Autor u članku ukazuje na praksu Financijske agencije, kao javne službe koja treba provoditi naplatu na sredstvima na računu - da vjerovniku vraća primljeni zahtjev za naplatu zadužnice ako vjerovnik takav zahtjev dostavi Agenciji, doduše preporučenom poštom, ali bez povratnice (avis de réception). Gramatičkom i teleološkom interpretacijom autor obrazlaže neodrživost takve prakse i pravnog stajališta na kojemu se temelji.