Zakon o deviznom poslovanju (u nastavku teksta: Zakon) člankom 34. daje ovlast Hrvatskoj narodnoj banci da odlukom uredi način na koji rezidenti podižu i polažu stranu gotovinu na račun otvoren u banci, rok u kojem su dužni naplaćenu stranu gotovinu i čekove koji glase na stranu valutu položiti na račun otvoren u banci, te uvjete pod kojima mogu držati stranu gotovinu i čekove u blagajni. Na temelju tog članka Zakona donesena je Odluka o načinu na koji rezidenti podižu i polažu stranu gotovinu i čekove na račun otvoren u banci3 (u nastavku teksta: Odluka). Kako odredbe propisa Europske unije koje dotiču ovu materiju ne postavljaju nikakva ograničenja glede iznosa koji se slobodno naplaćuje u stranoj gotovini, pod uvjetom da se u najkraćem roku primljeni novac položi na račun u banci te da se strogo poštuju odredbe koje reguliraju sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, tako ni u našoj Odluci nema nikakvih vrijednosnih ograničenja. Ograničenja u naplati stranom gotovinom i gotovinom u kunama proizlaze iz članka 39. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma4 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. O svemu tome više u nastavku.