Predmet ovog članka je Direktiva 2006/24/EZ o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža koja je Presudom C-293/12 i C-594/12 Suda Europske unije proglašena nevaljanom zbog nedostatnog reguliranja načina i zaštite podataka, te povrede načela proporcionalnosti. Autori u ovom članku ukazuju na nedostatke te Direktive i sadržaj same Presude. Naime, Sud je smatrao da Direktiva omogućava široko i osobito teško miješanje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka, a koja nije ograničena samo na ono što je nužno.