1. Uvodne napomene
Ishodište mogućnosti podnošenja građanske inicijative u EU je članak 11. Ugovora EU i članak 24. Ugovora o funkcioniranju EU u svrhu osiguranja šireg demokratskog sudjelovanja građana u europskim poslovima te predstavlja prvi instrument participativne demokracije na razini EU.¹Europski parlament i Vijeće EU utvrdili su 16. veljače 2011. Pravila o građanskoj inicijativi.² Europska komisija odredila je Pravila postupka za provedbu Europske građanske inicijative (u nastavku teksta: EGI) u ožujku 2011., te je od travnja 2012. više od 5 milijuna europskih građana potpisalo više od 20 različitih građanskih inicijativa.³

Organizatori EGI moraju biti građani EU i ispunjavati uvjet starosne dobi za glasanje na izborima za Europski parlament, te moraju osnovati vijeće građana od najmanje 7 osoba koji su rezidenti najmanje 7 država članica EU, te odrediti osobu koja će predstavljati vijeće i njezinog zamjenika. Prije početka prikupljanja potpisa od građana za predloženu EGI, organizatori moraju registrirati EGI u registar pri Komisiji i dostaviti informacije o predmetu, sadržaju i ciljevima predložene EGI⁴, koja u roku 2 mjeseca mora utvrditi jesu li ispunjeni prethodni uvjeti za registraciju EGI, i to: a) je li vijeće građana formirano od osoba sukladno propisanim zahtjevima; b) je li predmet prijedloga EGI u nadležnosti Komisije; c) je li prijedlog EGI uvredljiv, neozbiljan ili uznemirujući, te d) da prijedlog EGI nije protivan vrijednostima EU. 

Prikupljanje potpisa može biti organizirano u pisanom (papirnatom) ili elektroničkim obliku, s tim da se građanima jamči povjerljivost podataka. Uvjet za uspješnost EGI je prikupljanje 1.000.000 potpisa građana EU, a potpisnici građanske inicijative moraju potjecati iz četvrtine država članica (tj. najmanje iz 7 država članica EU), uz dodatni uvjet prema kojem iz svake države članice mora biti prikupljen minimalni broj potpisa građana te države koji se utvrđuje prema broju predstavnika države članice u Europskom parlamentu u trenutku registracije EGI, pomnožen sa 750.⁵ Ispunjavanje ovog uvjeta potvrđuju javne vlasti država članica u propisanom postupku, prije negoli se EGI podnese Komisiji na razmatranje. Komisija po primitku pravovaljano provedenog postupka prikupljanja potpisa za EGI, dužna je bez odgode upisati u registar, te u roku tri mjeseca priopćiti pravne i političke zaključke o EGI.

2. Postupak
EGI o ljudskom pravu na vodu podnesen je 10. svibnja 2012. kao treća registrirana EGI (broj ECI (2012)000003), pod nazivom »Voda i sanitarije su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!« (Water and sanitation are a human right! Water is a public good, not a commodity!).

Za provedbu EGI formirano je vijeće građana rezidenata sljedećih država članica EU: Francuske, Belgije, Njemačke, Švedske, Bugarske, Italije i Velike Britanije. EGI je registrirana na engleskom jeziku, ali su organizatori omogućili prijevod naslova, sadržaja i ciljeva inicijative na službene jezike EU.

Razdoblje od 12 mjeseci, propisano za prikupljanje potpisa, isteklo je 10. svibnja 2013., ali je Komisija prihvatila potpise koji podržavaju inicijativu do 1. studenog 2013. zbog teškoća koje su izrazili organizatori građanske inicijative u odnosu na prikupljanje potpisa elektroničkim putem u početnoj fazi EGI.⁶ Nakon verifikacije prikupljenih potpisa, potvrđenih od strane nadležnih tijela država članica, organizatori građanske inicijative podnijeli su 30. prosinca 2013. njihovu inicijativu Europskoj komisiji, zajedno s izvješćima 25 država članica, sukladno članku 9. Pravila o građanskoj inicijativi EU. Do isteka roka EGI je podržalo 1.884.790 građana, ali je Komisija je utvrdila da je prikupljeno 1.659.543 pravovaljanih potpisa koji podržavaju građansku inicijativu iz 13 država članica (Austrija, Belgija, Finska, Njemačka, Grčka, Mađarska,Italija, Litvanija, Luksemburg, Nizozemska, Slovačka i Velika Britanija. Po isteku roka, organizatori su Komisiji dostavili valjane potpise iz još dvije države članice (Francuske i Danske). Najveći broj građana koji podržavaju EGI je iz Njemačke (1.236.455 potpisa), što predstavlja čak 18,5 puta više od minimalnog broja zahtijevanog za tu državu članicu (74.000).⁷

3. Organizatori
Organizator EGI za ljudsko pravo na vodu u početku je bio Europski savez sindikata javnih službi (EPSU), ali su se poslije organizaciji pridružile Europska konfederacija sindikata (European Trade Union Confederation (ETUC) iInternacionala javnih službi (Public Services International -
ISP), te druge nevladine organizacije: a) Aqua Publica Europea (APE)udružuje javne isporučitelje vodnih usluga na europskoj razini u svrhu promicanja i jamstva javnog upravljanja vodom i predstavlja javne isporučitelje pred institucijama EU i promiče djelotvornije upravljanje vodnim resursima; b) European Anti Poverty Network (EAPN) -
nezavisna mreža nevladinih organizacija i neformalnih grupa, uspostavljena 1990., koje se bore protiv siromaštva i socijalnog isključenja građana u državama članicama EU; c) European Environmental Bureau (EEB), koja predstavlja građane europe u zaštiti okoliša, podržava i promiče okolišnu pravdu, održivi razvoj i participativnu demokraciju, te objedinjava oko 140 udruga zaštite okoliša u EU); d) European Public Health Alliance (EPHA) - udruga na razini EU koja promiče javno zdravlje, koju čine nevladine organizacije iz područja javnog zdravstva, udruge pacijenata i zdravstvenog osoblja, kao i grupe za podršku oboljelima koja surađuje u svrhu unapređenja javnog zdravlja i zdravlja građana EU; e) Social platform -
organizacija koja na europskoj razini objedinjuje više od 40 nevladinih organizacija, saveza i mreža, uključenih u stvaranje inkluzivnog i solidarnog društva, promicanjem načela jednakosti, solidarnosti, nediskriminacije i promicanjem ljudskih prava; f) Womeni n Europe for a Common Future (WECF) - međunarodna udruga koja objedinjava više od 100 udruga žena, udruga zaštite okoliša i socijalno-zdravstvenih udruga koje provode projekte u 40 zemalja i podržavaju (na svjetskoj) razini zdrav okoliš za sve, kroz djelovanje u lokalnim zajednicama i utjecajem na međunarodne politike; te g) Federation of Young European Greens (FYEG), koja je osnovana 1988. u Belgiji u svrhu objedinjavanja djelovanja svih nevladinih udruga koje se bave zaštitom okoliša u Europi u svrhu ostvarenja okolišne i socijalne pravde.

EGI za ljudsko pravo na vodu ispunila je sve potrebne formalne zahtjeve za valjanost inicijative te je, već 11. veljače 2013., ostvareno 1.000.000 potpisa potrebnih za provedbu EGI, s tim da se potpisivanje peticije nastavilo zbog potrebe za ispunjenjem posebnih uvjeta zastupljenosti građana koji potpisuju peticiju u pojedinim državama EU, a koji je moguće provjeriti kod javnih vlasti tih država tek nakon zaključenja EGI. Iako je minimalni uvjet za osnivanje vijeća za provođenje građanske inicijative 7 članova, u ovoj građanskoj inicijativi osnovano je vijeće građana, kao službeni predstavnik EGI, a sastojalo se od 34 predstavnika iz 27 zemalja u kojima se provodila kampanja za prikupljanje potpisa, u kojima su osnovane nacionalne skupine za provedbu kampanje.⁹

4. Zahtjevi
Predmet građanske inicijative je poziv Europskoj komisiji na predlaganje implementacije u europsko zakonodavstvo ljudskog prava na vodu i sanitarije koje je »prepoznato od strane UN-a« i promicanje tog prava kao temeljne javne usluge za sve, te da zakonodavstvo EU mora zahtijevati od vlada država članica za sve građane osiguranje i dovoljnu opskrbu čistom vodom i sanitarijama. 

U aneksu¹⁰ inicijative organizatori su pobliže objasnili informacije o inicijativi. Istaknuli su da primjena ljudskog prava na vodu i kanalizaciju obuhvaća obveznu uporabu izraza »ljudsko pravo na vodu i kanalizaciju« u svim prepiskama u svezi s vodom i/ili kanalizacijom i jamstvo vode (sigurnu, čistu i pristupačnu) te kanalizaciju svim stanovnicima država članica EU. Osim toga, zahtijeva se sprječavanje pretvaranja vodnih usluga u komercijalne usluge (komodifikacija vode), izuzimanjem vode iz internih tržišnih pravila: a) onemogućavanjem liberalizacije vodne opskrbe i kanalizacije; b) izuzećem usluga opskrbe vodom za piće i kanalizacije iz trgovačkih ugovora poput CETA-e; c) promicanjem javno-javnog partnerstva; d) prihvaćanjem načela da »voda nije roba« WFD u svim politikama EU u svezi s vodama; e) određenjem prednosti zaštite vodnog okoliša pred komercijalnim pravilima; f) poticanjem programa potpora korisnicima koji ne mogu platiti svoj račun, da bi se spriječilo njihovo isključenje iz vodnog sustava; g) osiguranjem transparentnih i javnih ugovora s privatnim tvrtkama koje upravljaju vodnim uslugama jer u ovoj javnoj usluzi nema mjesta komercijalnoj povjerljivosti; h) promicanjem sudjelovanja građana u skladu s odredbama Okvirne direktive o vodama.

Od Europske se komisije zahtijeva podržavanje pristupa vodi i kanalizaciji širom svijeta i uključenje u razvojnu politiku EU postignuća univerzalnog pristupa vodi te odobravanje većeg udjela namjenske službene razvojne pomoći (ODA) za unapređenje vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava, kao i promicanje javno-javnih partnerstava (partnerstva isporučitelja vodnih usluga) utemeljenih na neprofitnim načelima i solidarnosti između vodoopskrbnih operatora i radnika u različitim državama, te pružanje podrške isporučiteljima vodnih usluga u državama EU i drugim zemljama kojima nedostaje vlastiti kapital za ulaganje u proširenje vodoopskrbne mreže i kanalizacije za potrebe siromašnih slojeva građana. Zahtijeva se podrška i promicanje isporučitelja vodnih usluga.

Konačno, zahtjevi EGI za vodu usmjereni su na zakonodavstvo EU: od Europske se komisije zahtijeva: a) uvrštenje u zakonodavne akte odredbe o nadzoru nad vodom i vodnim resursima od strane javnih vlasti i b) osmišljavanje kodeksa upravljanja za isporučitelje vodnih usluga u 27 država članica EU. 

U tijeku trajanja roka za prikupljanje potpisa, Specijalni izvjestitelj o ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i sanitarije, Ureda Visokog komesara za ljudska prava UN, Catarina de Albuquerque, uputila je 10. listopada 2010. pismo Mrs. Anne Marie Perret, predstavnici Komiteta Europske građanske inicijative za ljudsko pravo na vodu, u kojem je podržala EGI.¹¹

5. Razlozi i povod
Europska građanska inicijativa o ljudskom pravu na vodu pokrenuta je u povodu prijedloga Europske komisije za donošenje Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dodjeli ugovora o koncesiji¹², kojom je Komisija predlagala uspostavu jedinstvenog pravnog okvira za postupak dodjele koncesija za javne usluge u EU, te koje pravno područje nije regulirano, osim zahtjevima transparentnosti i jednakog postupanja, prema Ugovoru o funkcioniranju EU, što predstavlja moguću ozbiljnu distorziju unutarnjeg tržišta izravnim ugovaranjem koncesija o javnim uslugama, bez prethodnog postupka natječaja, koje, povezano s nacionalnim pogodovanjem, prijevarama i korupcijom, generira značajnu nedjelotvornost.

Europska je komisija isticala da europska politika ostaje neutralna u odnosu na pitanje vlasništva vode i vodnih usluga¹³, ali je htjela izvršiti reviziju zakonodavnih i administrativnih rješenja u sektoru javnih usluga, pa tako i u sektoru voda, uključujući analizu aspekta natjecanja, u svrhu potpunog poštovanja ugovornih jamstava za usluge od općeg ekonomskog interesa i odredaba o zaštiti okoliša, te uzeti u obzir sve opcije, uključujući moguće zakonodavne mjere.

Europska komisija naglašavala je da se od predložene Direktive o dodjeli ugovora o koncesiji očekuje osiguranje transparentnosti, poštenja i pravne sigurnosti kod dodjele koncesija. To će se postići: a) jasnom definicijom ugovora o koncesiji u odnosu na operativni rizik kojeg preuzima koncesionar; b) pobližom definicijom povjeravanja obavljanja javnih usluga javnom isporučitelju na kojeg se ne odnose odredbe o koncesijama; c) mogućnost izmjene ugovora o koncesiji tijekom njegova trajanja; te d) bolji pristup tržištu koncesija koji se ostvaruje objavom natječaja vrijednosti veće od 5.000.000 eura u službenim novinama EU, utvrđivanjem jedinstvenog roka za dostavu ponuda od 52 dana, općih kriterija za odabir i isključenje natjecatelja, uvjeta natječaja, proceduralnih jamstva i sustavom pravnih lijekova. Iako je Europska komisija upozoravala da prijedlog Direktive o dodjeli ugovora o koncesiji ostaje neutralan prema načinu odabira obavljanja javnih usluga od strane javnih vlasti - one mogu izabrati obavljanje tih usluga bilo putem javnog, bilo putem privatnog isporučitelja, ali kad se odluče za njihovo obavljanje putem koncesije - isporukom od strane privatnih isporučitelja - moraju postupak javnog natječaja provesti prema pravilima propisanim navedenom Direktivom, čime bi se osiguralo jednako postupanje država članica kod dodjele koncesija javnih usluga na jedinstvenom tržištu, te je isticala da se ta Direktiva ne primjenjuje na javne isporučitelje vodnih usluga.

Ipak je prijedlog Direktive o dodjeli ugovora o koncesiji u javnosti percipiran kao način pritiska Komisije prema vladama država članica za privatizaciju javnih službi, između ostalog i javnih vodnih usluga. Stoga je Europska građanska inicijativa o ljudskom pravu na vodu eksplicitno istaknula zahtjev da opskrba vodom i upravljanje vodnim resursima ne smiju biti predmet pravila unutarnjeg tržišta, a vodne usluge moraju biti isključene od liberalizacije.¹⁴

Komisija je u priopćenju istaklnua doprinos EU boljoj i dostupnijoj vodi, ukazala na način opskrbe vodnim uslugama na unutarnjem tržištu.

6. Priopćenje Europske komisije
Europska komisija je 19. ožujka 2014. objavila priopćenje o EGI o ljudskom pravu na vodu i sanitarije.¹⁵

6.1. Ljudsko pravo na vodu i sanitarije
U odnosu na prvi i treći zahtjev EGI, tj. obvezivanje institucija EU i država članica na osiguranje uživanja prava na vodu i sanitarije svim građanima, te obvezu EU podržavanja i osnaživanja napora za dostizanje univerzalnog pristupa vodi i sanitarijama, Komisija je istaknula da je dostupnost sigurne vode za piće i sanitarija neodvojivo povezana s pravom na život i ljudsko dostojanstvo i potrebe za odgovarajućim standardom života, te da prava i načela u odnosu na dostupnost sigurne vode za piće i sanitarije kao ljudskog prava proizlaze iz interpretacije odredaba Povelje o temeljnim pravima EU - prava na dostojanstvo (čl. 1.), prava na život (čl. 2.), te iako se Povelja primjenjuje u državama članicama samo onda kad se radi o implementaciji EU prava, odredbe samog EU prava moraju biti kompatibilne s odredbama Povelje, pa stoga, sve institucije i tijela EU moraju poštivati prava koja proizlaze iz Povelje i osigurati da je bilo koje mjera koja se poduzima na temelju Ugovora, kompatibilna s navedenim pravima.¹⁶

Na europskoj razini Parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila je da »pravo na vodu mora biti prepoznato kao temeljno ljudsko pravo jer je esencijalno za život na zemlji i voda kao resurs mora biti jednako korištena od strane čovječanstva«.¹⁷EU je potvrdila da su »sve države nositelji obveza u svezi s ostvarenjem ljudskih prava u odnosu na sigurnu vodu za piće, koja mora biti dostupna, fizički i financijski pristupačna i prihvatljiva«.¹⁸

Komisija je odana cilju osiguranja dimenzije ljudskog prava za pristup sigurnoj vodi za piće i sanitarijama i taj se cilj nalazi u srcu (inthehart) njezinih razvojnih politika, te je istaknula da obuhvaća financijsku podršku projektima sa državama-partnerima i humanitarnu pomoć. Podrška sektoru opskrbe vodom, sanitarijama i higijenom (Water Supply, Sanitation and Hygiene - WASH) bit će bolje utvrđena u državama-partnerima koje su identificirale sektor opskrbe vodom i sanitarijama kao prioritetan u svojim nacionalnim programima. Komisija će koordinirati s državama-partnerima,državama članicama i drugim partnerima u razvoju da bi osigurala odgovarajuću pokrivenost WASH sektora u svim državama-partnerima. Komisija će, zbog spoznaje o povećavanju sukoba prouzročenih zbog vodnog stresa u svezi s resursima vode u prirodi, kao i zbog sve većih humanitarnih potreba urbanih središta, nastaviti podupirati humanitarne akcije u tom sektoru.

6.2. Isključenje liberalizacije vodnih usluga i pravila unutarnjeg tržišta
U odnosu na drugi zahtjev EGI, tj. kako opskrba vodom i upravljanje vodnim resursima ne smiju biti predmet pravila unutarnjeg tržišta, i vodne usluge moraju biti isključene od liberalizacije, Komisija je u priopćenju istaknula da su javne vodne usluge u EU definirane kao druge usluge od općeg gospodarskog interesa, koje još uvijek nisu podređene sektorskoj regulaciji, za koje se primjenjuju opća pravila o unutarnjem tržištu, tržišnom natjecanju i državnim potporama.¹⁹ Opskrba vodom za piće i usluge zbrinjavanja otpadnih voda izrijekom su isključene od primjene slobode prometa usluga, kao što je to utvrđeno Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu²⁰, kao dodatne derogacije od slobode pružanja usluga koje određuje kao usluge od općeg gospodarskog interesa, a pružaju se u drugoj državi članici, interalia, usluge distribucije i opskrbom vodom i usluge vezane uz zbrinjavanje otpadnih voda.

Komisija ističe da je Odluka o najboljem načinu upravljanja vodnim uslugama čvrsto u rukama javnih vlasti država članica. Opskrba vodom za piće u načelu je odgovornost lokalnih vlasti, koje su najbliže građanima i njihovim interesima. Javne vlasti u cijelosti su slobodne povjeriti izvršavanje navedenih usluga, prema njihovu vlastitu mišljenju, javnim isporučiteljima (in-house entitis). One mogu odlučiti povjeriti vodne usluge vanjskom subjektu (outsourceing) u cijelosti ili djelomično ili isporučitelju u privatnom ili mješovitom vlasništvu, i u cijelosti su ovlaštene utvrditi jasne obveze za privatne isporučitelje da bi osigurale da će se usluge koje oni isporučuju na određenom geografskom području biti sukladne propisanim standardima. U tom dijelu obvezane su osnovnim načelima Ugovora kao što je načelo transparentnosti i jednakog postupanja, ali pravila Ugovora ostaju neutralna u odnosu na nacionalne odluke o vlasničkom režimu isporučitelja vodnih usluga.²¹

Pravila o unutarnjem tržištu EU u potpunosti poštuju nadležnost javnih vlasti u osiguravanju traženih standarda javnih vodnih usluga, odlučuju o primjeni tarifa i utvrđuju relevantne obveze, primjerice za zaštitu ugroženih korisnika usluga. Svrha ovih pravila je osiguravanje transparentnosti, nediskriminacije i omogućavanje građanima stjecanje najveće vrijednosti za novac koji plaćaju putem naknada i pristojbi. Primjerice, pravila o javnoj nabavi EU osiguravaju da je, u slučaju kad se javne vlasti odluče za vanjskog isporučitelja za opskrbu vodnim uslugama, proces odabira transparentan i osigurava najveću dobrobit za korisnike. Ako, primjerice, javne vlasti odluče osigurati ove usluge putem javno-javne kooperacije, zakonodavstvo EU u području javne nabave osigurava fleksibilan okvir za kooperaciju pravila o javnoj nabavi koja se ne primjenjuju kad lokalne javne vlasti odluče obavljati navedene usluge same putem zajedničkih poslovnih ugovornih pothvata (joint- venture) ili povezanih društava.²²

Komisija²³ je istaknula da je specifičnost javnih usluga opskrbe vodom za piće i zbrinjavanja otpadnih voda i njihova važnost za zadovoljavanje osnovnih potreba stanovništva dosljedno prepoznata u EU zakonodavstvu. Koncesije u vodnom sektoru često su predmet specifičnih i složenih ugovora koji zahtijevaju osobito razmatranje zbog »važnosti vode kao javnog dobra od temeljne vrijednosti za sve građane Unije«.²⁴ Koncesije za opskrbu vodom za piće i odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda isključene su, stoga, iz ciljeva novih EU pravila o dodjeli koncesija, te se javne koncesije vodnih usluga neće povjeravati prema uvjetima i postupku iz navedene Direktive o dodjeli ugovora o koncesiji, već će svaka država članica, ako se odluči na povjeravanje obavljanja vodnih usluga putem privatnog isporučitelja, moći provesti taj postupak sukladno nacionalnom zakonodavstvu.

7. Zaključci Europske komisije
Europska je komisija u svom priopćenju istaknula da prava i načela u odnosu na dostupnost sigurne vode za piće i sanitarije proizlaze interpretacijom odredaba Povelje o temeljnim pravima EU - prava na dostojanstvo (čl. 1.), prava na život (čl. 2.), te iako se Povelja primjenjuje u državama članicama samo onda kad se radi o implementaciji EU prava, odredbe samog EU prava moraju biti kompatibilne s odredbama Povelje. Stoga sve institucije i tijela EU moraju poštovati prava koja proizlaze iz Povelje i osigurati da je bilo koja mjera koja se poduzima na temelju Ugovora, kompatibilna s navedenim pravima.²⁵

Komisija je u priopćenju istaknula doprinos EU boljoj i dostupnijoj vodi, ukazala na način opskrbe vodnim uslugama na unutarnjem tržištu, dugoročnu politiku doprinosa EU globalnoj politici osiguravanja univerzalne dostupnosti vodnih usluga, te kao predstojeće aktivnosti istaknula je osiguranje bolje kvalitete i dostupnosti vode, osiguravanje neutralnosti u odnosu na isporuku vodnih usluga, povećavanje transparentnosti, cjeloviti pristup podršci razvoju, te promicanje javno-javnog partnerstva.

Komisija je ocijenila pozitivnim mobilizaciju europskih građana u podršci dostupnosti sigurne vode za piće i sanitarija kako u Europi tako i na svjetskoj razini. Komisija će nastaviti osiguravati neutralnost EU u odnosu na nacionalne, regionalne i lokalne izbore za opskrbu vodnih usluga, uvažavajući ključna načela Ugovora kao što su načelo transparentnosti jednakog postupanja i poštovati zabrinutost javnosti u odnosu na specifičnost vodnih usluga, kao što je to učinila u kontekstu zakonodavnog procesa u svezi s pravilima EU o koncesijama.

U odgovoru na poziv građana za poduzimanje akcija, Komisija će poduzeti konkretne korake:
 a) ojačati implementaciju legislative o kvaliteti vode, temeljenu na obvezama Environmental Action Programe (7) i programa Water Blueprint; b) potaknuti široku javnu raspravu i savjetovanja o Direktivi o vodi za piće, posebice u svrhu osiguranja dostupnosti kvalitete vode za piće u EU;
 c) poboljšati transparentnost podataka o procesima upravljanja pročišćavanja urbanih otpadnih voda i opskrbe vodom za piće te istražiti ideju o uspoređivanju pokazatelja kvalitete vode (benchmarking); d) poticati strukturirane dijaloge između sudionika o transparentnosti u vodnom sektoru; e) surađivati na postojećim inicijativama za osiguranje većeg broja pokazatelja za vodne usluge; f) poticati inovativne pristupe za pomoć u razvoju (tj. potporu partnerstvu između isporučitelja vodnih usluga i javno-javnog partnerstva), promicati razmjenu najbolje prakse između država članica instrumentima solidarnosti i utvrditi nove mogućnosti kooperacije; g) zastupati univerzalni pristup sigurnoj vodi za piće i sanitarijama kao prioritet za definiciju budućih ciljeva održivog razvoja.

1 Consolidated version of the Treaty on European Union 30. 3. 2010 - Official Journal of the European Union C 83/13. 
2 Regulation (EU) No 211/2011 of the European Parliament and of the Council of the EU of 16 February 2011 on thecitizens’ initiative 11. 3. 2011 EN (Official Journal of the European Union L 65/1 11. 3. 2011). 
3 Regulations Commission implementing regulation (EU) No 1179/2011 of 17 November 2011 laying down technical specifications for online collection systems pursuant to Regulation (EU) No 211/2011 of the European Parliament and of the Council on the citizens’ initiative (Official Journal of the European Union 301/3, 18. 11. 2011). 
4 http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/welcome. 
5 T 1. st. 1. - čl. 2. čl. 4. Regulation on the citizens’ initiative. 
6 Press release of 18 July 2012: http://ec.europa.eu/commission_2010-2014/sefcovic/headlines/press-releases/2012/07/2012_07_18_eci_en.htm. Novi rok postavljen kao odgovor na pitanja s kojima su se suočili organizatori prvih EGI, tijekom početne faze EGI. Tijekom početne faze ovog najvećeg ikad provedenog eksperimenta transnacionalne participativne demokracije, da bi Komisija bila apsolutno sigurna da su organizatori prvih EGI koristili rok od godine dana za skupljanje potpisa, a u svezi s nepremostivim preprekama s kojima su se suočili neki od organizatora da bi pronašli pogodne elektroničke usluge na tržištu za prikupljanje potpisa elektroničkim putem, Komisija je odlučila ponuditi svoju informatičku podršku za EGI (servere), te s tim u svezi produljiti rokove za prikupljanje potpisa za podnesene EGI, bez obzira na njihovo korištenje ili nekorištenje informatičke potpore Komisije. 
7 Države koje nisu prešle očekivani propisani minimum potpisa su: Cipar (3.561/4.500), Portugal (15.677/16.500), Švedska (9.930/15.000), Češka (7.960/16.500), Danska (3.531/9.750), Irska (3.807/9.000), Francuska (21.891/55500), Malta (1.704/4.500), Estonija (1.245/4.500), Ujedinjeno Kraljevstvo (8.553/54.750), Rumunjska (3.149/24.750), Bugarska (1.611/13.500), Latvija (441/6.750) i Poljska (1.811/38.250), kao i Republika Hrvatska iz koje je stiglo svega 875 potpisa, što je manji broj potpisa od minimuma od 9.000, koji za Republiku Hrvatsku propisuje EU. 
8 Communication from the Commission on the European Citizens’ Initiative »Water and sanitation are a human right! Water is a public good, not a commodity!« Brussels, 19. 3. 2014 COM(2014) 177 final (provisional final version) - u nastavku teksta: Communication from the Commission. 
9 Organizatori su provodili kampanju i u zemljama poput Turske, Republike Hrvatske, Rusije i Norveške, da bi ukazali kako problem prava na vodu kao ljudskog prava nije samo problem u EU, već je to globalni problem. 
10 http://www.right2water.eu/node/37/view 
11 Istaknula je u pismu da su u zahtjevu za univerzalnu opskrbu javnim uslugama, ljudska prava neutralna u odnosu na vrstu isporuke na koju se odluči pojedina država - negdje to može biti izravna opskrba od strane javnih vlasti, a negdje se javne usluge isporučuju po privatnom isporučitelju nakon provedenog postupka delegacije, a negdje je opskrba uslugom neformalna, no ipak povjeravanje obavljanja javnih usluga privatnom isporučitelju ni u kojem slučaju ne isključuje obveze država koje proizlaze iz ljudskih prava na poduzimanje mjera za postupno ostvarenje prava na vodu i sanitarije. 
12 Proposal for a Directive of the European Parliament and the Council on the award of concessions contracts. COM (2011) 897 final od 20. 12. 2011. 
13 Europski parlament je 2004. usvojio rezoluciju (Risoluzione del Parlamento europeo sulla comunicazione della Commissione al Consiglio, al Parlamento europeo, al Comitato economico e sociale europeo e al Comitato delle regioni »Strategia per il mercato interno - Priorità 2003 – 2006« (COM(2003) 238 - C5-0379/2003 - 2003/2149 (INI) u kojoj je iskazao da se ne bi smjela dopustiti liberalizacija vodnih usluga zbog izrazitih regionalnih osobitosti tih usluga i odgovornosti lokalnih vlasti u obavljanju tih usluga kao i zbog različitih drugih karakteristika vode za piće, ali smatra da, isključivši liberalizaciju, sektor vodnih usluga mora biti osuvremenjen na temelju ekonomskih, kvalitativnih i okolišnih načela i zahtjeva efikasnosti (par. 3). 
14 Do donošenja Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, za ograničavanje slobode kretanja vodnih usluga, vrijedila su pravila Direktive 2004/17/EC o dopuštenim ograničenjima slobodnog kretanja usluga, koja su omogućavala nacionalne mjere koje otežavaju ili onemogućavaju ostvarenje temeljnih sloboda. 
15 Communication from the Commission on the European Citizens’ Initiative »Water and sanitation are a human right! Water is a public good, not a commodity!« Brussels, 19. 3. 2014 COM(2014) 177 final (provisional final version) - u nastavku teksta: Communication from the Commission. 
16 Communication from the Commission, str. 3. 
17 Resolution n° 1693/2009 of the Parliamentary Assembly of the Councilof Europe. 
18 Declaration by the High Representative, Catherine Ashton, on behalf of the EU to commemorate the World Water Day, 22nd March 2010: http://register.consilium.europa.eu/: doc 7810/10. 
19 Prema praksi Europskog suda pravde, u svezi s čl. 43. i 49. Ugovora, javne usluge, pa tako i javne vodne usluge, mogu biti isključene iz pravila slobode pružanja usluga prema konceptu prioritetnih razloga vezanih uz javni interes i koncept javnih politika. 
20 Directive 2006/123/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on services in the internal market. 
21 Communication from the Commission, str. 5. 
22 Čl. 23. Direktive o javnoj nabavi subjekata u sektoru vodnih, energetskih, prometnih i poštanskih usluga (Directive 2004/17/EC of the European Parliament and of the Council coordinating the procurement procedures of entities operating in the water, energy, transport and postal services sectors - OJ L 134, 30. 4. 2004). 
23 Communication from the Commission, str. 5. 
24 T. 40 recentno prihvaćene Direktive o dodjeli ugovora o koncesijama. 
25 Communication from the Commission, str. 3.