Zakon o porezu na dodanu vrijednost bilo je potrebno uskladiti s Direktivom 2006/112/EZ-a, zbog čega je bilo nužno provesti usklađivanje i u dijelu oporezivanja financijskih usluga. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost,1 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine, propisan je novi članak 11.a te su stavkom 1. točkama od b) do g) propisane odredbe o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednost za određene financijske usluge. Odredbe o oporezivanju financijskih usluga gotovo su potpuno usklađene s odredbama članka 135. navedene Direktive. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost2 koji je bio na snazi do 31. prosinca 2009. godine, financijske usluge nisu se posebno razmatrale s obzirom na to da je prema odredbama toga Zakona, u članku 11., bilo propisano oslobođenje za usluge koje obavljaju banke, štedionice i štedno-kreditne organizacije, što znači da su plaćanja poreza na dodanu vrijednost bile oslobođene isporuke svih usluga i dobara koje su obavile banke i štedno-kreditne organizacije, neovisno o tome je li se radilo o financijskim transakcijama ili, primjerice, o isporuci nekretnina, najmu poslovnog prostora, najmu sefova i slično. Kako se financijske usluge oporezuju porezom na dodanu vrijednost, autorice pišu opširnije u nastavku.