1. UVODNE NAPOMENE

S gledišta mirovinskog osiguranja, u Europskoj uniji je donesena i primjenjuje se jedna direktiva koja se odnosi na javno i obvezno mirovinsko osiguranje (generacijska solidarnost, na prvoj razini hrvatskog mirovinskog sustava) i tri direktive, koje se odnose na strukovna, odnosno dodatna mirovinska osiguranja.

To su sljedeće direktive:

- Direktiva 79/7/CEE od 19. prosinca 1978. koja se odnosi na primjenu jednakosti postupanja između muškaraca i žena u socijalnoj sigurnosti;

- Direktiva 86/378/CEE od 24. srpnja 1986. koja se odnosi na ostvarivanje načela jednakosti postupanja između muškaraca i žena u strukovnim sustavima socijalne sigurnosti;

- Direktiva 98/49/CE od 29. lipnja 1998. koja se odnosi na očuvanje prava na dodatnu mirovinu radnika i samostalnih djelatnika koji se kreću unutar Zajednice, i

- Direktiva 2003/41/CE od 3. lipnja 2003. koja se odnosi na djelatnosti i nadzor sustava strukovne mirovine.

Polazeći od toga, obuhvatit ćemo direktive Europske unije na području socijalne sigurnosti i naznačiti obveze koje iz njih proizlaze glede pojedinih dijelova zakonodavstva i sustava hrvatskog mirovinskog osiguranja.

DIREKTIVE I NJIHOV SADRŽAJ

Prema svojoj prirodi i namjeni, direktive Europske unije opći su obvezatni akti koje donosi Europski parlament i Savjet Europske unije, sa svrhom ujednačavanja pojedinih dijelova zakonodavstva država članica Unije i, sukladno tome, osiguravanja jednakog postupanja i politika koje se provode u sklopu njihovog važenja i obuhvata.

Direktive su obvezne, ali se ne primjenjuju izravno u državama članicama Europske unije, već su države dužne zakonodavstvo uskladiti s njihovim sadržajem i osigurati njihovu primjenu u praksi. Pritom, države članice slobodne su u uređivanju i provedbi obveza iz direktiva, kako u izboru i obliku zakonodavstva, tako i u određivanju tijela i njihove nadležnosti za provedbu obveza koje proizlaze iz njih. U direktivama su, prema potrebi, sadržane i obveze za države kojima su upućene da u nekim slučajevima u svojem zakonodavstvu predvide i osiguraju pravne lijekove, odnosno sudsku zaštitu prava protiv odluka njihovih tijela donesenih o pravima i obvezama pravnih subjekata u pojedinačnim slučajevima, uređenim njihovim odredbama. Direktive, u pravilu, u razdoblju neposredno nakon njihovog donošenja i objave, sadržavaju odredbe o odgodi njihove obveznosti, da bi države članice Europske unije, kojima su upućene, imale vremena provesti njihov sadržaj kroz svoje zakonodavstvo i stvoriti uvjete za njihovu provedbu u praksi.

3. PRIKAZ DIREKTIVA IZ PODRUČJA MIROVINSKOG OSIGURANJA

3.1. Direktiva 79/7/CEE - primjena jednakosti postupanja između muškaraca i žena u  socijalnoj sigurnosti

To je Direktiva iz 1978. godine i odnosi se na više grana socijalnog osiguranja (sigurnosti), a u mirovinskom osiguranju obuhvaća zaštitu od rizika starosti, invalidnosti i smrti te ozljede na radu i profesionalne bolesti (čl. 3.).

Njezino donošenje bilo je motivirano prethodnom Direktivom 76/207/CEE od 9. veljače 1976., kojom je osigurana jednakost spolova u području rada. Ta se Direktiva primjenjuje na sustave socijalne sigurnosti uvedene zakonom, tako da obuhvaća i javno obvezno mirovinsko osiguranje. Načelo jednakosti spolova izražava se i kao načelo zabrane svake diskriminacije, iz

ravne ili neizravne, prema spolu, koje je sadržano u temeljnim aktima Europske unije, kao što je to njezin Ustav (čl. 11-21) i Povelja o osnovnim pravima iz Niče (čl. 21.). U hrvatskom pravnom sustavu jednakost spolova osigurana je člankom 14. Ustava Republike Hrvatske¹ i člankom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda².

Načelo jednakosti spolova u ovoj je Direktivi definirano kao »neprimjenjivanje svake diskriminacije zasnovane na spolu, bilo izravne ili neizravne, a osobito na bračnom ili obiteljskom stanju« (čl. 4.). U mirovinskom osiguranju, to se načelo primjenjuje na sljedeće:

- područje primjene sustava i uvjete za pristup u sustav (uspostavljanje svojstva osiguranika),

- obvezu plaćanja doprinosa i njihov izračun (određivanje stopa doprinosa),

- izračun davanja, uključujući povećanja za supružnika i osobu na uzdržavanju (određivanje i izračun mirovine i ostalih primanja), i

- uvjete za trajanje i čuvanje prava na davanje (korištenje i gubitak prava iz mirovinskog osiguranja).

Osim toga, Direktiva izričito dopušta u nacionalnim zakonodavstvima različite odredbe u odnosu na spol u sljedećim slučajevima:

- određivanje starosne granice za ostvarivanje prava na mirovinu,

- određivanje pogodnosti u davanjima za slučaj starosti za osobe koje su podigle djecu (dodatni staž za podizanje djece i dr.),

- posebna prava supruge, koja se izvode iz prava preminulog supruga,

- povećanje mirovine za suprugu na uzdržavanju (čl. 7.).

U ovome dijelu, države članice obvezne su pratiti primjenu svojih mirovinskih sustava i, vodeći računa o dostignutom socijalnom razvoju, odlučiti o daljnjem zadržavanju navedenih razlika u pravima iz mirovinskog osiguranja u odnosu na spol.

Države članice Europske unije bile su dužne uskladiti svoje zakonodavstvo s obvezama iz ove Direktive u roku šest godina od njezine objave u službenom glasilu Unije, a godinu dana nakon toga, obavijestiti Europsku komisiju o njezinoj primjeni (čl. 8. i 9.).

U zakonodavstvu kojim je uređen hrvatski mirovinski sustav, ta Direktiva odnosi se na Zakon o mirovinskom osiguranju3 i njegove provedbene propise, kojima je uspostavljeno i provodi se obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, i to na odredbe o svim rizicima i pravima uređenima tim zakonom, a u dijelovima koji su naprijed navedeni (svojstvo i obuhvat osigurani-ka, doprinosi i određivanje mirovina).

3.2. Direktiva 86/378/CEE - ostvarivanje načela jednakosti postupanja između muškaraca i žena u strukovnim sustavima socijalne sigurnosti

Obveza za donošenje te Direktive Europske unije sadržana je u članku 3. stavku 3. Direktive 79/7/CEE, o kojoj je prije bilo riječi, a prema kojemu će se posebnom direktivom osigurati jednakost spolova u strukovnim sustavima socijalne sigurnosti. Ova je Direktiva izmijenjena i dopunjena Direktivom 96/97/CE od 20. prosinca 1996. Kao i ona prethodna, ta Direktiva sadržava obveze glede osiguravanja jednakosti postupanja prema muškarcima i ženama, u istim granama socijalnog osiguranja i na istim područjima njihove primjene (područje primjene sustava i uvjeti za pristup u sustav; obveza plaćanja i izračun doprinosa; davanja i njihov izračun, uključujući tu i povećanja za osobu na uzdržavanju; uvjeti za korištenje i očuvanje prava) (čl. 4. i 5.). Pod strukovnim sustavima socijalne sigurnosti smatraju se, prema ovoj Direktivi, »sustavi kojima se ne upravlja na temelju Direktive 79/7/CEE, a koji imaju svrhu pružiti radnicima i pripadnicima samostalnih djelatnosti, organiziranih u sklopu nekog poduzeća ili skupine poduzeća, gospodarske grane ili strukovnog odnosno me-đustrukovnog sektora, davanja namijenjena dopuni davanja iz sustava socijalne sigurnosti uspostavljenih zakonom, ili da zamjenjuju ova davanja, bez obzira na to da li je pristup u ove sustave obvezan ili dobrovoljan (čl. 2.). U sustavima mirovinskog osiguranja, u državama članicama Europske unije to su dodatna, odnosno strukovna mirovinska osiguranja, koja se provode na tzv. drugoj razini (stupu) i koja se provode usporedno s javnim i obveznim mirovinskim osiguranjem. Taj oblik mirovinskog osiguranja uspostavlja se kolektivnim ugovorima i odlukama poslodavaca ili strukovnih udruga, a obuhvaća, kako osobe u radnom odnosu, tako i pripadnike samostalnih djelatnosti. Strukovna mirovinska osiguranja bila su poznata i provodila su se još prije Drugog svjetskog rata (do 1945. su se provodila i u Hrvatskoj), a u zapadnoeuropskim zemljama razvila su se osobito u drugoj polovici XX. stoljeća. Taj oblik mirovinskog osiguranja obično se financira primjenom određenih doprinosa i njihovom kapitalizacijom, ali nije rijetkost i njegovo financiranje godišnjim razrezom predviđenih rashoda. S obzirom na njihovu namjenu osiguravanja dodatnih prihoda uz redovitu mirovinu, a zavisno od toga kakve su im obveze prema njihovim korisnicima (na primjer: osiguravanje i isplata određene mirovine, osiguravanje i isplata razlike mirovine do određenog postotka od posljednje plaće i dr.), moguće je njihovo financiranje kombiniranjem kapitalizacije i razreza kojim se pokrivaju mogući manjkovi potrebnih sredstava (istodobna primjena sustava određenih doprinosa i određenih davanja).

Ta se Direktiva ne primjenjuje:

• na pojedinačne ugovore o mirovini pripadnika samostalnih djelatnosti i na sustave za te osobe sa samo jednim članom,
• na zaposlene, kad poslodavac nije ugovorna strana u uspostavljanju dodatnog osiguranja,
• na strukovne sustave neobvezatne prirode i na sustave financirane dobrovoljnim doprinosima (čl. 2.).

U Direktivi se posebno navode primjeri (slučajevi) u kojima je zabranjena primjena izravne ili neizravne diskriminacije zasnovane na razlici spolova (čl. 6.). To je:

• stjecanje svojstva osiguranika,
• obveznost ili dobrovoljnost na osiguranje,
• različiti uvjeti starosne dobi za pristup sustavu ili različiti uvjet trajanja staža za ostvarivanje davanja,
• različiti uvjeti za povrat doprinosa po izlasku iz osiguranja,
• propisivanje različite starosne granice za mirovinu,
• propisivanje različitih uvjeta prekida čuvanja ili korištenja prava zbog porodnog dopusta ili dopusta iz obiteljskih razloga,
• određivanje različitih iznosa davanja, osim kod primjene aktuarske računice za izračun mirovine, i
• određivanje različitih odredaba s obzirom na spol ili odredaba primjenjivih samo na radnike istoga spola, glede očekivanih prava, kad osiguranik izlazi iz sustava.

Za usklađivanje zakonodavstava država članica s tom Direktivom bio je određen rok od tri godine od njezinog priopćavanja državama članicama Unije, koje su u roku od dvije godine nakon toga bile dužne izvijestiti Europsku komisiju o njezinoj implementaciji i provedbi (čl. 12.).

U hrvatskom sustavu mirovinskog osiguranja, dodatna, odnosno strukovna mirovinska osiguranja moguća su na trećoj razini (dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje), uređenoj Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima,⁴ Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje⁵ i propisima za njihovu primjenu, a u obliku zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. S obzirom na uvjete za osnivanje i poslovanje tih mirovinskih fondova, za sada nije pokazan osobit interes za njihovo osnivanje i ponovno razvijanje strukovnih mirovinskih osiguranja, čije je postojanje u Hrvatskoj prekinuto 1945. godine.

3.3. Direktiva 98/49/CE - očuvanje prava na dodatnu mirovinu radnika i samostalnih djelatnika koji se kreću unutar Zajednice

Za razliku od prve dvije direktive Europske unije, koje su se odnosile na osiguravanje jednakosti spolova u sustavima socijalne sigurnosti, ova se Direktiva odnosi na mirovinsko osiguranje, a svrha joj je očuvanje prava na dodatnu mirovinu zaposlenih i pripadnika samostalnih djelatnosti koji se kreću unutar Unije. Donošenje te Direktive bilo je motivirano potrebom osiguravanja slobode kretanja osoba, jedne od četiri slobode na kojima se zasniva Europska unija. Budući da se strukovna mirovinska osiguranja ne uvode zakonom, već propisima autonomne prirode, odredbe statuta, odluka ili kolektivnih ugovora, kojima su uređena prava u pojedinim strukovnim mirovinskim osiguranjima, često su puta značile ograničavanje ili gubitak prava osiguranika u slučaju napuštanja poduzeća, strukovne udruge ili države, što je značilo i prepreke u slobodnom kretanju osoba unutar Unije. Stoga je i godine 1998. donesena ova Direktiva, kojom se osigurava:

• da radnici, koji su zbog odlaska u drugu državu članicu prekinuli uplatu doprinosa u strukovnom mirovinskom osiguranju države u kojoj su prethodno radili, imaju isti pravni položaj kao i drugi radnici koji su ostali u toj državi i prekinuli su uplaćivati doprinose (čl. 4.),

• da se mirovine, ostvarene u strukovnom mirovinskom osiguranju jedne države članice, isplaćuju korisnicima u drugim državama članicama i da su oslobođene od pristojbi ili drugih nameta (čl. 5.),
• da se u slučaju radnika izaslanih na rad u drugu državu članicu (detaširani radnici) nastavi s plaćanjem doprinosa u strukovnom mirovinskom osiguranju u državi podrijetla, kao i da prijelazom radnika na rad u drugu državu za njegovog poslodavca ne nastaje nova obveza plaćanja doprinosa u to osiguranje (čl. 6.), i
• da osiguranici budu na odgovarajući način informirani o svojim pravima i mogućnostima kad prelaze iz jedne države članice u drugu, u svrhu rada (čl. 7.).

Rok za provedbu obveza iz ove Direktive bio je tri godine od njezine objave, a do 25. siječnja 2002. države članice bile su dužne o tome obavijestiti Europsku komisiju, s dostavom tekstova svojih propisa koje su donijele u izvršavanju te obveze. Ta se Direktiva, kao i one prethodne, u Hrvatskoj odnosi na dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (zatvoreni mirovinski fondovi).

¹ Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.)
² Kovencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 6/99 - proč. tekst i 8/99 - isp.)
³ Zakon o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/ 03, 30/04 i 177/04)
⁴ Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Nar. nov., br. 49/99, 63/00 i 103/03)
⁵ Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje (Nar. nov., br. 106/99 i 63/00)