U članku autor raspravlja o naplati dnevne parkirne karte za parkiranje u slučaju prekoračenja plaćene satne karte ili kada satna karta uopće nije bila plaćena, iako vozilo nije bilo parkirano 24 sata niti je to korisnik parkirališta htio, jer se to protivi jednakosti i uzajamnosti davanja ugovornih stranaka i svodi na kažnjavanje slabijeg (korisnika parkirališta) od monopolista (organizatora parking usluge) zahvaljujući pravnoj akrobatici (predviđanjem dnevne parkirne karte u Općim uvjetima poslovanja i u Pravilnicima lokalne samouprave). Dnevna parkirna karta se u praksi pokazuje kao svojevrstan nadomjestak ukidanju ugovorne kazne zbog povrede ugovora o parkiranju ili neplaćanja dužne parking naknade, pa autor ističe potrebu redefiniranja dnevne parkirne karte, te propituje opće akte lokalne samouprave, kojima se propisuje sve prethodno navedeno.