Kad se uspostavljao sustav bankarskog poslovanja, svakako je jedna od prvih tema bila identifikacija klijenata kao temeljna aktivnost prilikom realizacije bankarskih poslova. Važnost identifikacije klijenata potvrdila je i bankarska povijest jer je bankarski sustav i njegovo funkcioniranje postao sinonim identifikacije. Naime, bankarski sustav prepoznat je po tome što se svaki proces u sustavu vezuje uz zaštitu tajnosti podataka, osiguranje identiteta klijenta te osiguranje integriteta transakcija i neporecivost. S obzirom na to da je povećan broj transakcija elektroničkim putem (on line transakcije), da se koristi sve više novih uređaja (mobiteli i »pametni« telefoni), transakcije u platnom prometu praktički su se spustile »na ulicu«, što onda dovodi u pitanje sigurnost podataka i u krajnjoj liniji indentitet klijenta i njegovu odgovornost u provedbi transakcije u platnom prometu. Time su pod velikim znakom pitanja sve današnje metode utvrđivanja i provjere indentiteta klijenta kao nalogodavca transakcije u platnom prometu. Rješenje tog problema i izlaz iz zone prijevare i nesigurnosti je u primjeni biometrijskih metoda provjere indentiteta klijenta. Kako Republika Hrvatska vrlo uskoro postaje punopravna članica Europske unije, biometrijske metode provjere indentiteta klijenata postat će uobičajena praksa u bankarskom poslovanju na ovim prostorima, o čemu pišemo u ovom članku.