U kontekstu recentne sudske prakse, kako sudova redovite jurisdikcije, tako i one ustavne, razmatraju se posljedice naknadnog utvrđenja ništetnosti posla ili njegovog dijela. To se čini sa stajališta judikature prije novele Zakona o parničnom postupku, kroz implikacije noveliranog ZPP-a (2003.) koji je unio naknadnu deklaratornu odluku kao nov repeticijski razlog, te u svjetlu pravnog stajališta izraženog u odluci Ustavnoga suda RH. Autor zaključuje da je spomenutom inovacijom u ZPP-u postupljeno suprotno suvremenim procesnim tendencijama, a osobito nastojanju za koncentracijom postupka i nehonoriranjem stranačke pasivnosti te da se to, kao i obvezatno pravno stajalište iz odluke Ustavnog suda, nepovoljno odražava na pravnu sigurnost.