Izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 107/07 i 27/08) pristupilo se zbog potrebe poboljšanja sustava ocjenjivanja državnih službenika i povećanja njihove mobilnosti, jačanja odgovornosti državnih službenika u izvršavanju službenih obveza te potrebe usklađivanja postupovnih odredaba toga Zakona sa Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09)¹. Pritom se iskoristila prigoda za otklanjanje određenih nedostataka u Zakonu uočenih tijekom njegove primjene. 

Hrvatski je sabor na svojoj 23. sjednici, 15. travnja 2011., donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima, i to sa 100 glasova »za«, jednoga »protiv« i tri »suzdržana«. Izglasavanju Zakona s takvom većinom glasova u Hrvatskom saboru vjerojatno je pridonijelo prihvaćanje većine primjedaba i prijedloga iznesenih u saborskoj raspravi tijekom prvog čitanja Zakona, ali i prethodno usklađivanje njegovih odredaba sa socijalnim partnerima, posebice odredaba o povjeravanju pomoćno-tehničkih poslova vanjskim pružateljima usluga, načinu izbora kandidata za prijam u državnu službu, ocjenjivanju državnih službenika, odgovornosti sindikalnog povjerenika za obavljanje službenih dužnosti te izvanrednom otkazu. 

Prema dosadašnjim propisima², o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika kao i o prestanku državne službe odlučivao je rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti. 

Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana mogućnost davanja ovlasti za rješavanje u upravnim stvarima, nego je u članku 23. toga Zakona propisano da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela. 

Stoga je bilo potrebno uskladiti odredbe Zakona o državnim službenicima s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. U noveliranom Zakonu o državnim službenicima izrijekom je propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika kao i o prestanku državne službe upravna stvar. U upravnom postupku u kojem se odlučuje o navedenim upravnim stvarima postupa čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova vođenje toga postupka ili rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. 

Protiv rješenja o navedenim upravnim stvarima može se izjaviti žalba Odboru za državnu službu u roku 15 dana od dana dostave rješenja. 

Dakle, za razliku od dosadašnjih propisa, rok za žalbu računa se od dana dostave rješenja, a ne od dana primitka rješenja. Naime, ocijenjeno je da računanje roka za žalbu od dana primitka rješenja nepotrebno produljuje rok za žalbu i zapravo odgađa nastupanje izvršnosti rješenja u slučaju kad državni službenik stvarno nije primio rješenje, a prema dostavnim pravilima smatra se da je dostava uredno izvršena. 

U državnim tijelima pomoćno-tehničke poslove obavljaju namještenici. Iznimno, ovisno o organizaciji i potrebama službe, u državnim tijelima navedeni poslovi namještenika mogu se povjeriti vanjskim pružateljima usluga u skladu s propisima o javnoj nabavi, uz prethodnu procjenu sigurnosnih rizika i financijske isplativosti. 

Time su stvoreni preduvjeti za ispunjenje mjere iz Plana provedbenih aktivnosti Programa gospodarskog oporavka - outsourcing poslova čišćenja, ugostiteljstva i drugih pomoćno-tehničkih poslova u tijelima državne uprave, u slučajevima kad je racionalnije povjeriti ih vanjskim pružateljima usluga putem ugovora, nego imati stalno zaposlene namještenike. 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima donesenim 15. travnja 2011., preciznije se nego do sada uređuje postupak prijma u državnu službu.

I dalje ostaje obveznost planiranja novog zapošljavanja odnosno da se postupak prijma u državnu službu može provesti samo u skladu s planom prijma u državnu službu utvrđenim u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju potrebe prijma u državnu službu na određeno vrijeme. Međutim, dodano je da se postupak prijma u službu može provesti neovisno o planu³ ako se radi o popunjavanju radnog mjesta koje je upražnjeno odlaskom službenika iz državnog tijela tijekom tekuće kalendarske godine.

Preciziraju se načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima: putem javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu s tim Zakonom⁴. Putem javnog natječaja obvezatno je popunjavanje radnih mjesta za koja je to zakonom izrijekom propisano⁵ i pri prijmu vježbenika.

Javni natječaj se, kao i do sada, obvezatno objavljuje u Narodnim novinama, na web stranici državnog tijela koje raspisuje natječaj i web stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a može se objaviti i u dnevnom listu. Novost je propisivanje obveze državnom tijelu da (kao i ostali poslodavci) obavijest o raspisivanju javnog natječaja dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje. Time se omogućuje da veći broj ljudi, posebice iz reda nezaposlenih, bude upoznat s raspisanim javnim natječajem i na njega se, ako je zainteresiran, prijavi. 

Radi onemogućavanja provedbe javnog natječaja ili internog oglasa koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i njegovih provedbenih propisa, izrijekom se propisuje da središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose ne će na svojoj web stranici objaviti takav javni natječaj odnosno interni oglas. 

Osim toga, središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose ovlašteno je poništiti odlukom javni natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim službenicima i njegovih provedbenih propisa. Takva odluka može se donijeti najkasnije u roku 30 dana od dana objave javnog natječaja u Narodnim novinama, a objavljuje se na web stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Kako bi se ostvarila svrha instituta stavljanja službenika na raspolaganje i zbrinuo »višak« službenika, dodane su odredbe prema kojima su sva državna tijela prije raspisivanja javnog natječaja, odnosno internog oglasa dužna kod središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose provjeriti ima li na raspolaganju Vladi službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto koje treba popuniti. 

Ako na raspolaganju Vladi ima državnih službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto koje treba popuniti, državno ih je tijelo dužno pozvati na testiranje i intervju, radi provjere njihovih kompetencija (znanja, vještina i sposobnosti). Na postupak provjere kompetencija i izbor službenika kojim će se popuniti radno mjesto, odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima je uređen postupak javnog natječaja u državnoj službi. 

Listu kandidata prijavljenih na javni natječaj, koji ispunjavaju formalne uvjete propisane natječajem, utvrđuje komisija za provedbu natječaja, koju imenuje čelnik tijela. Iako je bilo prijedloga da se iz komisije izostavi obvezni predstavnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, na kraju se odustalo od toga, jer se u praksi pokazalo da taj predstavnik osigurava zakonitost i objektivnost postupka. 

Kandidate s liste kandidata prijavljenih na javni natječaj, koji ispunjavaju formalne uvjete propisane natječajem, komisija za provedbu natječaja upućuje na testiranje i intervju radi utvrđivanja njihovog znanja, vještina i sposobnosti te stečenog radnog iskustva. Izbor kandidata obavlja se na temelju rezultata testiranja i razgovora (intervjua), a ako je provedeno psihološko testiranje, pri izboru kandidata uzet će se u obzir i psihološka procjena kandidata. Radi otklanja dvojbi je li čelnik tijela vezan rang-listom kandidata i mora li primiti prvog kandidata s rang-liste (dakle, kandidata koji je ostvario najviše bodova na provedenom testiranju i intervjuu), u Zakonu se izrijekom navodi da se izbor kandidata za prijam u službu obavlja između najviše 10 kandidata koji su postigli najbolje rezultate na provedenom testiranju i intervjuu. Izbor kandidata mora biti obrazložen. Dakle, čelnik tijela ne mora izabrati prvog kandidata s rang-liste, ali svoj izbor mora ograničiti unutar užeg izbora od najviše 10 kandidata koji su postigli najbolje rezultate na provedenom testiranju i intervjuu te svoj izbor mora obrazložiti.

Izbor kandidata obavlja se u roku tri mjeseca od dana objave javnog natječaja u Narodnim novinama. Međutim, radi se o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku, pa se izbor kandidata može obaviti i nakon toga. 

Izabrani kandidat prima se u državnu službu rješenjem čelnika tijela ili službene osobe u opisu poslova koje je rješavanje o tome, sukladno propisima o ustrojstvu državnih tijela. Rješenje se dostavlja svim kandidatima prijavljenima na javni natječaj, odnosno interni oglas, te protiv njega nezadovoljni kandidat može izjaviti žalbu Odboru za državnu službuu roku 15 dana od dana dostave rješenja. Po izvršnosti rješenja o prijmu u državnu službu za osobu primljenu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto. 

Za kandidata izabranog putem javnog natječaja ili internog oglasa, koji je državni službenik, umjesto rješenja o prijmu u državnu službu⁶, donosi se rješenje o izboru kandidata, a po izvršnosti toga rješenja donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto. Na rješenje o izboru kandidata odgovarajuće se primjenjuju odredbe toga Zakona o rješenju o prijmu u državnu službu⁷.

Rješenje o izboru (kao i rješenje o prijmu u državnu službu) dostavlja se svim kandidatima prijavljenima na javni natječaj ili interni oglas i time daje mogućnost da nezadovoljni kandidati ostvare pravo žalbe protiv rješenja donesenog u postupku javnog natječaja. Prema dosadašnjoj odredbi za izabranog kandidata - državnog službenika donosilo se samo rješenje o rasporedu, pa ostalim kandidatima prijavljenima na javni natječaj nije dana mogućnost žalbe, jer oni nemaju pravni interes pobijati raspored drugoga na radno mjesto, nego im je interes pobijati rješenje kojim je netko drugi primljen/izabran na javni natječaj, a ne oni.

9.Obustava postupka javnog natječaja i internog oglasa
Zadržana je odredba o obustavi postupka javnog natječaja, odnosno internog oglasa u slučaju kad se u roku određenom natječajem, odnosno internim oglasom nije prijavio ni jedan kandidat ili prijavljeni kandidati ne ispunjavaju formalne uvjete za prijam i raspored ili nisu postigli zadovoljavajuće rezultate na provedenom testiranju ili razgovoru (intervjuu) ili za koje je na psihološkoj procjeni utvrđeno da nemaju sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta. Osim toga, propisano je da će se postupak javnog natječaja, odnosno internog oglasa obustaviti odlukom ako se popunjavanje radnog mjesta ne može provesti zbog bitno promijenjenih okolnosti nakon raspisivanja javnog natječaja, odnosno internog oglasa⁸. 

Odluka o obustavi postupka javnog natječaja, odnosno internog oglasa objavljuje se na web stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose i webstranici državnog tijela koje je raspisalo javni natječaj. U odluci se obvezatno navode razlozi obustave.

Skraćuje se trajanje probnog rada za osobe koje se u državnu službu primaju u izvanrednom postupku (osobe s radnim iskustvom), i to sa šest na tri mjeseca probnog rada, jer je ocijenjeno da je taj rok primjeren da bi se utvrdilo može li se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta. 

Osim toga, predlaže se mogućnost produljenja probnoga rada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, sukladno posebnom zakonu. 

Iako je u Zakonu i do sada bila navedena obveza probnog rada samo pri prijmu u državnu službu, a ne i pri ostalim načinima popunjavanja radnih mjesta (iz reda državnih službenika), a s obzirom na dvojbe u praksi i različito postupanje državnih tijela, u Zakonu se sada izrijekom isključuje probni rad u slučaju kad se radno mjesto popunjava putem internog oglasa, napredovanjem ili premještajem državnog službenika. 

Kao i do sada, osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene dulje vrijeme odsutnoga službenika. 

Međutim, odredbe o državnoj službi na određeno vrijeme, u noveliranom Zakonu znatno su izmijenjene. 

Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, može trajati dok traju privremeni poslovi ili poslovi čiji se opseg privremeno povećao, a najviše godinu dana, dok državna služba na određeno vrijeme radi zamjene dulje vrijeme odsutnoga službenika traje, do njegovog povratka (nije propisano vremensko ograničenje). 

Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za službeničke odnose, dok za prijam u službu radi zamjene dulje vrijeme odsutnoga službenika nije potrebna suglasnost. Dakle, za prijam u državnu službu na određeno vrijeme više nije potrebno prethodno odobrenje Ministarstva financija, jer je to ocijenjeno nepotrebnim s obzirom na propise o fiskalnoj odgovornosti. 

Kod prijma u državnu službu na određeno vrijeme radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, državnog se službenika raspoređuje na odgovarajuće radno mjesto iz pravilnika o unutarnjem redu, neovisno o broju izvršitelja, utvrđenom u uredbi o unutarnjem ustrojstvu i pravilniku o unutarnjem redu državnoga tijela. Navedeno se pokazalo potrebnim utvrditi, s obzirom na to da se u praksi pojavljivao problem rasporeda na radno mjesto službenika primljenog na određeno vrijeme u slučaju kad pravilnikom o unutarnjem redu nije predviđeno odgovarajuće radno mjesto (jer se radi o privremenim poslovima) ili je radno mjesto popunjeno propisanim brojem izvršitelja (a službenik je primljen zbog privremenog povećanja opsega poslova, koji se ne mogu obaviti s postojećim službenicima). U tim slučajevima nije bilo propisano na koje se radno mjesto službenik prima, potrebni uvjeti za raspored i koeficijent složenosti poslova potreban za obračun plaće. 

Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji objavljuje nadležna služba za zapošljavanje, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje oglas i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a rok za podnošenje prijave na oglas je osam dana od dana objave oglasa na web stranici središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za službeničke odnose.

Razlozi žurnosti obavljanja poslova (što je upravo svrha državne službe na određeno vrijeme) traže žurno popunjavanje radnog mjesta, pa je propisano da žalba protiv rješenja o prijmu u državnu službu na određeno vrijeme nema odgodni učinak. Stoga se radno mjesto može popuniti odmah po dostavi rješenja o prijmu u službu na određeno vrijeme. 

Uvodi se novi institut - stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Naime, osobu bez radnog iskustva može se primiti u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, u trajanju vježbeničkog staža, sukladno odredbama ovoga Zakona⁹.

Navedena osoba nije državni službenik. Međutim, vrijeme tog stručnog osposobljavanja uračunava joj se u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima, pa je ta osoba konkurentnija kod novog zapošljavanja i ne mora biti primljena u državnu službu kao vježbenik. 

Prava, obveze i odgovornosti uređuju se ugovorom između državnog tijela i osobe koju se prima na stručno osposobljavanje, dok uvjete i način izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa uređuje Vlada uredbom, sukladno odredbama ovog i drugog zakona kojim se uređuju radni odnosi. Kod donošenje uredbe trebat će voditi računa o osiguranju dostupnosti pod jednakim uvjetima stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.¹⁰

U Zakonu se definira radno iskustvo na odgovarajućim poslovima koje je uvjet za prijam u državnu službu i raspored na radno mjesto. U smislu toga Zakona, radno iskustvo na odgovarajućim poslovima je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u radnom odnosu izvan državne službe u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci. U navedeno radno iskustvo uračunava se i vrijeme obavljanja poslova na temelju članka 62. stavak 1. Zakona o državnim službenicima¹¹ te vrijeme stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa u skladu s odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuju prava i obveze službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. 

Radna mjesta rukovodećih državnih službenika koje imenuje¹² i razrješava Vlada su radna mjesta tajnika ministarstva, ravnatelja u ministarstvu, zamjenika tajnika Vlade, predstojnika ureda Vlade, zamjenika državnog tajnika središnjeg državnog ureda, zamjenika i pomoćnika ravnatelja državne upravne organizacije te predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave.

U posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima uređeno je pitanje tzv. vršitelja dužnosti rukovodećeg državnog službenika. Naime, propisano je da do provedbe javnog natječaja za imenovanje rukovodećeg državnog službenika, a najdulje na vrijeme od šest mjeseci, Vlada može za obavljanje poslova rukovodećeg državnog službenika ovlastiti državnog službenika koji ispunjava uvjete za imenovanje. 

Rukovodećeg službenika kojeg imenuje Vlada može se razriješiti:

1. na osobni zahtjev;

2. ako je proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti;

3. ako je za prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom »zadovoljava«;

4. nakon ukidanja ili promjene djelokruga ustrojstvene jedinice ili državnog tijela kojim upravlja;

5. u slučaju prestanka državne službe, u skladu sa Zakonom. 

Razriješenog rukovodećeg državnog službenika rasporedit će se na drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu, za koje ispunjava uvjete, vodeći računa o njegovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima i dotadašnjem radnom iskustvu. Ako nema radnog mjesta na koje se razriješenog rukovodećeg državnog službenika može rasporediti, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o stavljanju službenika na raspolaganje Vladi.


1 Usklađivanje sa Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09 - koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010.), odredaba koje se odnose na osobe ovlaštene za vođenje postupka i donošenje rješenja u području službeničkih odnosa, rok za žalbu, izvršnost rješenja, rok za poništavanje i ukidanje rješenja i dr., potrebno je radi ispunjavanja mjerila u pregovaračkom procesu s Europskom unijom (Poglavlje 23. - Pravosuđe i ljudska prava). 
2 Vidjeti čl. 63. Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 142/06 - Uredba, 77/07 - Uredba, 107/07 i 27/08). 
3 Dakle, u slučaju da novo zapošljavanje nije predviđeno planom prijma u državnu službu ili plan prijma uopće nije donesen. 
4 Putem rasporeda, između ostalog, po izvršnosti rješenja o prijmu u državnu službu te nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu. 
5 Imenovanje rukovodećih državnih službenika koje imenuje Vlada Republike Hrvatske ili kad je to propisano posebnim zakonom. 
6 S obzirom na to da se taj kandidat ne prima u državnu službu, jer je već u državnoj službi. 
7 To rješenje sadržava sve elemente rješenja o prijmu u državnu službu, osim navođenja da se prima u državnu službu. 
8 Primjerice, odluka o zabrani novog zapošljavanja, rebalans državnoga proračuna i dr. 
9 Na vrijeme od godinu dana. 
10 Navedeni institut već se koristi kod privatnih poslodavaca, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, koji snosi najveći dio troškova navedenog stručnog osposobljavanja. Naime, Hrvatski zavod za zapošljavanje započeo je 2010. s provedbom mjere Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, koja je sastavni dio Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja 2011./2012., a sadržana je i u Programu gospodarskog oporavka Republike Hrvatske u poglavlju 7. Dinamiziranje tržišta rada u mjeri »Uvođenje sustava volontiranja, stažiranja, radne prakse i pripravništva kako bi mladi stekli prvo radno iskustvo«. Svrha te mjere je mladim nezaposlenim osobama u zanimanjima za koja postoji zakonska obveza polaganja državnog i/ili stručnog ispita, osigurati ulazak na tržište rada kroz stručno osposobljavanje za rad. 
11 Rad na temelju ugovora o djelu. 
12 Na temelju javnog natječaja.