informator: Kako ostvariti reformu pravosuđa i u čemu su već postignuti određeni rezultati?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Vlada je zaista zauzela stajalište da je potrebna temeljita reforma pravosuđa i taj zadatak postao je njezin prioritet. U tu reformu ulažu se ogromne snage i velika materijalna sredstva. Cilj je reformirati pravosuđe da postane efikasno, ali jednako tako i kvalitetno. Sve to ne samo u cilju postizanja u što većoj mjeri pravnosti države, nego ujedno radi osiguravanja pozitivnih efekata na gospodarski razvoj zemlje, što je od neprocjenjive važnosti. Po prvi put pokazuje se jasno i razložno koliko pravosuđe svojim djelovanjem i svojim radom može demokratizirati društvo u cjelini.

Da bi se shvatila težina i potreba sveobuhvatnosti reforme, a nikako stoga da bi se iznalazila opravdanja težine toga zadatka, potrebno je podsjetiti se na zatečeno stanje. Godine 2000. mnoga sudačka mjesta zjapila su prazna, pravosuđe se našlo u teškom materijalnom stanju u potpuno neprikladnim uvjetima rada; primjerice, nije bila rijetkost da su sudovima nedostajala sredstva za poštarinu, za utrošak električne energije, za papir. Zakoni koji su regulirali postupke pred sudom bili su posve zastarjeli, neprilagođeni novim uvjetima, a omogućavali su raznolike zlouporabe. Relativno mlađi i neiskusan kadar teško se snalazio u takvoj situaciji. Preveliki broj zaostataka i ogroman priljev predmeta sručio se na pravosuđe, suci nisu imali adekvatnu sustavnu edukci-ju, a pod stalnim udarom vrlo kritički raspoložene javnosti, zbog postojećeg stanja, našli su se u stanju moralne depresije i neizvjesnosti. Primarni zadatak bio je pravosuđe stabilizirati, dovesti ga u stanje ne samo potpune političke neovisnosti, nego i u takvo u kojem će samo biti kadro pronalaziti svoju neovisnost. Po prvi put nakon promjene političke vlasti sudovi su se počeli popunjavati, a ne upražnjavati, što je do tada bio redoviti slučaj. Započeo je intenzivni rad na reformi zakonodavstva. Materijalni zakoni su modernizirani, prilagođeni standardima Europske unije, a oni koji reguliraju samo sudsko postupanje pojednostavnjeni su, njima su onemogućene razne zlouporabe, discipliniraju sve sudionike u postupku, pa i sam sud. Mnogim novelama zakona rasterećuje se pravosuđe prijenosom nadležnosti na druga tijela i službe. Osiguran je zajam kod Svjetske banke za jedan od najvećih projekata ove Vlade - sređivanje katastra i zemljišnih knjiga. Cilj je samo jedan: učiniti pravosuđe učinkovitim, konkretno da svaka stranka što prije dođe do sudskog pravorijeka.

informator: Ipak, iznimaka može biti, primjerice kad se zbog složenosti ili drugoga opravdanog razloga može oduljiti trajanje parnice.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Oduvijek su postojale iznimne životne situacije gdje objektivno u prikladnom roku nije moguće dovršiti parnicu. To je nešto što se uvijek i u svakom sustavu može dogoditi. Takve objektivne okolnosti koje kad se ukažu, uvažava i sam Europski sud za ljudska prava ne nalazeći u takvim situacijama povredu prava na rješenje stvari u razumnom roku. Dakle to je nešto što ne treba zabrinjavati, ali zabrinjava ako takve situacije postaju pravila. Treba učiniti sve da takve situacije budu i ostanu samo izuzeci. Međutim, zbog svih navedenih razloga kod nas su  postupci, i to oni vrlo jednostavni, čekali na odluku, počesto iz jednostavnog razloga da bi uopće došli na red za rješavanje. Dakle, takvo jedno neodrživo stanje koje je prijetilo urušavanjem čitava sustava trebalo je što hitnije mijenjati, da ono što je kod nas bilo pravilo, postane izuzetak.

informator: Recite nam što je konkretno učinjeno da se stanje promijeni nabolje.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ:

Prije svega učinjeno je nešto što nijedna vlast na ovim prostorima naspram sudbene nije učinila, nešto što svaka demokratska vlast već stoljećima čini naspram svoje sudbene: da je u miru pusti da obavlja svoju ustavnu i zakonsku zadaću. Rezultati toga vidljivi su i opipljivi. Na upražnjena sudačka mjesta koja se ubrzano popunjavaju, javlja se na desetine i desetine kandidata. Među kandidatima mnogo je i odvjetnika. Dakle, sudačka profesija postala je poželjna, ona u kojoj je moguće graditi profesionalnu karijeru. Po prvi put suce nitko ne tjera, niti oni iz pravosuđa bježe. To je najbolji pokazatelj da pravosuđe izlazi iz psihološke depresije. Ono postupno zadobiva novu samosvijest, a to je osnovni preduvjet da bi bilo kadro provesti reforme. Jer budimo realni, izvršna vlast predlaže, parlament donosi, ali sudbena je vlast ta koja primjenjuje zakone. Zato je od presudne važnosti koliko je u tom smislu pripravljena i spremna.

U pravosuđe se ulažu ogromna sredstva, u kapitalna ulaganja: obnavljaju se i dograđuju mnoge zgrade za pravosudna tijela, obnavlja se vozni park. Ove godine nakon punih devet godina pravosuđe je dobilo nova vozila. Ove godine provest ćemo informatizaciju čitavog sustava. Započela je sustavna edukacija pravosudnih dužnosnika, donesene su značajne izmjene zakona koji će rasteretiti sudove i ubrzati sudske postupke. Upornost i vjera u reformske zahvate počeli su davati realne rezultate. Samo državno odvjetništvo za 60% smanjilo je svoje zaostatke, većina sudova rješava znatno veći broj predmeta nego ranije, a primjena novih zakona znatno će smanjiti zaostatke.

informator: Potrebe pravosuđa i za to predviđena sredstva u Proračunu očito godinama nisu bili usklađeni.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: To je problem koji je posvuda i uvijek vrlo aktualan, ali kod nas je zbog nea-dekvatnosti postao i akutan. Ove proračunske 2003. godine logika pravosudnog proračuna stubokom se promijenila, kada su za njegove potrebe odvojena znatno veća sredstva. Bilo se ustalilo posve pogrešno mišljenje da je pravosuđe nešto što može i mora funkcionirati samo po sebi, bez nekih značajnijih sredstava. Međutim, moderno pravosuđe nezamislivo je bez uvođenja suvremenih tehnologija, a to je nešto što iziskuje određena sredstva. Po prvi put nakon dvanaest godina sredstva su značajno povećana. To omogućava potpunu kadrovsku popunjenost, početak rješavanja prostora, omogućilo je izjednačavanje plaća sudaca i državnih odvjetnika istog ranga, kao i plaća prekršajnih sudaca s plaćama općinskih sudaca. To je jako važno, jer u jednoj demokratskoj zemlji, odnosno onoj koja ima ambicija to postati u što većoj mjeri, uloga prekršajnih sudova, kao manje represivnih, veća je. Upravo zbog toga sve se veća uloga daje prekršajnim sudovima. Otvoreno je novih sedam pravosudnih tijela. USKOK je dobio vlastite dobro opremljene i uređene prostore. Kupljena je zgrada za Upravni sud, rješava se problem prostora Visokog prekršajnog suda. Dobili smo čitav kompleks bivših vojarni za pravosudna tijela u Gradu Zagrebu. Do kraja godine bit će potpuno uređeni prostori za čitavo Državno odvjetništvo u Gradu Zagrebu, a odmah zatim uredit će se zgrada za Kazneni sud u Zagrebu. Tako će Palača pravde biti potpuno oslobođena za građansko suđenje, što će omogućiti potpunu kadrovsku ekipiranost tog suda koji upravo zbog toga ima i najveće zaostatke.

infitimtriter: Spomenuli ste Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, čije su dosadašnje odredbe omogućavale da se postupak pred sudom vodi gotovo unedogled, pa čak i zbog toga što stranci u sporu nije uručen poziv.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Upravo mnogi smatraju, a i ja se usuđujem ustvrditi, da je novelirani ZPP naš najznačajniji i najuspjeliji zakonodavni akt. Po novom ZPP-u parnični postupak se skraćuje na najmanju moguću mjeru. Volim kazati da ono što je za Republiku Hrvatsku autocesta, to je za sudski postupak nevelirani ZPP. On sve sudionike primorava na disciplinu, na savjesnost korištenja procesnih ovlaštenja, nikomu ne ograničava prava, jer ostaje vrlo jak jamstveni postupak, ali energično suzbija zlouporabe i neumoljiv je u takvim pokušajima. Temelji se posve na akuza-torskom načelu, a potpuno je napustio načelo traženja materijalne istine. Omogućuje sucu da se koncentrira na kontrolu zakonitosti postupanja sudionika i na donošenje odluke koju nakon zaključenja rasprave mora napisati i otpremiti strankama u roku 30 dana. Zabranjeno je u žalbi isticanje novih činjenica i novih dokaza o kojima je stranka ranije imala saznanja. Velika novost leži u samom samoog-raničavanju države. Takvo je Državno odvjetništvo, kada je država tužena, dužno priznati očigledne tužbene zahtjeve. Na takav način veliki broj predmeta bit će odmah riješen, bez troškova i bez bespotrebnog opterećenja sudova.

informator: Dugi niz godina pravobranitelji su a priori odbijali pravo građana u sporovima s državom.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: U početku sam i sama bila sumnjičava kada se pravobraniteljstvo spojilo s Državnim odvjetništvom. Međutim, to je bio dobar i potreban potez. Sada se više ne događa, a što je ranije bio slučaj, da se donose presude zbog ogluhe, jer se pravobranitelj uopće nije pojavio na raspravi. Upravo novim ZPP-om Državno odvjetništvo kada zastupa državu morat će preuzeti potpunu odgovornost za posao koji obavlja, a to znači, osim što sam ranije navela, i prije parnice priznanja tužbenog zahtjeva, jednako tako morat će postupati i tijekom parnice, kad je očigledno da je spor za državu izgubljen. Tako se uostalom štiti državni interes, a ne upornim parničenjem u posve bezizglednim slučajevima. Nama sada nakon više od deset godina stižu na naplatu milijunske štete zbog takvog bezrazložnog parničenja. Šteta je takvog ponašanja višestruka: to su predmeti koji su godinama opterećivali pravosuđe, svjedočili o državi koja sama ne poštuje zakonitost i ponaša se kao najobjesniji parničar. Sada je tomu kraj.

informator: Više nema mogućnosti da stranka jednostavno ne primi poziv i tako otkloni početak parnice.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Zaprepašćujuće je to da je upravo neefikasna dostava u najvećoj mjeri uzrok neefikasnosti pravosuđa. Troškovi dostave, upravo zbog toga što se takva dostava mora višestruko ponavljati, izjedali su više od polovine sudskog proračuna. Takvo stanje ne samo da je nedopustivo nego je postalo i neodrživo. Da je samo mali dio sredstava koja su se tako godinama trošila bio utrošen na održavanje zgrada, literaturu, kompjutorizaciju, problemi bi bili upola manji.

informator: Kako promijeniti takvo ponašanje?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Znatne izmjene ZPP-a tiču se upravo efikasnosti dostavnog sustava. Poboljšanje učinkovitosti dostave postići će se uvođenjem opće dužnosti svih pravnih subjekata da omoguće da im se dostava obavlja u radno vrijeme na adresu njihova registriranog sjedišta, zatim takozvane leteće dostave preko javnog bilježnika, sporazumom stranaka o adresi dostave, strožih pravila o prijavljivanju promjene adrese, pooštrenih uvjeta za postavljanje zastupnika za primanje pismena, izravnog sankcioniranja sudionika u postupku dostave zbog povrede njihovih dužnosti.

informator: Ali ako se stranka nije pojavila i fizički ne sudjeluje u parnici?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Stranka se fizički i ne mora pojaviti u parnici, bitno je da je na spomenuti način sud obavijestio stranku i da se dostava smatra urednom. Postupak teče dalje i bez takve stranke koja bi dosad neodazivanjem i izbjegavanjem primanja pismena zavlačila parnicu.

informator: Često je izbjegavano primanje poziva jer je zbog odgode parnice nastupala zastara.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: U takvom slučaju ne može nastupiti zastara, ali točno je da je upravo to bio najčešći način procesnih zlouporaba.

informator: Uvodi li se to novi način uručivanja poziva?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Stari načini preciziraju se na način da se otklanjaju moguće zlouporabe, i u pravu ste - uvode se posve novi načini dosad nepoznati u našem sudstvu: preko javnog bilježnika, ugovorena adresa za dostavu. Međutim, pokazalo se i to sudovi sve više koriste i na taj način štede sredstva da svoja pismena dostavljaju preko sudskog dostavljača.

informator: Određene promjene odnose se i na zastupanje stranaka u sporu.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Da, gotovo je u potpunosti redefiniran pojam punomoćnika. U pravilu, sada to može biti samo odvjetnik koji je upisan u Hrvatsku odvjetničku komoru. I to je jedan od načina borbe protiv sive ekonomije. Na ovakav način bolje su zaštićeni interesi stranaka, sudovi lakše komuniciraju s punomoćnicima odvjetnicima nego s osobama nevičnima pravu. Profesionalci za svoj rad odgovaraju stegovno, a i materijalno za štetu koju svojim nestručnim i nemarnim radom počine strankama. Izuzetak je zastupanje samo osoba u najbližem srodstvu i kojih veže zajednica života.

informator: Radi li se o rasterećenju sudova mirenjem i prenošenjem rješavanja određenih sporova bilježničkim i odvjetničkim uredima?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Upravo imajući na umu rastući broj sudskih predmeta što uzrokuje ometanje svačijeg prava na odluku u razumnom roku prema članku 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, u reformi zakonodavstva nastojali smo veliki broj nesudskih predmeta preusmjeriti sa sudova na druge službe. Uvjerena sam da se krajnji i trajni rezultati mogu postići samo ako se smanji ovakav prekomjerni obujam rada sudova, pogotovo kada je riječ o stvarima u kojima se ne rješava o nečijim pravima i obvezama. Takvim predmetima treba odstraniti sudsku mjerodavnost. Ostavinski i ovršni predmeti prenijet će se u nadležnost javnog bilježništva. Međutim, u reformi pravosuđa posebno se vodi računa kako spriječiti i sporne predmete da u što manjoj mjeri opterećuju pravosuđe. Osim spomenutog slučaja gdje je država tužena, a što se rješava primjenom noveliranog ZPP-a, u Ministarstvu je sačinjen prijedlog zakona o mirenju i poslan u proceduru. Tim zakonom poticat će se mirno rješavanje sporova, što će zasigurno smanjiti sudski priljev predmeta. To se čini na način da se same stranke stimuliraju da mirno riješe spor. To je dobro ne samo za državu nego i za stranke, jer sudski postupak, ma koliko ga pojeftinili, uvijek je za svaku stranku skup i skopčan s gubitkom vremena. Mirno rješavanje spora doprinosi boljim društvenim odnosima, jača građansku disciplinu i odgovornost, dovodi do socijalne kohezije. Zakon ulogu miri-telja daje odvjetništvu. Dakle, odvjetništvo i javno bilježništvo, koji u nas imaju veliku tradiciju, dobro su kadrovski i materijalno spremni i apsolutno sposobni preuzeti novu zakonsku zadaću, a time preuzeti i veću društvenu odgovornost. U Njemačkoj se 40% slučajeva rješava na miran način. Zaista je nedokučivo da se društvo kao naše, upravo kod nastalih problema, smjelije nije koristio ovim institucijama. Možda je odgovor vrlo prozaičan - niti jedna ranija vlast nije u stvari htjela priznati stvarno značenje tih institucija. Ova nema nikakvih zadrški spram njih. U Europi kad ministar pravosuđa jedne zemlje prima drugog u oficijelni posjet, uz njega uvijek stoje i predsjednici javnobilježničke i odvjetničke komore. Poticanje mirnog rješavanja sporova prije ili tijekom sudskog postupka, dodjeljivanjem odgovornosti sucu za traženje mirnog rješenja spora u svim prikladnim predmetima i tijekom bilo koje faze postupka, dovest će nesumnjivo do boljeg poštivanja prava i obveza koji nastaju u različitim društvenim odnosima.

informator: To je u našim uvjetima prilično optimistično.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Prilično optimistično i poprilično realno. Ljudi su svugdje isti, ne postoje parničari od zanata. Ljudi se ponašaju sukladno prilikama ili neprilikama. Sustav je uvijek odgovoran. Neprihvatljivo ponašanje može biti iznimka, ali ako postane pravilo, to znači da je sustav zakazao, da nema načine i mehanizme da takvo ponašanje spriječi ili da ga suzbije. U ekstremnim slučajevima čak ga i potiče. Najveća je odlika noveliranog ZPP-a upravo da takav optimizam čini posve realnim.

informator: Kad govorimo o ažurnosti i efikasnosti pravosuđa, zasigurno našu javnost zanimaju promjene u zakonskom reguliranju stečaja i ovrhe. Koliko se efikasnije štite prava vjerovnika?

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Od milijunskog broja predmeta, koji se svake godine slije na naše sudove, na parnice otpada svega 125.000 predmeta. Naša statistička izvješća već godinama pokazuju da je najveći broj i priljeva i zaostataka onaj koji se odnosi na ovršne predmete. Oni su postali zaista usko grlo pravosuđa. U Ministarstvu upravo pripremamo Konačni prijedlog izmjena i dopuna Ovr-šnog zakona koji je potpuno usuglašen s primjedbama predsjednika Vrhovnog suda Ivice Crnića, odnosno Vrhovnog suda, i koji će ovrhu učiniti uistinu efikasnom. Najveći broj ovr-šnih predmeta, i to preko 80%, otpada na one koji se temelje na vjerodostojnoj ispravi, a takve će preuzeti javno bilježništvo. Dobit ćemo zakon koji će omogućiti vjerovniku da dođe do svoje tražbine, a ujedno zagarantirati pravosuđu dignitet u smislu da odluke koje donese nisu mrtvo slovo na papiru već da se izvršavaju.

informator: Mislite li da je moguće vjerovniku zakonom omogućiti da temeljem sudske odluke na što jednostavniji način proda dužniko-vu imovinu i namiri svoje potraživanje? To bi zasigurno motiviralo dužnika da sam proda svoju imovinu i za nju poluči veću cijenu.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Prije svega prisiljava dužnika da plati dugovano, a ako nema novčanih sredstava stimulira ga da proda svoje stvari kako bi namirio tražbinu, što će za njega biti daleko povoljnije nego da se to učini u ovršnom postupku. Najveći broj dužnika ne plaća dugovano, ne zato što nema sredstava nego upravo zato što je znao da ga dosadašnji zakon štiti preko svake mjere, pa su mnogi računali upravo na neefikasnost i dugotrajnost ovršnog postupka. Nisu plaćali jer su bili uvjereni da to i neće morati. Takvo ponašanje ne samo što je rađalo veliki unutarnji dug nego je imalo i kobne psihološke posljedice i blamiralo čitav sustav.

informator: U kaznenom postupku odluku donosi i istražni sudac. U kontekstu nastojanja da se poboljša stanje u pravosuđu, određeni doprinos očekuje se i u provođenju kaznenog postupka.

INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ: Svakako, značajna novela ZKP-a u cijelosti je stupila na snagu 1. siječnja ove godine, a njegove odredbe omogućavaju ubrzavanje i tok postupka. Uvedeni su posve novi instituti koji su do tada u našem sustavu bili posve nezamislivi, primjerice mogućnost konsenzualnog dogovora stranaka, naravno pred sudom. Tako je moguće da se kazneni postupak dovrši već u fazi istrage, i to presudom. Znatno veće mogućnosti dane su državnom odvjetniku u podizanju neposredne optužnice, čak i za djela za koja je predviđena kazna zatvora do deset godina. Kazneni nalozi kod manje opasnih djela nalaze sve veću primjenu. Od neprocjenjive je važnosti i donošenje posve novog Zakona o zaštiti svjedoka koji je upravo upućen u Sabor. To je vrlo značajan zakon naročito u borbi protiv organiziranog kriminaliteta i korupcije. Svjedok je važan i počesto nezamjenjiv izvor o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku. Stoga je država dužna zaštititi takve osobe koje su upravo zbog činjenice da imaju takva saznanja izložene ne samo pritiscima nego i izravnim prijetnjama. Bilo je potrebno uspostaviti jedan efikasan mehanizam zaštite takvih osoba, a ujedno spriječiti ometanje pravde. U smislu noveliranog Kaznenog zakona, napad na takve svjedoke, bilo čak i u vidu prijetnji, smatra se napadom na pravosuđe. Sve su to instituti kojima zaista želimo zajamčiti afirmaciju pravne države i toliko od toga neodjeljiv ugled pravosuđa. U Ministarstvu se temeljito pristupa izradi potpuno novog ZKP-a koji će podrazumijevati izmjenu ustrojstva i državnog odvjetništva i policije. Izmjene idu pozajmi u pravcu apsolutne akuzatornosti kaznenog postupka i izostavljanja stadija istrage kao dijela oficijelnog kaznenog postupka. Državno odvjetništvo tako će morati potpuno preuzeti čitav rizik uspješnosti postupka. Moći će s tužbom doći na sud tek kad bude opskrbljeno dovoljnim dokazima kojima će teretiti okrivljenika. Sud će se koncentrirati samo na pravilnost iznošenja dokaza od strane stranaka i na donošenje pravorijeka. Oslobodit će se svake dužnosti prikupljanja činjenica i dokaza. Utvrdit će istinu koju uspiju same stranke dokazati. To je najdemokratskije i najpravednije rješenje za obje stranke. U tim okolnostima istražni sudac pretvorio bi se u suca kontrolora prethodnog postupka. Naravno da u takvoj situaciji Državno odvjetništvo postaje apsolutno nadređeno policiji koja postupa po njihovom nalogu.

Vlast koja je sigurna u sebe i vjeruje u ispravnost onoga što čini ne boji se dio svojih izvršnih prerogativa, i u tom segmentu redarstvenih vlasti, staviti pod ingerenciju pravosudne vlasti - Državnog odvjetništva.

Sve su to koraci koji nisu laki, koji iziskuju odlučnost i ustrajnost, i upravo u mjeri u kojoj u tomu budemo uporni, utoliko možemo očekivati da ćemo zagarantirati supremaciju pravne države.