informator: Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je specijalizirana financijska institucija, između ostalog, i za zaštitu štediša, odnosno njihovih štednih uloga u bankama koje loše posluju.  Gospodine Filipoviću, što je u protekom razdoblju karakteriziralo vaš rad i kakve ste rezultate u zaštiti štediša ostvarili?

FILIPOVIĆ: Rad Agencije u proteklom četverogodišnjem razdoblju okarakteriziralo je više značajnih aktivnosti. Tu, prije svega, moram spomenuti isplatu osigurane štednje štedišama banaka nad kojima je pokrenut stečajni postupak, što je i osnovni posao Agencije.

Druga značajna aktivnost Agencije bila je privatizacija saniranih banaka. Tako je Privredna banka Zagreb privatizirana 1999. godine, dakle prije početka moga mandata u Agenciji. DAB je zadržala 25% + 1 dionicu PBZ-a. Zatim su privatizirane Riječka i Splitska banka i gotovo svi pregovori oko privatizacije bili su završeni u mandatu prethodne Vlade. Također, u tim je bankama zadržan kontrolni paket dionica.

Krajem 2000. godine i u 2001. godini započet je postupak privatizacije Dubrovačke banke i Croatia banke, ali i prodaja vlasničkih dionica u prethodno privatiziranim bankama. Kao rezultat tih aktivnosti u 2002. godini prodana je Dubrovačka banka te dionice Privredne, Riječke i Splitske banke.

Croatia banka nije privatizirana i 100%-tnom je vlasništvu Agencije.

Očuvanje povjerenja građana

Posebno želim naglasiti značajnu ulogu koju je DAB imala u saniranju krize što je nastala u Riječkoj banci tijekom ožujka 2002. godine. Izuzetno efikasnom akcijom Agencije, zajedno s HNB-om spriječena je nova bankarska kriza koja je mogla imati nesagle-dive negativne posljedice. Tom akcijom Agencija je potvrdila svoju značajnu ulogu u stabiliziranju bankarskog sustava i potvrdila povjerenje koje hrvatski građani imaju u institucije hrvatske države.

informator: Kod sanacije, odnosno privatizacije banaka, Agencija preuzima određenu imovinu kao i potraživanja?

FILIPOVIĆ: Da. Agencija je tijekom sanacije i privatizacije banaka preuzela iz tih banaka značajnu imovinu i potraživanja velike nominalne vrijednosti, ali loše kvalitete (slabo ili nikakvo osiguranje naplate, vlasništvo društava s područja pod posebnom državnom skrbi, društava u stečaju i si.). Međutim, DAB zajedno sa HFP-om nastoji naplatiti što veći iznos potraživanja i prodati imovinu najboljim ponuđačima. Mogu reći da u tome imamo dosta uspjeha unatoč nizu ograničenja (socijalnih, regionalnih i dr.).

informator: Gospodine Filipoviću, je li riječ o velikom broju postupaka?

FILIPOVIĆ: DAB kao vjerovnik sudjeluje u više od stotinu stečajnih postupaka i vodi veliki broj parnica s pravnim i fizičkim osobama koje tuže Agenciju, ali gdje smo i mi tužitelj.

informator: Agencija je ovlaštena provoditi i nadzor nad radom banaka. Recite nešto o tome?

FILIPOVIĆ: To je opsežan i vrlo odgovoran posao, no uspješno ga obavljamo. Sada, prema novom Zakonu o bankama, provodimo cjelovit nadzor nad bankama u sklopu osiguranja štednih uloga, predlažemo članove posebne uprave u bankama s poteškoćama, a vodimo i postupke prisilne likvidacije u bankama. Agencija je također ovlaštena predlagati stečajnu upravu.

Osiguranje štednih uloga

informator: Rekli ste na početku razgovora da puno pozornosti poklanjate zaštiti štediša?

FILIPOVIĆ: Sigurno, to je jedna od naših posebno važnih aktivnosti. Agencija je u proteklom razdoblju isplatila osiguranu štednju za više od 150.000 štediša u bankama nad kojima je pokrenut stečajni postupak. To je bilo od velike važnosti za vraćanje narušenog povjerenja u bankarski sustav i za potvrdu značajne uloge DAB-a kao jamca sigurnosti štednih uloga, odnosno Države kao jamca stabilnosti sustava. U međuvremenu je HNB pokrenula 24 stečajna postupka banaka, uključujući i jedan broj štedionica.

informator: Koliki ste novčani iznos osigurali za isplatu štedišama čiji su ulozi bili u bankama koje su otišle u stečaj?

FILIPOVIĆ: Ukupna obveza DAB-a za isplatu više od 150.000 štediša iznosila je blizu 3,7 mlrd kuna. Do 31. 12. 2003. isplaćeno je sveukupno 3,7 mlrd kuna osigurane štednje, dakle sve!

Obveza isplate osigurane štednje samo je do kraja 2000. godine dosegnula iznos od 3,3 mlrd kuna, a ta sredstva od naplaćene premije, kao i sredstva iz Državnog proračuna nisu bila dovoljna za podmirenje ukupne obveze DAB-a prema štedišama. Radi toga smo u prosincu 2000. godine donijeli odluku o izdavanju obveznica uz jamstvo Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva financija. Obveznice su izdane u ukupnom iznosu od 2,5 mlrd kuna (330 mil. eura), i to u dvije transe. Sva sredstva prikupljena od naplate premija, koje uplaćuju banke i štedionice, od 1998. do 2002. godine, gotovo su u potpunosti iskorištena za podmirenje obveze isplate osigurane štednje i kamate na izdane obveznice.

Učinci sanacije i restrukturiranja banaka

informator: Bitna zadaća Agencije jest i sanacija te restrukturiranje banaka koje nisu u stanju uredno poslovati. Jesu li na temelju višegodišnje prakse i angažiranja Agencije u izvršavanju te zadaće ostvareni željeni rezultati?

FILIPOVIĆ: lako naziv Agencije i dalje upućuje na sanaciju i restrukturiranje banaka, bitno je napomenuti da je sredinom 2000. godine donesen Zakon o prestanku važenja Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka. Prije započete sanacije banaka Državna agencija je okončala privatizacijom saniranih banaka. Tu je izuzetak Croatia banka. Na vaše pitanje mogu reći da su učinci provedbe Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka svakako najznačajniji čimbenik oblikovanja bankarskog sustava Republike Hrvatske. U prilog tome govori činjenica da je prema veličini aktive saniranih banaka, u odnosu na ukupnu aktivu bankarskog sustava Hrvatske, preko polovice sustava prošlo proces sanacije i restrukturiranja prema odredbama tog Zakona.

Od listopada 1995. do svibnja 2000. godine donesene su odluke o sanaciji i restrukturiranju Slavonske banke d.d., Riječke banke, Splitske banke, zatim Privredne banke, Dubrovačke banke i Croatia banke. U svim tim slučajevima ostvareni su pozitivni rezultati.

informator: Gospodine Filipoviću, recite kolika su novčana sredstva za sanaciju utrošena?

FILIPOVIĆ: Za uspješno izvršenje toga posla utrošena su svakako značajna sredstva.

Za sanaciju nabrojenih šest banaka utrošeno je ukupno 11.498 mil. kuna. No, taj iznos predstavlja glavnicu bez kamata, jer su uz novac bila korištena i druga sredstva, obveznice ili preuzimanje duga s različitim kamatnim stopama i rokovima dospijeća. Što se tiče Slavonske banke d.d. iz Osijeka, privatizacija udjela Agencije u visini 35% temeljnog kapitala dovršena je u srpnju 1998. godine. U Splitskoj je banci prva faza privatizacije 57% udjela u temeljnom kapitalu, uz istovremenu dokapitalizaciju, obavljena u travnju 2000. godine, a u drugoj fazi, dakle preostalih 25% udjela, prodano je u veljači 2002. godine. Nadalje, u Riječkoj je banci privatizacija 33,7% i dokapitalizacija obavljena u svibnju 2000. godine, a reotkup 60% udjela izvršen je u ožujku 2002. godine. Ponovna prodaja ukupnog udjela u visini 85% temeljnog kapitala Riječke banke zaključena je krajem travnja 2002. godine. U Privrednoj banci je privatizacija 66,3% temeljnog kapitala dovršena u prosincu 1999. godine, a krajem 2001. godine započela je procedura prodaje preostalih 25% udjela koja je okončana ugovorom od 22. 11. 2002. godine. Na kraju, što se tiče Dubrovačke banke, postupak privatizacije je započeo krajem 2000. godine raspisivanjem međunarodnog natječaja za izbor savjetnika za privatizaciju. Prodaja 100% dionica Dubrovačke banke okončana je u veljači 2002. godine.

informator: Niste spomenuli Croatia banku?

FILIPOVIĆ: Tu još uvijek nije obavljena privatizacija.

Dakle, tijekom 2002. godine uspješno su okončani postupci privatizacije Dubrovačke, Splitske, Riječke i Privredne banke Zagreb.

iid'nnuitti Je li u privatizaciji te četiri banke postignuta adekvatna cijena?

FILIPOVIĆ: Postignuta cijena prilikom prodaje tih banaka rezultat je provedbe međunarodnih natječaja i svakako odraz stanja na tržištu u trenutku prodaje.

informator: Samo za naknade štedišama, koji su imali novac u bankama što su završile u stečaju, izdvojili ste velika sredstva. Recite, iz kojih izvora osiguravate novac za svoje zakonom definirane aktivnosti?

FILIPOVIĆ: Od 3,7 mlrd. kuna, koliko je DAB do kraja 2003. godine isplatio štedišama banaka i štedionica u stečaju, manje od 1/3 sredstava isplaćeno je iz sredstava premije koju plaćaju banke i štedionice. S obzirom na to da je neisplaćeni dug prema štedišama krajem 2000. godine dosegnuo 3,5 mlrd. kuna, a sva primljena sredstva premija iscrpljena su u potpunosti, DAB je morao tražiti alternativne načine financiranja. Stoga se pristupilo izradi i realizaciji projekta izdavanja obveznica za isplatu osigurane štednje.

Obveznice su izdane u prosincu 2000. godine u ukupnom iznosu od 330 mil. eura, odnosno 2,5 mlrd. kuna. Dio obveznica dospio je na naplatu krajem 2003. godine, te je obvezu podmirio DAB na način što je iz viška slobodnih sredstava Fonda osiguranja otkupio oko 57mil. eura tih obveznica, te time smanjio obvezu Ministarstva financija kao jamca. Preostali dio glavnice od 48 mil. eura podmirilo je Ministarstvo po danom jamstvu. U razdoblju od 2001. godine do danas

DAB je iz vlastitih sredstava podmirio i 559 mil. kuna samo za kamatu na izdane obveznice koje u potpunosti dospijevaju na naplatu u prosincu 2005. godine, a glavnica iznosi 225 mil. eura.

DAB će, i nadalje, iz slobodnih sredstava otkupljivati te obveznice da bi se smanjila obveza po osnovi kamate, ali i glavnice o dospijeću.

Novi Zakon o osiguranju štednih uloga

informator: Neke banke predlažu uvođenje ex-post osiguranje štednih uloga. Je li to prihvatljivo?

FILIPOVIĆ: Upravo radi jačanja sustava osiguranja štednih uloga, kao bitno čimbenika stabilnosti cijelog bankarskog sustava, što se najbolje pokazalo u prethodnom razdoblju, te radi usklađenja s propisima Europske unije, u izradi je i novi Zakon o osiguranju štednih uloga. DAB je, u suradnji s Ministarstvom financija i HNB-om izradio prijedlog novog Zakona. DAB se zalaže za zadržavanje sadašnjeg sustava financiranja Fonda osiguranja kroz premije banaka koje bi se, bar do podmirenja spomenutih obveza po izdanim obveznicama, zadržale na sadašnjoj razini. U prijedlogu Zakona predviđena je i mogućnost smanjenja te premije i uvođenje diferencirane, prema rizičnom profilu banke, ali tek kad se za to steknu uvjeti, odnosno kad Fond osiguranja dovoljno financijski ojača i podmiri obveze nastale u prethodnom razdoblju.

Posebno važnim smatram spomenuti da se upravo one banke koje je država sanirala novcem svih poreznih obveznika sada bune na visinu premije, te se čak zalažu za ukidanje takvog načina financiranja sustava osiguranja i uvođenje tzv. ex-post osiguranja, gdje ne bi postojao DAB kao institucija nadležna za osiguranje štednih uloga, već bi u slučaju propasti neke banke, ostale solidarno podmirivale obveze propale banke.

Takvi su sustavi vrlo rijetki u svijetu, a u Europi ih ima samo nekoliko zemalja i to onih s najrazvijenijim bankarskim sustavom kao što je Njemačka, Austrija, Italija i Francuska. Od nama sličnih zemalja u tranziciji čak sedam ima sustav kao što je u Republici Hrvatskoj, a samo jedna (Slovenija) ima ex-post osiguranje.

Da štediše više vjeruju hrvatskoj državi i DAB-u nego stranim investitorima u bankarskom sustavu, najbolje se pokazalo na primjeru Riječke banke kad je panika među štedišama i navala na šaltere ove, ali i drugih banaka u stranom vlasništvu, spriječena upravo pravodobnom i efikasnom intervencijom države i njezinih institucija jer se strani vlasnik povukao na prve znakove krize.

Što se tiče iznosa osiguranog uloga, on se neće smanjivati, iako je analiza DAB-a pokazala da 98% svih štediša u bankama raspolaže s iznosima manjim od osiguranog. S obzirom da Direktivu EU koja regulira osiguranje uloga nalaže da visina osiguranog iznosa mora biti 20.000 eura, u Republici Hrvatskoj će se, također, iznos osiguranog uloga povećati, ali ne prije stupanja u članstvo Europske unije.

Gospodine Filipoviću, hvala Vam na odgovorima.