati veliko praktično značenje, korisno je otkloniti svaku dvojbu, pa bi pro futuro bilo dobro:  

a) Kada je riječ o osnivanju dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog založnog prava na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja, novim ovršnim pravilima (pravilima osiguranja) treba ostvariti potrebnu interakciju s pravilima iz čl. 41. ZU-a, posebno iz st. 3. toga članka, u kojem se određuje da sud u rješenju o osiguranju određuje da se založno pravo na predmetu osiguranja stječe upisom u Upisnik. 

U tom smjeru valjalo bi razmisliti o sadržaju čl. 267/1. OZ/10, koji uređuje sadržaj sporazuma o osiguranju, odnosno čl. 269. OZ/10, kojim se predviđa da će sud na temelju sporazuma odrediti rješenjem mjere osiguranja iz čl. 266. OZ/10, a u kojem su uređene radnje kojima se provodi osiguranje kada je riječ o pokretninama i imovinskim pravima.

Također, koristilo bi vidjeti što s diferencijacijom koja se između sudskog i javnobilježničkog dobrovoljnog založnog prava na temelju sporazuma stranaka na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja, javlja primjenom odredbe čl. 274. OZ/10.

b) Kada je riječ o osnivanju sudskog i javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava (fiducijarnom osiguranju) na pokretninama i imovinskim pravima kao predmetima osiguranja, potrebno je nova ovršna pravila (pravila osiguranja) dovesti u korelaciju s odredbama čl. 43/3. i 4. ZU-a, prema kojima predlagatelj osiguranja vlasništvo pokretnine stječe upisom u Upisnik odnosno smatra se da je prijenos prava obavljen upisom u Upisnik.

1 Nar. nov., br. 121/05 – u nastavku teksta: ZU. Sukladno čl. 45. ZU-a, Zakon je stupio na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama. Objavljen je 6. listopada 2005. Primjena ZU-a, prema istoj odredi, započela je nakon šest mjeseci od dana stupanja na snagu. 
2 Člankom 6. ZU-a određeno je koja se prava i mjere upisuju u USJBO. 
3 V. Dika, M., Upisivanje sudskih i javnobilježničkih dobrovoljnih založnih prava i fiducijarnih osiguranja u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, u Benc, R., Dika, M., Ječćož, O., Mičetić, Z., Nekić Plevko, N., Tepešić, I., Registar sudskih i javnobilježničkih osiguranja-iskustva i problemi, Radni materijal, Narodne novine, Zagreb, 2007., dalje: Benc, et al., Registar., str. 19. Jelčić, O., Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretninama i pravima, u: BENC, et al., Registar., str. 9.  
4 Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – u nastavku teksta: OZ. 
5 Dika, M., op. cit., str. 19. 
6 Nar. nov., br. 67/08 – u nastavku teksta: ZIDOZ/08 ili Novela OZ/08. 
7 Nar. nov., br. 139/10 – u nastavku teksta: OZ/10. 
8 U čl. 340. OZ/10 određuje se da Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim, odredaba čl. od 213. do 324., koje stupaju na snagu 1. siječnja 2012. Osiguranju tražbina dobrovoljnim sudskim i javnobilježničkim založnim pravom na temelju sporazuma stranaka i sudskim i javnobilježničkim osiguranjem prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava uređeno je u OZ/10 odredbama čl. 265.-296. OZ/10. Prema sadašnjem uređenju, ova materija uređena je čl. 261.-279. OZ-a. 
  
9 Ovdje valja uočiti da zakonodavac govori o »stvarima i pravima koja se upisuju u Upisnik.« Ima li se na umu čl. 6. ZU-a koji govori o »pravim i mjerama koje se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu«, ne može se ne primijetiti da je zakonodavac nedovoljno dosljedan u određivanju predmeta upisa u USJBO. Pa, premda bi iz čl. 41. ZU-a moglo proizići da se u Upisnik upisuju pokretnine i prava, što bi uputilo na to da je riječ o svojevrsnom javnom registru koji sliči zemljišnim knjigama, to nije točno. Predmet upisa u registar samo su one pokretnine i prava (pa i njihova vlasničkopravna struktura) u odnosu na koje su ustanovljena određena »prava i mjere koje se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu.« 
10 Jednako vrijedi i kada je riječ o javnobilježničkom osiguranju. Naime, prema čl. 269/2. OZ-a: »radnje iz čl. 262. toč. 2 -12. OZ-a kojima se na predmetima protivnika osiguranja stječe založno pravo javni bilježnik poduzima na način predviđen za poduzimanje tih radnji od strane suda, s time da javni bilježnik sve radnje za čije je poduzimanje potrebna suradnja stranaka smije poduzeti samo uz suglasnost stranaka«. 
11 Radi navedenog, čl. 42. ZU-a određeno je da od dana početka primjene ZU-a prestaju važiti odredbe čl. 266. OZ-a, u dijelu koji se odnosi na založna prava na pokretninama i pravima koja se upisuju u Upisnik. Čl. 266. OZ-a propisuje objavu oglasa u provedbi osiguranja radi stjecanja založnog prava. 
12 I ovdje zakonodavac, kao i u čl. 41. ZU-a, govori o »pokretninama i pravima koja se upisuju u Upisnik«, iako se, zapravo, kao i u navedenom članku radi o »pravim i mjerama na pokretninama i pravima koja se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu.« 
13 U st. 5. predmetne odredbe određeno je da se od dana početka primjene pravila ZU-a o osiguranju prijenosom vlasništva na pokretninama te o osiguranju prijenosom prava koja će se upisivati u Upisnik, ne će više objavljivati oglas u Narodnim novinama. 
14 Dika, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Opće građansko ovršno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 754-756. 
15 Gavella, N., Josipović, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipković, Z., Stvarno pravo, Svezak II., Zagreb, 2007., dalje: Gavella, et al., Stvarno II., str. 269. 
16 Gavella, et al., Stvarno II., str. 459, posebno bilješka 274. 
17 Dika, M., op. cit., str. 798-799. 
18 Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz st. 1. ima snagu sudske nagodbe (čl. 267/2. OZ/10).