Razmatra se procesni institut presuđene stvari (rei judicatae) u svjetlu pitanja o (ne)mogućnosti vođenja parnice oko valjanosti pravnog posla temeljem kojega je već donesena (i postala pravomoćna) kondemnatorna presuda. Pitanja su: je li prethodnom kondemnatornom presudom pravomoćno riješeno i pitanje pravne valjanosti pravnog posla, o kojemu je u toj parnici samo prejudicijelno rješavano, eksplicitno ili implicitno; vezano uz to, ima li “kondemnatorni tužitelj” (redovito) pravo uz kondemnaciju tražiti i deklaraciju valjanosti pravnog posla; u slučaju prihvaćanja dopustivosti naknadne deklaracije, daje li hrvatski građanski postupak mogućnosti, ako daje - koje, da stranka “poništi učinke” ranije kondemnacije; koje su implikacije dopuštanja deklaracije nakon kondemnacije? Pitanja se razmatraju de lege lata, a u svjetlu recentnih odluka Ustavnog suda i Vrhovnog suda RH. Autor na kraju, de lege ferenda, pledira za prihvaćanje anglo- romanske teorije (nasuprot njemačko-austrijskoj), kao suvremenije, logičnije, racionalnije. U interesu pravne sigurnosti. Zbog opsega članak objavljujemo u dva dijela.