U pripremi za provođenje kohezijske politike Europske unije radi se o razvoju »ocjene konkurentnosti«,² odnosno sposobnosti smanjenja gospodarskih i socijalnih razlika između regija, odnosno država članica. Za svaku zemlju, disperzija regionalnog BDP-a³ je definirana kao zbroj apsolutnih razlika između regionalnog i nacionalnog BDP-a po stanovniku (mjereno u tekućim cijenama), kao razina NUTS 3, ponderirana regionalnim udjelom stanovništva. Disperzija regionalnog BDP-a po stanovniku za Republiku Hrvatsku povećana je s 32,6% u 2001. na 34,9%  2005. godine. Promjene su negativne jer neravnomjernost razvoja regija Hrvatske smanjuje mogućnost sustizanja prosjeka Europske unije, između ostalog, zbog nepostojeće razvojne, a time i regionalne politike⁴. Prema spoznajama hrvatskih znanstvenika⁵ u korijenu problema je proces daljnjeg restrukturiranja i privatizacije državnog i javnog u privatno vlasništvo. Dok se u RH ne odluči koji tip političkog i gospodarskog odnosa preferira praksa i usmjerava raspoloživ kapital iz domaćih i inozemnih izvora, razlog je da se prekine ili zaustavi proces desupstancijalizacije hrvatske stvarnosti. Smisao promjena političkog sustava i vlasničkih odnosa i jest u tome da započne proces kapitalizacije razvojnih potencijala Republike Hrvatske. Bez toga nema smisla daljnji proces političkog restrukturiranja i privatizacije, nema novih investicija, nema novog zapošljavanja, nema potrebnog obrazovanja, a još manje ima smisla rasprodaja dijelova politički restrukturiranih poduzeća.

Regionalni razvoj, iako još bez rezultata u spomenutim procesima, ipak otvara mnoga pitanja regionalne konkurentnosti i osobito traži odgovore u novonastaloj gospodarskoj situaciji. Sâm pojam konkurentnosti je višeznačan,⁶ a kako su izvori konkurentnosti na makro, mezo i mikro razini istraživanja različiti, te se specifično razlikuju i obilježja konkurentnosti na svakoj pojedinoj razini, tako će ujedno biti podrška pristupu analizi koji je odabran. Na mezo razini izvori konkurentnosti traže selektivnost, a »tu se radi o zemljopisnom području ili o usmjerenosti – bavljenju određenom djelatnošću. U razvijenim (bogatim) ekonomijama konkurentnost se na mezorazini, uglavnom, odnosi na industrijsku skupinu, interesno povezanu, usmjerenu na jačanje svoje konkurentnosti. U nerazvijenim zemljama, primjerice u RH, okolnosti mezo razina istraživanja obuhvaćaju analizu definirane industrije, prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD).«⁷ Takav pristup istraživanju konkurentnosti omogućuje da se razvije analiza gospodarskih djelatnosti regija prema sustavu koji je postavljen u »Operativnom planu razvoja prerađivačke industrije u RH putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«.⁸ Struktura bruto dodane vrijednosti gospodarstva na razini regija (NUTS2) i lokalnih jedinica pokazuje snagu industrije koja je u prosjeku dominantna i time važna djelatnost uz posebnost pripadanja realnom sektoru koji proizvodi, dakle stvara izravnu vrijednost. 

Složenost situacije u političkim i gospodarskim odnosima na svim razinama organizacije života, bilo u državama, regijama u užem smislu (unutar granica nacionalnih država) ili regijama koje se povezuju prekograničnim suradnjama, zahtijeva znanstvenu ocjenu sadašnje situacije. Treba odgovoriti na pitanje kako djelotvorno početi rješavati nagomilane probleme koji se dnevno manifestiraju i dnevno se otvaraju novi aspekti kriza. Stanje u gospodarstvu ili posebno u  hrvatskoj industriji, odnosno industrijskoj politici, zahtijeva da se analiziraju ključni elementi za projiciranje budućnosti industrije kao što je, primjerice, tehnologijsko planiranje ili planiranje razvoja tj. donošenje mjera ekonomske politike primjenom načela koja će voditi rastu bruto dodane vrijednosti (BDV).   

Postavljeni cilj razvoja industrije – posebno prerađivačke industrije - RH na makro razini za 2008. godinu bio je određen kao intenziviranje konkurencije i stvaranja globalno konkurentnih gospodarskih proizvodnji, a to će biti i polazna osnova za istraživanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva na mezo razini. Međutim, budući da na ukupnost gospodarstva pojedine regije⁹ utječu ekonomske politike i kad ih nema ili kad se razvoj nastoji usmjeravati ne treba zaboraviti činjenicu da se, primjerice, kod kreiranja industrijske politike računa s odlikama te politike koja je strukturna¹⁰ i korektivna¹¹ politika. A takav razvoj znači jačanje tehnološko složenijih industrijskih grana¹²i strateški razvoj uslužnih djelatnosti usmjerenih na one koje ostvaruju visoku dodanu vrijednost (financijske usluge, telekomunikacijske usluge te aktivnosti istraživanja i razvoja).

U dijelu regije Sjeverozapadna Hrvatska (Grad Zagreb, Koprivničko-križevačka i Zagrebačka županija) smanjila je udjel u strukturi prerađivačke industrije između 2003. i 2006. godine, a prema važnosti radi se o županijama s najjačim prerađivačkim industrijama u regiji uz Varaždinsku koja je ostvarila povećanje udjela u strukturi.

Promjene pri stvaranju dodane vrijednosti prerađivačke industrije RH između 2003. i 2006. karakterizira visoki rast u Jadranskoj Hrvatskoj i to 42,7% te nešto niži rast po stopi 36,3% u Panonskoj Hrvatskoj dok se povećanje dodane vrijednosti po najnižoj stopi ostvarilo u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 12,1%. Struktura se mijenja kroz smanjenje udjela Sjeverozapadne Hrvatske u korist Jadranske i Panonske Hrvatske. 

Objektivnu analizu stvaranja dodane vrijednosti u svakoj pojedinoj industriji te poznavanje veza (poduzeća sa snabdjevačima i kupcima proizvoda i usluga) u lancu stvaranja dodane vrijednosti omogućili bi, prije svega, standardi nacionalnih računa uz regionalne račune koji su podsustav nacionalnih računa, zajedno sa input-output tablicama. Takve bi analize bile od iznimnog značenja za postavljanje regionalnih politika jer nacionalna ekonomska politika postaje slijepa za potrebe gospodarskog života određenih regija. 

Sjeverozapadna Hrvatska (SZH) kao najrazvijenija regija RH i nacionalno gospodarstvo imaju sličnu gospodarsku strukturu po područjima djelatnosti od 2001. do 2005. godine. Tako su proizvodne djelatnosti - rudarstvo, prerađivačka industrija i proizvodnja električne energije, plina i vode ostvarile stabilan i najviši udjel u gospodarskoj strukturi i na razini nacionalnog gospodarstva (28%) i na razini regije SZH (27%) u promatranim godinama nacionalnog gospodarstva.  

Međutim, industrija SZH smanjila je udjel u dodanoj vrijednosti gospodarstva regije 1,8 strukturnih poena od 2001. do 2005. godine dok je gospodarstvo te regije povećalo udjel u dodanoj vrijednosti gospodarstva RH 0,9 strukturnih poena. Najviši porast bilježe građevinarstvo (113,1%) i financijsko posredovanje (100,0%) koji su povećale svoje udjele na račun industrije. Industrija je ostvarila ispodprosječan rast u odnosu na ostvareni u  gospodarstvu što za situaciju u kojoj je nužno podići realni sektor nije održivo jer činjenica da se samo proizvodnjom stvara nova materijalna osnova društva, mora postati stvarnost ekonomske politike i u tom smislu mora potaknuti brži rast industrijske proizvodnje.

Tablica 1

Industrijska politika, mora biti usmjerena ne samo na osnovni cilj razvoja – intenziviranje konkurencije i stvaranje globalno konkurentnih gospodarskih proizvodnji nego i na ostvarivanje sljedećih podciljeva razvoja:

Sve to uključuje i druge mjere, kao što su transfer tehnologije, poticanje izravnih stranih ulaganja i poticanje svih oblika inovacijskih aktivnosti, posebice suradnje koja je najkompleksnija.

Provedba tako odabranih mjera i razvoja prerađivačke industrije složen je program koji i zahtijeva uključenost dviju skupina institucija¹³: 

1 - koje su u stanju postaviti i ostvariti objektivne ciljeve¹⁴¹⁵ i 

2 - koje su spremne sudjelovati u provedbi programa.¹⁶

Osim institucija koje su u ovim programima vodeće na nacionalnoj razini, na regionalnoj razini zbog postojanja velikog broja sudionika u regionalnoj politici ostvariti će se drukčija uključenost ustanova i institucija u razvoju industrije regija. Odabir kadrova materijalnih i financijskih sredstava za postizanje konkurentnosti poduzeća na domaćem tržištu preduvjet su za ostvarenje osnovnog  cilja razvoja prerađivačke industrije, intenziviranje konkurencije i stvaranja globalno konkurentnih gospodarskih proizvodnji što je važno kad se ocjenjuje regionalna snaga pojedinih proizvodnji koje mogu okupiti druge proizvodnje da bi prerasle regionalne okvire.

Industrija, javna uprava i obrana te financijsko posredovanje tri su područja djelatnosti koja dominiraju u SZH kao i na razini zemlje i posredno otvaraju pitanje reformi koje bi pridonjele razvoju gospodarstva i društva. Odugovlačenje nužnog reformiranja javne uprave ili odgađanje razvoja koje bi se temeljilo na znanstvenim činjenicama, samo produbljuje narušene odnose koji ne mogu rezultirati  produktivnim gospodarenjem na mnogim segmentima društvenog života.  

Do određenja politike i znanosti glede dugoročnog ekonomskog rasta koji bi trebao proizaći iz koncepcije i sustava gospodarskih odnosa, ekonomska politika i posebno politika razvoja prerađivačke industrije može se temeljiti samo na osnovi činjeničnog stanja: 

a) osnovnih indikatora,

b) dodatnih indikatora i

c) mogućih strateških grana.

kao što je utvrđeno analizom u »Operativnom planu razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«. 

Istovremeno se zaključuje da je jačanje proizvodnotehnološke osnovice društva kao izvoza cjelokupnog gospodarstva jamstvo povećanja dohotka i povećanja standarda građana u zemlji ili regiji. Zatim, da društvena orijentacija na stvaranje novih i dodanih vrijednosti u gospodarstvu s visokom stopom nezaposlenosti i nedovoljnom stopom gospodarskog rasta mora za osnovni cilj postaviti razvoj onih područja privrede koja će osigurati veću razinu primjene znanja u gospodarstvu, a jedno od takvih područja je prerađivačka industrija koja čini 1/3 dodane vrijednosti gospodarstva. 

U kretanju bruto dodane vrijednosti prerađivačke industrije RH od 2003. do 2006., prema navedenom istraživanju DZS-a vidljiv je porast u: 

• proizvodnji i preradi metala i proizvoda od metala za 2,7 strukturnih poena,

• proizvodnji prometnih sredstava (brodovi) za 2,0 strukturna poena,

te pad u strukturi stvaranja dodane vrijednosti u:

• proizvodnji kemikalija i kemijskih proizvoda za 3,2 strukturna poena,

• proizvodnji celuloze, papira i izdavačkoj i tiskarskoj djelatnost za 1,8 strukturna poena i 

• proizvodnji koksa i naftnih derivata za 1,4 strukturna poena.

Struktura prerađivačke industrije pokazuje da se 2003. na SZH odnosilo oko 60% prerađivačke industrije zemlje, koje je 2004. palo na 53%. Proizvodnja hrane i pića na prvom je mjestu prema stvorenoj dodanoj vrijedosti u toj regiji.

Kad je riječ o izvozu, treba naglasiti da izvozom dominiraju proizvodne djelatnosti prerađivačke industrije. Njihov udjel u izvozu je visok, a na temelju tog kriterija ističu se kemijski proizvodi, električni proizvodi, hrana i piće, metalni proizvodi te strojevi i uređaji. 

Podaci pokazuju da se događaju promjene koje govore o povećanju izvoza tehnološko složenijih industrija. 

Odabrani pokazatelji na temelju kojih se dodatno analizira prerađivačka industrija su povezanost kretanja zaposlenosti i kapitala s dinamikom dodane vrijednosti te usporedno kretanje proizvodnosti rada i rasta ulaganja u strojeve i opremu. 

Umjereno povećanje zaposlenosti imale su proizvodnja hrane, proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava i proizvodnja proizvoda od metala, pri čemu je najniži porast dodane vrijednosti ostvaren u proizvodnji hrane. Pad ili spori rast zaposlenosti imale su proizvodnja uredskih strojeva i računala, proizvodnja električnih strojeva i opreme te proizvodnja namještaja, ali su bile brzorastuće djelatnosti.

Proizvodnja uredskih strojeva i računala i proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda imale su uz povećanje dodane vrijednosti i povećanje kapitala. Industrije reciklaže i tiskarska djelatnost pokazuju slična obilježja. Minimalna ulaganja kapitala uz brzorastuću dodanu vrijednost imala je proizvodnja proizvoda od metala, proizvodnja električnih strojeva i aparata i proizvodnja namještaja.

Povezanost proizvodnosti rada i ulaganja u strojeve i opremu pokazuje da su proizvodnja uredskih strojeva i računala i proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda one djelatnosti koje su imale značajno povećanje vrijednosti strojeva i opreme te povećanje proizvodnosti rada. 

Djelatnosti s najvišim rastom dodane vrijednosti u SZH od 2003. do 2006. bile su:

- proizvodnja prijevoznih sredstava,

- proizvodnja metala i proizvoda od metala, 

- proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda, 

- proizvodnja gume i plastike, 

- proizvodnja električne i optičke opreme.

Industrije koje odskaču u odnosu na druge dijelove prerađivačke industrije SZH i koje mogu činiti osnovicu jačanja konkurentnosti privrede kao i stvaranja globalno konkurentnih industrijskih grana su:

industrija hrane i pića, 

industrija ostalih nemetalnih proizvoda, 

industrija namještaja. 

industrija električnih strojeva, 

industrija metalnih proizvoda, 

industrija ostalih prijevoznih sredstava, 

industrija uredskih strojeva i računala. 

U trenutnoj situaciji ekonomske krize, uz već spomenute probleme ekonomske i ostalih politika, teško je ocijeniti koje bi industrije SZH doista imale snagu podići gospodarsvo regije i izvoz zemlje. Jasno je jedino da država  mora znati što se želi postići na nacionalnoj razini, a da regije u decentraliziranom gospodarenju ostvare i povećaju svoje mogućnosti.

Regionalno se struktura prerađivačke industrije bitno ne mijenja, s tim da je 2006. SZH postigla udjel od 53%, Jadranska Hrvatska 24% i Panonska Hrvatska 22%  strukture prerađivačke industrije zemelje što je u kretanju za SZH značilo pad od 6,2 strukturna poena te porast za Jadransku Hrvatsku od 2,9 strukturna poena i Panonsku Hrvatsku porast od 1,8 strukturnih poena. 

Sjeverozapadna je Hrvatska od 2001. do 2005. godine povećala bruto domaći proizvod po stanovniku za 42% tako da iznos od 67.000,00 kn predstavlja razinu proizvodnosti gospodarstva regije. Utjecaj koji industrija ima na stvaranje dodane vrijednosti gospodarstva pokazali su podaci o gospodarstvu regije. Nužnost ekonomske politike da postavi efektivne mjere, posebice u odnosu na prerađivačku industriju koja izvozi i koja može smanjiti uvoznu ovisnost jačanjem položaja gospodarskih proizvodnji na domaćem tržištu, danas je više nego jasna. U svrhu jačanja domaće proizvodnje bitno je uključiti lokalne kooperante malih i srednjih poduzeća kako bi jačali domaći resursi. Razvoj tehnologije i poticanje aktivnosti zasnovanih na znanju, kao što su inovacijske aktivnosti i aktivnosti I&R moraju se operacionalizirati i usmjeriti u industrijske grane koje mogu značajnije utjecati na gospodarsvto. Sve to, prije svega, zahtjeva donošenje odgovarajućih mjera na razini zemlje.

 
1 Pojam regije ovdje podrazumijeva statističku jedinicu NUTS2 usklađenu sa standardima EUROSTAT-a (minimalan broj stanovnika 800.000) na kojoj razini se provodi regionalna politika Europske unije. Sredstvima EU nadopunjuju se sredstva koja zemlja članica  usmjerava u razvoj slabije razvijenih područja (razina NUTS2). Regija Sjeverozapadna Hrvatska obuhvaća NUTS3 jedinice: Grad Zagreb i 5 županija – Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku i Međimursku.  
2 Istraživanje »Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske 2007.« koje je provedeno na inicijativu Nacionalnog vijeća za konkurentnost, Programa Ujedinjenih naroda za razvoj i Hrvatske gospodarske komore, najavljuje da će to istraživanje predstavljati temeljni pokazatelj na osnovi kojeg će se u idućim godinama mjeriti postignuti napredak. Kvantitativni i kvalitativni podaci pretočeni u indikatore, poziv su svim sudionicima gospodarskog razvoja da poduzmu mjere povećanja konkurentnosti i realnog vrjednovanja učinaka politika i strategija povećanja konkurentnosti koje provode lokalna samouprava, županije i središnja država. 
3 Vrijednost disperzije BDP po stanovniku je nula ako su vrijednosti regionalnog BDP-a identične u svim regijama zemlje ili ekonomskog područja (kao što je EU-27) i pokazat će, s druge strane porast, ako razlike između vrijednosti regionalnog BDP-a po stanovniku duž regija rastu. 
4 Kulić, S., (2001.) Društveni obzor Hrvatskog gospodarstva, rad sa znanstvenog skupa HAZU »Hrvatska gospodarska kriza i pravci zaokreta iz recesije u ekonomski razvoj.« Autor navodi osnovne elemente globalne koncepcije i strategije razvitka RH do 2014. 
5 Kulić, S., (2001.) ibidem 4 
6 Aralica, Z., (2007.) »Utjecaj tehnologije na izvoznu konkurentnost Republike Hrvatske«, doktorska disertacija. 
7 Aralica, Z., (2007.) Utjecaj tehnologije na izvoznu konkurentnost Republike Hrvatske, doktorska disertacija, str. 19 
8 Aralica, Z., dr. sc. (koautori - S.Kulić, dr. sc., Lj. Rajko dipl. oec., K. Kališnik dipl. ing.) »Operativni plan razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«, Ekonomski institut Zagreb i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – svibanj 2008. 
9  Državni zavod za statistiku izračunava BDP za nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu. Za lokalne jedinice prema vrsti djelatnosti posebno se iskazuju strukturno-poslovni pokazatelji industrije.  
10 Aralica Z., dr. sc. - »Operativni plan razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«. 
11 Aralica Z., dr. sc. - »Operativni plan razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«. 
12 Aralica Z., dr. sc. - »Operativni plan razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«. 
13 Aralica, Z., dr.sc. (»Operativni plan razvoja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj putem odabranih mjera ekonomske politike u 2008. godini«) 
14 To su, ponajprije, Hrvatska udruga radnika, posebno Gospodarsko socijalno vijeće (GSV) i Hrvatska udruga poslodavaca. 
15 Objektivni ciljevi moraju biti znanstveno utemeljeni jer je znanost jedina društvena snaga koja je u stanju objektivirati ciljeve bilo koje politike pa tako i ekonomske politike koji su neodvojivi od društveno-ekonomske prakse. Radi toga je uloga instituta neizostavna pri formuliranju i provedbi ciljeva koje jedna država nastoji postići. 
16 Hrvatska gospodarska komora i HBOR koji je usmjeren na financiranje proizvodnih programa.