Donošenje upravnog akta (rješenja) prema nepoznatoj osobi nije uobičajeno u hrvatskom pravnom sustavu. Ono se kao mogućnost propisuje samo u nekim zakonima i predstavlja izuzetak od načela utvrđenih Zakonom o općem upravnom postupku. Slijedom toga, autor pojašnjava koje su pretpostavke za donošenje rješenja prema nepoznatoj osobi te kakve su pravne posljedice takvog rješenja, i zaključuje da postupak donošenja rješenja prema nepoznatoj osobi u hrvatskom zakonodavstvu nije adekvatno riješen.